Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4661/17 (M.K.)
Odluka donesena 13. 03. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Povrat stana
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4661/17
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 03. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4661/17, rješavajući apelaciju M. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija M. K.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak za dodjelu stana iz stambenog fonda FMO i ARBiH, koji se trenutačno nalazi pred Prvostepenom komisijom za dodjelu zamjenskih stanova, dodjelu stanova i obnovu ranije zaključenih ugovora o korištenju stanova iz stambenog fonda prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine pod brojem 03/1-23- 1806/13.
Nalaže se Prvostepenoj komisiji za dodjelu zamjenskih stanova, dodjelu stanova i obnovu ranije zaključenih ugovora o korištenju stanova iz stambenog fonda prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu M. K. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu M. K. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Prvostepenoj komisiji za dodjelu zamjenskih stanova, dodjelu stanova i obnovu ranije zaključenih ugovora o korištenju stanova iz stambenog fonda prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u upravnoj stvari za dodjelu stana iz stambenog fonda FMO i ARBiH, koji se trenutačno nalazi pred Prvostepenom komisijom za dodjelu zamjenskih stanova, dodjelu stanova i obnovu ranije zaključenih ugovora o korištenju stanova iz stambenog fonda prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Prvostepena stambena komisija) pod brojem 03/1-23-1806/13. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Služba za zajedničke poslove) zatraženo je 30. januara 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. februara 2018. godine. Služba za zajedničke poslove svoj odgovor na apelaciju dostavila je 5. februara 2018. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 19. maja 2005. godine podnio Federalnom ministarstvu odbrane – Zajednička komanda Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zajednička komanda Vojske FBiH) zahtjev za dodjelu stana iz stambenog fonda FMO i ARBiH.
6. Rješenjem Zajedničke komande Vojske FBiH broj 27-18-17-34-9-1328-1/05 od 21. oktobra 2005. godine apelantov zahtjev je odbijen kao neosnovan.
7. Rješenjem Drugostepene komisije za dodjelu zamjenskih stanova, dodjelu stanova i obnovu ranije zaključenih ugovora o korištenju stanova iz stambenog fonda prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Drugostepena stambena komisija) broj 03/05-34-263-85/2013 od 21. novembra 2013. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje od 21. oktobra 2005. godine.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 019589 13 U od 25. maja 2016. godine apelantova tužba od 31. decembra 2013. godine je uvažena, drugostepeno rješenje od 21. novembra 2013. godine ukinuto i predmet vraćen Drugostepenoj stambenoj komisiji na ponovno rješavanje.
9. Rješenjem Drugostepene stambene komisije broj 03-14-29-56/2016 od 18. septembra 2016. godine poništeno je rješenje Zajedničke komande Vojske FBiH od 21. oktobra 2005. godine i predmet vraćen Prvostepenoj stambenoj komisiji na ponovni postupak.
10. U ponovnom postupku pred Prvostepenom stambenom komisijom apelant je 8. novembra 2017. godine saslušan u svojstvu stranke.
11. Prvostepena stambena komisija je 16. novembra 2017. godine izvršila uviđaj na licu mjesta radi utvrđivanja stanja i uvjetnosti stambenog objekta na adresi gdje apelant ima prijavljeno prebivalište.
12. Služba za zajedničke poslove je aktom broj 03/1-23-1806/13 SK od 19. decembra 2017. godine tražila od apelanta da dostavi potrebnu dokumentaciju radi rješavanja po predmetnom zahtjevu.
13. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je apelant postupio po traženju Službe za zajedničke poslove od 19. decembra 2017. godine i da se postupak po apelantovom zahtjevu trenutno vodi pred Prvostepenom stambenom komisijom kao prvostepenim upravnim organom nadležnim za rješavanje predmetne upravne stvari.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja predmetnog upravnog postupka. S tim u vezi, također navodi i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Naime, apelant navodi da je od 1996. godine podstanar i da nema riješeno stambeno pitanje, te da u momentu podnošenja apelacije živi u iznajmljenom stanu sa suprugom i dvoje malodobne djece. U tom smislu ističe da predmetni postupak traje od 2005. godine i da je neizvjesno kada će biti riješen njegov predmet. Slijedom navedenog, apelant potražuje novčani iznos od 3.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b)Odgovor na apelaciju
15. Kantonalni sud je prvenstveno opisao hronološki tok postupka pred tim sudom, te naveo da u konkretnom predmetu pred tim sudom nije došlo do povrede prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji.
16. Služba za zajedničke poslove je prije svega ukratko izložila hronologiju predmetnog postupka na način opisan u činjeničnom dijelu, pa je predloženo da se predmetna apelacija odbaci zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, odnosno jer je ponovni postupak u toku pred prvostepenim organom, ili da se odbije kao neosnovana. Služba za zajedničke poslove se pri tome nije očitovala na navode o dužini trajanja predmetnog postupka.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
[...] Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge sudionike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
18. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Upravni spor može se pokrenuti i kad nadležni organ o zahtjevu, odnosno o žalbi stranke nije donio odgovarajući upravni akt u upravnom postupku, pod uvjetima određenim u članu 20. ovog Zakona da se prethodno pisano obratila nadležnoj upravnoj inspekciji koja u roku od 30 dana nije postupila po njenom zahtjevu. Član 20. stav 1.
1) Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
19. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud prije svega zapaža da je predmetni postupak pokrenut apelantovim zahtjevom od 19. maja 2005. godine i da u momentu donošenja ove odluke nije okončan, odnosno da se prema stanju spisa predmeta nalazi pred Prvostepenom stambenom komisijom. Dakle, predmetni postupak traje oko 12 godina i devet mjeseci i to je period koji će Ustavni sud ispitati. Analiza razumnosti trajanja postupka
29. Ustavni sud nalazi da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se radi o relativno složenom predmetu koji je od značaja za apelanta jer nastoji osigurati pravo na stambeno zbrinjavanje sebe i svoje porodice, u skladu sa zakonom u postupku koji nije hitne prirode. Nadalje, Ustavni sud ne nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelant preduzimao radnje kojim bi na direktan način odugovlačio predmetni postupak. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant, iako nije imao obavezu, ipak mogao iskazati veći stepen aktivnosti u zaštiti svojih prava i doprinijeti da predmetni postupak eventualno kraće traje, budući da je imao na raspolaganju pravne lijekove koji bi ubrzali postupak pred organima uprave. Naime, Ustavni sud zapaža da je apelant nakon donošenja prvostepenog upravnog rješenja od 21. oktobra 2005. godine (kojim je odbijen njegov zahtjev) blagovremeno (u roku od 15 dana) podnio žalbu drugostepenom organu uprave u ovoj upravnoj stvari. Drugostepeni stambeni organ je o apelantovoj žalbi odlučio tek 21. novembra 2013. godine. Dakle, drugostepenom organu uprave je trebalo preko osam godina da odluči o apelantovoj žalbi, što je svakako neprihvatljivo dug period za rješavanje o žalbi u upravnom postupku. Međutim, s obzirom na ovakvo postupanje drugostepenog upravnog organa, apelant je mogao iskoristiti pravne lijekove (zbog šutnje uprave) propisane odredbama člana 10. i člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odnosno obratiti se prethodno nadležnoj upravnoj inspekciji i eventualno pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom kako bi ishodio odluku o žalbi, tj. drugostepeno upravno rješenje prije 21. novembra 2013. godine. Kada je u pitanju ponašanje nadležnih organa vlasti u ovoj pravnoj stvari, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja apelantovog zahtjeva od 19. maja 2005. godine nadležni prvostepeni organ uprave donio prvostepenu odluku u relativno kratkom roku (21. oktobra 2005. godine). Potom je uslijedio period apsolutne pasivnosti drugostepenog upravnog organa o kojem je prethodno bilo riječi (preko osam godina). Svoje nezadovoljstvo drugostepenom odlukom apelant je iskazao pokretanjem upravnog spora pred Kantonalnim sudom, koji je odlučio u roku od skoro dvije i po godine presudom od 25. maja 2016. godine, nakon čega je drugostepenom upravnom organu trebalo oko godinu dana i četiri mjeseca da odluči u ponovnom postupku i predmet vrati na ponovni postupak prvostepenom upravnom organu pred kojim je postupak u toku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka (upravnog postupka i upravnog spora) u predmetnoj apelaciji, koji je do sada trajao oko 12 godina i devet mjeseci i koji je još uvijek u toku u vrijeme donošenja ove odluke, a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, organi uprave i sud nisu ponudili bilo kakvo opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u predmetnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što upravni organi (Prvostepena stambena komisija i Drugostepena stambena komisija) nisu djelotvorno kontrolirali predmetni postupak.
30. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje oko 12 godina i devet mjeseci i još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave koji nisu vodili postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14) u kontekstu ispunjavanja svojih obaveza, odnosno osiguranja garancija obuhvaćenih pravom na pravično suđenje u odnosu na odlučivanje u razumnom roku.
31. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, a posebice imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, s obzirom na pravni status Prvostepene stambene komisije i Drugostepene stambene komisije kao organa uprave koji snose najveću odgovornost za prekomjernu dužinu trajanja predmetnog postupka, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
35. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak po apelantovom zahtjevu za dodjelu stana traje oko 12 godina i devet mjeseci, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret organima uprave koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku.
37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman