Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5065/17 ("KOMOTIN" d.o.o. Jajce)

Odluka donesena 13. 03. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5065/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP-5065/17, rješavajući apelaciju "KOMOTIN" d.o.o. Jajce, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "KOMOTIN" d.o.o. Jajce protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 010730 17 U od 4. oktobra 2017.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "KOMOTIN" d.o.o. Jajce (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Dramac, advokat iz Jajca, podnio je 30. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 010730 17 U od 4. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba podnesena radi poništenja rješenja tuženog (Općina Jajce, Općinski načelnik), kojim je odbijena apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog upravnog akta, kojim je apelantu vlasniku otvorenog poslovnog prostora, utvrđena obaveza plaćanja komunalne naknade za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, u određenom novčanom iznosu.

2. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je članom 20. stav 2. Odluke o komunalnim djelatnostima (u daljnjem tekstu: Odluka), propisano da je obveznik plaćanja komunalne naknade vlasnik nekretnine ili korisnik, kada je to vlasnik ugovorom ovjerenim od strane nadležne poreske uprave prenio na korisnika. Zatim, da je članom 21. stav 1. Odluke propisano da se komunalna naknada određuje za stambeni prostor uključivo vikend prostor i prostor za godišnji odmor, zatvoreni proizvodni i drugi poslovni prostor uključivo zatvorena skladišta, otvoreni poslovni prostor uključivo i otvorena skladišta, garaže, tržnice, terase, ljetne bašte i slično. Nadalje, da iz prvostepenog rješenja proizlazi da je apelantu vlasniku otvorenog poslovnog prostora, koje je po namjeni ekonomsko dvorište, utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje. Takođe, da iz osporenog rješenja proizlazi da tuženi organ nije uvažio žalbene navode i razloge apelanta da nije obveznik plaćanja komunalne naknade za predmetno zemljište, sa obrazloženjem da se radi o neizgrađenom zemljištu. Kantonalni sud je istakao da iz spisa predmeta proizlazi da je apelant (kao zakupodavac) sa „Steelmin BH“ d.o.o. Jajce sklopio Ugovor o zakupu zemljišta (ekonomskog dvorišta). Dakle, da apelant pogrešno prikazuje da je predmetno zemljište koje je predmet i navedenog zakupa neizgrađeno i da se radi samo o zemljištu, jer i sam Ugovor o zakupu zemljišta ima precizniju odredbu, a to je ekonomsko dvorište, upravo onako kako je predmetna parcela i označena u zemljišno-knjižnom izvatku. Nadalje, da je u tački 1) navedenog ugovora, kao predmet ugovora navedeno da zakupodavac predaje u zakup zakupcu zemljište na dan potpisivanja ugovora, a da će zakupac započeti remont susjednog zemljišta kojeg je vlasnik, kao i filtarskog postrojenja koje se nalazi na zakupljenom zemljištu s danom potpisivanja ugovora. Kantonalni sud je ocijenio da je ekonomsko dvorište čiji je vlasnik apelant, otvoreni poslovni prostor i da je apelant obveznik plaćanja komunalne naknade uz primjenu člana 21. Odluke. Naime, da je apelant prema zemljišno-knjižnim podacima vlasnik zemljišta (ekonomskog dvorišta), pa je sukladno odredbama člana 20. i

21. Odluke obveznik plaćanja komunalne naknade. Pojašnjeno je da je takav stav sud zauzeo i utemeljio i na članu 24. Odluke, kojim je propisano da se površinom objekta smatra ukupna površina izražena u m3 koja služi namjeni ili je fizički povezana sa objektom koji služi namjeni ili bi mogao služiti namjeni. Takođe, da iz stanja spisa nesporno proizlazi da je navedeno zemljište uzeto u zakup upravo kao otvoreni poslovni prostor, a ne neizgrađeno zemljište, koje treba poslužiti zakupcu kako bi nastavio sa proizvodnjom ferosilicija. Kantonalni sud je ocijenio da apelantovi navodi da je faktičko stanje drugačije od onog kako je evidentirano zemljišnim knjigama nije od odlučnog značaja, jer je apelant kao vlasnik zemljišta bio u obvezi da prvostepenom organu dostavi odgovarajuće materijalne dokaze u pogledu eventualne promjene namjene nekretnina, a što nije učinio.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Apelant, između ostalog, navodi da je predmetno zemljište neizgrađeno, odnosno da se na istom ne nalaze nikakvi objekti ili uređaji, te da isto ne spada ni u jednu kategoriju propisanu članom 21. Odluke (odnosno da nema pravni status vikend prostor i prostor za godišnji odmor, zatvoreni proizvodni i drugi poslovni prostor uključujući i zatvorena skladišta, otvoreni poslovni prostor uključujući i otvorena skladišta garaže, tržnice, terase i ljetne bašte), pa da ne postoji ni obaveza plaćanja predmetne komunalne naknade.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke, kao konačne odluke u predmetnom postupku, dao detaljne i jasne razloge kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih odredaba navedene Odluke na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5065/17 ("KOMOTIN" d.o.o. Jajce) | Sudska praksa | Aktio