Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2924/16 (G. V. i Đ. Š.)

Odluka donesena 13. 03. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2924/16

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2924/16, rješavajući apelaciju Gojka Vuleševića i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli Gojko Vulešević i Đoko Škero zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci kao predmet broj 71 0 I 230840 17 Gž.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Gojko Vulešević i Đoko Škero (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Trebinja podnijeli su 8. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 I 230840 16 I, a koji postupak se, nakon podnošenja apelacije, vodi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) kao predmet broj 71 0 I 230840 17 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 1. februara 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Okružnog suda 8. marta 2017. godine zatražena je informacija o statusu predmetnog postupka.

3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 7. februara 2017. godine, a Okružni sud je informaciju o predmetnom postupku dostavio 14. marta 2017. godine.

4. Ustavni sud je telefonskim putem 16. februara 2018. godine od Okružnog suda zatražio informacije o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Apelanti su, putem punomoćnika 8. januara 2016. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika JP Putevi Republike Srpske, Banja Luka, zbog duga 60.000,00 KM, a na osnovu pravosnažne i izvršene Presude Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 P 003100 14 P2 od 31. decembra 2014. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 00310015 Gž 3 od 21. maja 2015. godine odnosno, djelimično preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 0 P 003100 15 Rev od 1. oktobra 2015. godine na način detaljno naveden u dispozitivu presude. Kao sredstvo izvršenja apelanti su predložili zapljenu novčanih sredstva izvršenika koja se nalaze na žiro-računima banaka, detaljno navedenim u prijedlogu za izvršenje. Osnovni sud je predloženo izvršenje dozvolio donoseći Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 230840 16 I od 9. februara 2016. godine. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 19. februara 2016. godine izjavio prigovor u kome je naveo da je 29. jula 2015. godine u cijelosti isplatio dug prema tražiocima izvršenja. Apelanti su posredstvom punomoćnika 10. marta 2016. godine dali odgovor na prigovor izvršenika. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 230840 16 I od 14. decembra 2016. godine usvojio prigovor izvršenika kao osnovan, obustavio postupak izvršenja, navedeno rješenje o izvršenju stavio van snage i ukinuo sve sprovedene izvršene radnje. Apelanti su protiv navedenog rješenja 21. decembra 2016. godine izjavili žalbu, a izvršenik je 1. februara 2017. godine dao odgovor na žalbu. Osnovni sud je 6. februara 2017. godine pozvao apelante da uplate sudsku taksu, a apelanti su 8. februara 2017. godine podnijeli zahtjev Osnovnom sudu za oslobađanje od plaćanja sudske takse. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet apelanata 8. marta 2017. godine dostavljen Okružnom sudu radi postupanja u drugom stepenu i vodi se pod brojem 71 0 I 230840 17 Gž.

7. Apelanti su s ciljem okončanja predmetnog postupka 13. maja i 13. juna 2016. godine podnosili urgencije Osnovnom sudu.

8. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni postupak traje dvije godine i jedan mjesec. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelanti su u apelaciji naveli tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelanti su istakli i to da je izvršenik 29. jula 2015. godine izmirio samo dio duga utvrđenog pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, na osnovu kojih su apelanti podnijeli prijedlog za izvršenje.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je sud procesne radnje preduzimao u skladu s relevantnim odredbama zakona, da nije bilo perioda pasivnosti u postupanju, zbog čega nisu povrijeđena prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju.

11. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da je predmet apelanata 8. marta 2017. godine zaprimio na postupanje.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) relevantne odredbe glase: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Predmetna apelacija odnosi se na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi u kontinuitetu ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud je u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva po članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda.

17. Osim toga, sve apelacija ispunjavaju i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII.Meritum

19. Apelanti ukazuju da im je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 8. januara 2016. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji je traje dvije godine i jedan mjesec.

Analiza razumnosti trajanja postupka

23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.

25. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu uticali na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njih od većeg značaja, jer namiruju dio potraživanja utvrđenih navedenim pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama.

26. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud u predmetnom postupku nije imao periode veće pasivnosti, da je procesne radnje preduzimao u skladu s relevantnim odredbama zakona, odnosno u razumnim rokovima. Ustavni sud zapaža da su protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 230840 16 I od 14. decembra 2016. godine, kojim je predmetni izvršni postupak obustavljen, apelanti izjavili žalbu i predmet je, nakon dostavljenog odgovora na žalbu od strane izvršenika i prijedloga za oslobađanje od plaćanja sudske takse podnesenog od strane apelanata, 8. marta 2017. godine dostavljen Okružnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred Osnovnim sudom trajao duže od jedne godine, u kom periodu nije bilo veće pasivnosti u preduzimanju procesnih radnji.

27. Ocjenjujući ponašanje Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da Okružni sud u predmetnom postupku nije donio odluku, odnosno, da postupak u drugom stepenu traje 11 mjeseci, što predstavlja izvjesnu pasivnost kod preduzimanja procesnih radnji, u postupku koji je po zakonu hitne prirode.

28. Međutim, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, koji ukupno traje dvije godine i jedan mjesec, Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku, i pored pasivnosti Okružnog suda u trajanju od 11 mjeseci, još uvijek nije povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji ukupno traje dvije godine i jedan mjesec, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

30. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu i povredu prava na djelotvoran pravni lijek, takođe, odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, takođe, neosnovani.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u postupku koji traje dvije godine i jedan mjesec, a Osnovni sud je procesne radnje preduzimao u razumnom rokovima, odnosno pasivnost Okružnog suda u trajanju od 11 mjeseci još uvijek nije dovela do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku.

32. Na osnovu člana 59 stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2924/16 (G. V. i Đ. Š.) | Sudska praksa | Aktio