Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4822/17 („Mipex-Auto“ RS d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 10. 04. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Javne nabavke
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4822/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-4822/17, rješavajući apelaciju "Mipex-Auto“ RS d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Mipex-Auto“ RS d.o.o. Banjaluka protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 020185 17 Uvp od 19. septembra 2017.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Mipex-Auto“ RS d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vladimir Kovačević, advokat iz Banjaluke, podnio je 17. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 020185 17 Uvp od 19. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje presude, kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Ureda za razmatranje žalbi BiH), kojim je usvojena apelantova žalba podnesena protiv Odluke o poništenju javne nabavke od 18. marta 2015. godine i u cijelosti je poništen postupak javne nabavke i akti ugovornog organa Grada Banjaluka u postupku javne nabavke vozila.

2. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je, između ostalog, naveo da iz stanja spisa proizlazi da je tuženi organ, rješavajući po žalbi apelanta izjavljenoj protiv Odluke ugovornog organa Grad Banjaluka, donio osporeno rješenje kojim je usvojio žalbu u cijelosti, poništio postupak javne nabavke, cjelokupnu dokumentaciju za nabavku i naknadno donesene akte. Naime, navedenom odlukom je prihvaćen prijedlog Komisije za javnu nabavku „Nabavka malog navalnog vatrogasnog vozila“ i poništen postupak nabavke iz razloga što niti jedna od 5 (pet) primljenih ponuda nije prihvatiljiva. Takođe je navedeno, da ponuda apelanta nije prihvaćena iz razloga što nije dostavio garanciju za ozbiljnost ponude u formi usklađenoj s Pravilnikom o formi garancije, kao i što je korekciju vršio korektorom u svojoj ponudi pri tome ne potpisujući niti stavljajući pečat na te korekcije, te iz razloga što nije dostavio ovjerenu izjavu iz člana 47. Zakona o javnim nabavkama. Dalje, da je uvidom u Tendersku dokumentaciju utvrđeno da je Ugovorni organ tačkom E) Tenderske dokumentacije-Ostali podaci, propisao da ponuđači moraju dostaviti garanciju za ozbiljnost ponude u iznosu od 2.500,00 KM, koja se može dostaviti u obliku: a) bezuslovne bankarske garancije ili doznačavanja novčanih sredstava na JRT Grada, a čiji način dostavljanja je propisan Pravilnikom o obliku garancije za ozbiljnost ponude i izvršenje ugovora. Nadalje, da je istom tačkom određeno da ako se garancija za ozbiljnost ponude dostavlja u formi bezuslovne garancije, tada ista mora da vrijedi za period validnosti ponude. S tim u vezi, Sud BiH je naveo da se u predmetnom slučaju radilo o bezuslovnoj garanciji, pa je stoga pravilno postupanje tuženog organa kada ne prihvata dostavljenu bankarsku garanciju apelanta u iznosu od 2.500,00 KM izdatu od strane Sberbank a.d. Banjaluka, jer sadržaj iste nije usklađen sa odredbama Pravilnika o obliku garancije za ozbiljnost ponude i izvršenje ugovora. Takođe, Sud BiH je naveo da je tuženi organ pravilno utvrdio da ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji nije propisao tekst garancije odnosno nije propisao situacije u kojima on ima pravo naplate/aktiviranja garancije, a što je u suprotnosti sa odredbom člana 53. Zakona o javnim nabavkama. Sud BiH je dalje naveo da je odredbom člana 69. stav 2. tačka d) Zakona o javnim nabavkama propisano da je Ugovorni organ dužan poništiti postupak javne nabavke ukoliko niti jedna od ponuda nije prihvatiljiva. Takođe, da su odredbom člana 111. stav 1. tačka d) istog Zakona propisana ovlaštenja tuženog kao drugostepenog organa, da može prilikom odlučivanja po žalbi učesnika u postupku ukoliko smatra da je odluka ili radnja ugovornog organa narušila bilo koju obavezu iz ovog zakona, poništiti u cijelini ili djelomično bilo koji akt ili odluku ugovornog organa koji nisu u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. Naime, to svakako podrazumjeva i ovlaštenje za otklanjanje bilo koje tehničke ili druge specifikacije koja nije u skladu sa zakonom, pa samim tim i da poništi Tendersku dokumentaciju u dijelu u kojem je navedena Tenderska dokumentacija u suprotnosti sa zakonom, kao i obavijest o izboru najpovoljnijeg ponuđača i odluku o odbijanju prigovora. Odredba člana 109. stav 1. Zakona o javnim nabavkama propisuje način postupanja Ureda za razmatranje žalbi po zaprimljenoj žalbi da prvo utvrdi blagovremenost i dopuštenost žalbe, te da li je ista izjavljena od ovlaštenog lica, pa ako utvrdi da je blagovremena, dopuštena i izjavljena od ovlaštenog lica, nastavit će razmatrati žalbene navode, kako je propisano stavom 2. te zakonske odredbe. Shodno navedenom, Sud BiH je ukazao da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tuženi organ u svemu postupio po toj zakonskoj odredbi, zbog čega se prigovor iz zahtjeva istaknut u pravcu njene povrede, kao neosnovan odbija. Sud BiH je konstatovao da se vijeće za upravne sporove u obrazloženju pobijane presude pravilno pozvalo i na odredbe Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije, čijim članom 13. je određeno do kada se može dostaviti izmjena ili dopuna ponude koju odredbu apelant nije imao u vidu, zbog čega je neprihvatljivo njegovo postupanje na način da je isti ispravljao rukom orginalne obrasce tenderske dokumentacije. Osim toga, Sud BiH je naglasio da je pravilno zaključio da apelant nije imao u vidu ni odredbu člana 47. Zakona o javnim nabavkama odnosno Aneks 4 Izjave o ispunjenost uslova iz člana 47., jer svoju izjavu nije ovjerio na propisan način, zbog čega je neosnovan prigovor iz zahtjeva istaknut u tom pravcu.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da sudovi prilikom donošenja odluka nisu ocijenili razloge zbog koji je ugovorni organ eliminisao apelanta, odnosno da nisu ocjenili da li ti razlozi mogu biti bitna povreda Zakona o javnim nabavkama i razlog eliminacije ponuđača (apelanta). Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, zabrana zloupotrebe prava itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni procesnog i materijalnog prava.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji uglavnom ponavlja navode koje je isticao u zahtjevu za preispitivanje sudske odluke, a koje navode je razmotrio Sud BiH, te u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koje se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4822/17 („Mipex-Auto“ RS d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio