Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4342/17 (J. M.)
Odluka donesena 13. 03. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Materijalna šteta
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nematerijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4342/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 03. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP-4342/17, rješavajući apelaciju Jagode Martinović, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Jagoda Martinović protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 035528 16 Gž od 7. septembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Jagoda Martinović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Širokog Brijega, koju zastupa Zajednički odvjetnički ured Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnijela je 20. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Široki Brijeg) broj 64 0 P 035528 16 Gž od 7. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantkinjina žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 035528 15 P od 14. januara 2016. godine kojom je odbijen apelantkinjin tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi (Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine) da joj na ime naknade nematerijalne štete (duševni bolovi zbog umanjenja aktivnosti, pretrpljeni bolovi, pretrpljeni strah) i na ime naknade materijalne štete isplati određene novčane iznose.
2. U obrazloženju prvostepene odluke, Općinski sud je naveo, između ostalog, da je nesporno da su u prometnoj nezgodi, koja se dogodila 17. jula 2014. godine, učestvovali Karlo Benko koji je upravljao neosiguranim vozilom marke „Ford“ i apelantkinja koja je upravljala vozilom marke „Dacia Logan“. Općinski sud je naveo da je tuženi istakao prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Dalje, Općinski sud je ukazao da je na osnovu provedenih dokaza (Izvještaj o izvršenom prekršaju s prometnom nezgodom i izjava Karla Benka) utvrđeno da Karlo Benko ima prebivalište u Zagrebu, Republika Hrvatska, te da je prilikom predmetnog događaja bio u posjedu vozila „Ford“ kome je istekla polisa osiguranja. Takođe, Općinski sud je ukazao da apelantkinja, u odnosu na posjed vozila, nije ni pokušala drugačije dokazati. S tim u vezi, Općinski sud je istakao da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov za odgovornost tuženog u skladu sa odredbama člana 16. stav 1. alineja
2. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim odredbama o obaveznom osiguranju od odgovornosti. Naime, Općinski sud je ukazao da je odredbama člana 16. stav 1. alineja 2. naprijed navedenog zakona propisano da je Zaštitni fond obavezan oštećenim stranama platiti odštetu u slučaju smrti ili fizičke povrede, materijalne štete prouzrokovane u prometnim nezgodama u BiH kada je nezgodu prouzročilo vozilo u pogledu kojeg nije ispunjena obaveza iz člana 3. ovog zakona (svaka osoba koja ima u posjedu ili u vlasništvu vozilo koje se u Federaciji kreće po cestama ili u područjima koja su dostupna javnosti, obavezna je zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama uporabom motornog vozila), a vozilo posjeduje osoba s prebivalištem u Federaciji.
3. U obrazloženju drugostepene odluke, Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je odbio apelantkinjin tužbeni zahtjev. Kantonalni sud je ukazao da apelantkinja gubi iz vida odredbu člana 16. stav 1. alineja 2. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim odredbama o obaveznom osiguranju od odgovornosti, prema kojoj je tuženi obavezan oštećenim stranama naknaditi štetu, koju je prouzročilo vozilo u pogledu kojeg nije ispunjena obaveza iz člana 3. ovog zakona, a vozilo posjeduje osoba s prebivalištem u Federaciji. S obzirom da apelantkinja nije dokazala ko je posjednik vozila kojim je upravljao Karlo Benko i da li ta osoba ima prebivaište na području Federacije, Kantonalni sud je zaključio da je zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženog, prvostepeni sud pravilno i zakonito odbio apelantkinjin tužbeni zahtjev za naknadu štete.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja navodi da je Karlo Benko u vrijeme nezgode imao prebivalište u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i da je pogrešno primijenjena odredba člana 16. stav 1. alineja 2. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim odredbama o obaveznom osiguranju od odgovornosti. Apelantkinja, u suštini, smatra da je u predmetnoj pravnoj stvari pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeni materijalni propisi.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su Kantonalni i Općinski sud u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene odredaba Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim odredbama o obaveznom osiguranju od odgovornosti, a u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman