Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-756/18 (M. P. i drugi)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-756/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-756/18, rješavajući apelaciju Muhameda Pršeša i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Pršeša, Harisa Pršeša, Jasmina Pršeša, Jasmine Bajrica rođ. Pršeš, Kemala Hadžića, Fuada Hadžića, Ahmeda Hasanbegovića, Mehmeda Hasanbegovića, Mirsada Hasanbegovića i Elzane Vesnić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 91 0 P 026289 15 Rev od 9. novembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Istočnom sarajevu broj 91 0 P 026289 14 Gž od 15.
septembra 2015. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 P 026289 13 P od 11. jula 2014. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Pršeš, Haris Pršeš, Jasmin Pršeš, jasmina Bajrica rođ. Pršeš, Kemal Hadžić, Fuad Hadžić, Ahmed Hasanbegović, Mehmed Hasanbegović, Mirsad Hasanbegović i Elzana Vesnić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokatica iz Sarajeva, podnijeli su 8. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 91 0 P 026289 15 Rev od 9. novembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026289 14 Gž od 15. septembra 2015. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 P 026289 13 P od 11. jula 2014. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 P 026289 13 P od 11. jula 2014. godine, apelanti su u cijelosti odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim traže da se utvrdi da su oni suvlasnici parcele označene kao k.č. broj 3/96, k.o. Višegrad i to u određenim suvlasničkim dijelovima, pošto su u tužbi i tokom postupka naveli da su zakonski nasljednici iza umrlog Pašana Hadžića i to po osnovu predstavljanja. Drugostepenom presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026289 14 Gž od 15. septembra 2015. godine, žalba apelanata je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Tako je odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03 do 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Kada se tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj označio u tužbi (član 321. stav 2. ZPP). Kako se tužbeni zahtjev u ovoj parnici ne odnosi na novčani iznos, nego su predmet tužbenog zahtjeva nenovčana potraživanja apelanata, mjerdovna je vrijednost spora koju su tužitelji označili u tužbi, a to je iznos od 10.001,00 KM. S obzirom na navedeno, te da su nižestepenim presudama apelanti odbijeni sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, proizlazi da vrijednost revizijom pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 10.001,00 KM, odnosno ne prelazi imovinski cenzus iz člana 237. stav 2. ZPP-a (30.000,00 KM), što podnesenu reviziju čini nedozvoljenom.
3. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026289 14 Gž od 15. septembra 2015. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 91 0 P 026289 15 Rev od 9. novembra 2017. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026289 14 Gž od 15. septembra 2015. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 91 0 P 026289 15 Rev od 9. novembra 2017. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026289 14 Gž od 15. septembra 2015. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepenog rješenja, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepeno rješenje primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. januara 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026289 14 Gž od 15. septembra 2015. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman