Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1180/15 (S. A.)

Odluka donesena 22. 03. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Materijalna šteta
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević, Tudor Pantiru, Margarita Caca-Nikolovska, Giovanni Grasso

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1180/15

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1180/15, rješavajući apelaciju Saliha Alijagića i Muamera Alijagića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stav (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Margarita Caca-Nikolovska, dopredsjednica Tudor Pantiru, sudija Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja Giovanni Grasso, sudija na sjednici održanoj 22. ožujka 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Saliha Alijagića i Muamera Alijagića, podnesena protiv presude Vrhovnog sud Republike Srpske broj 62 0 Ps 008339 13 Rev od 4. prosinca 2014.

godine i presude Višeg privrednog suda u Trebinju broj 62 0 Ps 008339 12 Pž od 6. studenoga 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Salih Alijagić kojeg zastupaju Anka Hrstić i Andrija Hrstić odvjetnici iz Ljubuškog i Nedim Ademović odvjetnik iz Sarajeva i Muamer Alijagić kojeg zastupaju Anka Hrstić i Andrija Hrstić odvjetnici iz Ljubuškog (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 16. ožujka 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 62 0 Ps 008339 13 Rev od 4. prosinca 2014. godine i presude Višeg privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 62 0 Ps 008339 12 Pž od 6. studenog 2012. godine. Apelanti su 26. studenog 2015. godine podnijeli dopunu apelacije tako što su u prilogu apelacije dostavili reviziju i dopunu revizije protiv presude Višeg privrednog suda broj 62 0 Ps 008339 12 Pž od 6. studenog 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Višeg privrednog suda i od Pravobraniteljstva Republike Srpske kao zakonskog zastupnika Republike Srpske i Općine Trebinje (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 21. lipnja 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Viši privredni sud i Pravobraniteljstvo Republike Srpske su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 6. do 12. srpnja 2017. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Apelanti su 9. rujna 1999. godine podnijeli tužbu protiv tuženih (Republike Srpske, Općine Trebinje i DP „Metalac“ iz Trebinja) radi naknade materijalne štete za oduzete mašine, alat, opremu i repromaterijal, poluproizvode i gotove proizvode (u daljnjem tekstu: oduzeta imovina). U navedenoj parnici redoviti sudovi (Vrhovni sud Republike Srpske, Okružni sud u Trebinju i Osnovni sud u Trebinju) su donijeli više odluka.

6. Ustavni sud je, odlučujući o apelaciji apelanta podnesenoj protiv odluka redovitih sudova u Republici Srpskoj, donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-775/08 od 30. svibnja 2009. godine kojom je djelomično usvojio apelaciju apelanata i utvrdio povredu u odnosu na suđenje u razumnom roku, kao i na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa je ostavio na snazi presudu Okružnog suda u Trebinju broj Gž-577/03 od 24. rujna 2004. godine u dijelu odluke u kojem je odlučeno o naknadi materijalne štete za oduzeti repromaterijal, dok je zbog proizvoljne primjene pozitivnopravnih propisa (ZPP i ZOO) ukinuo presudu Okružnog suda u Trebinju broj Gž-577/03 od 24. rujna 2004. godine u dijelu odluke o kamatama na naknadu za oduzeti repromaterijal i naknadu materijalne štete za izuzete mašine i opremu i u tom dijelu predmet je vraćen Okružnom sudu u Trebinju uz nalog da taj sud o zahtjevu za naknadu štete za izuzete mašine i opremu po žurnom postupku donese novu odluku, u skladu sa člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) kao i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Nadalje, iz činjenica predmeta proizilazi da je Okružni sud izvršavajući nalog iz odluke Ustavnog suda AP-775/08 o kamatama na naknadu za oduzeti repromaterijal donio presudu broj 015 -0-Gž -09-000224 od 16. rujna 2009. godine kojom je zapravo riješeno o kamatama na naknadu za oduzeti repromaterijal budući da je predmetnom presudom žalba tuženih (Republika Srpska i Općina Trebinje) „u odnosu na dosuđenu kamatu“ odbijena kao neutemeljena i u tom dijelu potvrđena presuda Osnovnog suda u Trebinju broj P- 176/03 od 17. listopada 2003. godine i u odnosu na dio te presude kojim je odlučeno o kamatama (na način da kamate teku od dana nastanka štete tj. 7. srpnja 1993. godine). Dalje proizilazi da je Okružni sud rješenjem od 18. travnja 2011. godine dostavio predmet Okružnom privrednom sudu kao stvarno nadležnom sudu shodno odredbama članka 27b. Zakona o sudovima RS radi izvršenja odluke Ustavnog suda AP-775/08 u odnosu na zahtjev apelanata za naknadu štete za izuzete mašine i opremu.

Osporene presude

7. Nakon donošenja odluke Ustavnog suda broj AP-775/08 od 30. svibnja 2009. godine, apelanti su 31. prosinca 2010. godine Okružnom privrednom sudu dostavili podnesak kojim su precizirali tužbeni zahtjev koji glasi „Tuženi Republika Srpska i Opština Trebinje dužni su da tužiteljima Alijagić Salihu i Alijagić Muameru (apelanti), na ime naknade materijalne štete (misli se na izuzete mašine i opremu) solidarno isplate iznos od 1.978.200,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka“.

8. Presudom Okružnog privrednog suda broj 62 0 Ps 008339 11 Ps od 11. lipnja 2012. godine je usvojen precizirani tužbeni zahtjev apelanata i tuženi su obvezani da apelantima solidarno isplate na ime naknade materijalne štete za izuzete mašine i opremu iznos od 1.978.200,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27. srpnja 1993. godine do isplate, kao i da im nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 86.144,00 KM, u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju presude Okružni privredni sud je naveo da je na temelju provedenih dokaza (koje je pobrojao na str. 6. do 8. obrazloženja presude), te njihovom ocjenom u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nesporno utvrdio da su apelanti vlasnici bravarsko-limarske radnje u Bihovu (Petrovo) Trebinje, te da su tokom 1993. godine napustili Trebinje zbog ratnih dejstava kada su u zanatskoj radnji ostavili sve mašine, opremu, alate, repromaterijal, poluproizvode i gotove proizvode. Također je utvrđeno da je Ratno predsjedništvo tužene Općine Trebinje rješenjem broj 09-012-46-3/93 od 19. svibnja 1993. godine imenovalo komisiju za popis i izuzimanje mašina i opreme iz zanatske radnje apelanata i da je predsjednik te komisije bio Rajko Vulić. Navedena komisija je u periodu od 21. svibnja 1993. do 27. srpnja 1993. godine izvršila popis mašina i opreme koje su izuzete iz radnje apelanata o čemu je sačinila 44 zapisnika na kojim kopijama su apelanti temeljili svoj tužbeni zahtjev. Okružni privredni sud je naveo da je uz saglasnost stranaka, kopije zapisnika od 1-44 o popisu i izuzimanje mašina i opreme iz zanatske radnje apelanata prihvatio kao vjerodostojne, jer je njihov sadržaj i autentičnost potvrdio predsjednik komisije Rajko Vulić, koji je saslušan na glavnoj raspravi u svojstvu svjedoka. Utvrđeno je da su mašine i oprema nakon izuzimanja odvezene u poduzeće DP „Metalac“ Trebinje koji je opet dio tih mašina dao na upotrebu Tehničkoj školi u Trebinju, dok je veći dio mašina i opreme prodat trećim licima. Saslušani su svjedoci Milan Vračević, Slavodrag Bojoš i Senadin Arslanagić koji su izjavili da su prije početka rata 1992. godine povremeno radili u zanatskoj radnji apelanata, te su izjavili da su apelanti u toj radnji posjedovali veliki broj mašina i opreme.

9. Okružni privredni sud je obrazložio da je u ponovljenom postupku, između ostalog, izvršio uvid u nalaze i mišljenja vještaka koji su u ranijim postupcima pred redovitim sudovima sačinjeni po istom tužbenom zahtjevu apelanata, te je utvrđeno da je nalazom vještaka mašinske struke Danila Gutića (priložen u spisu Osnovnog suda u Trebinju broj P-246/99) „procijenjeno da ukupna vrijednost izuzetih mašina i opreme SZR „Alijagić“ Trebinje na dan 10. 10. 1991. godine iznosi 1.499,700,00 KM“, dok je uvidom u nalaz i mišljenje vještaka mašinske struke Božidara Nikolića i Rada Ratkovića od 16. srpnja 2004. godine (priložen u spisu Okružnog suda u Trebinju broj Gž- 577/03) utvrđeno da ukupna vrijednost izuzetih mašina i opreme po nalazu i mišljenju navedenih vještaka iznosi 2.245.980,00 KM.

10. Okružni privredni sud je dalje naveo da je odlučujući o preciziranom tužbenom zahtjevu apelanata u ponovljenom postupku, proveo vještačenje po vještaku mašinske struke Neđi Krulj koji je u svom nalazu od 4. studenog 2011. godine utvrdio da ukupno procijenjena vrijednost izuzetih mašina i opreme na dan 27. srpanj 1993. godine iznosi 305.270,00 KM.

11. Okružni privredni sud je dalje istakao da je na održanom ročištu pred tim sudom saslušan vještak mašinske struke Neđo Krulj, koji je izjavio da u potpunosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 4. studenog 201l. godine, koji je utemeljen na zapisnicima o izuzimanju mašina i opreme (od 1. do 44. zapisnika), a na kojima su i apelanti temeljili svoj tužbeni zahtjev. S tim u svezi, Okružni privredni sud je naveo da je vještak Neđo Krulj na ročištu istakao da je „od suda dobio nalog da vrijednost mašina utvrdi na datum 27. 7. 1993. godine“, te da je otišao na lice mjesta i izvršio uvid u dio izuzetih mašina koje se nalaze u Srednjoškolskom centru Trebinje i „Metalac“ AD Trebinje. Istakao je da je na mašinama očitao pločice i to za 14 spornih mašina, kada je utvrdio njihov točan naziv, tip i godinu proizvodnje, a na temelju toga zaključio da je ukupan prosjek starosti mašina prije izuzimanja bio „od 22 do 23 godine“, s tim da je za mašine nepoznatog godišta procijenio prosjek starosti „od 15 do 20 godina“. Također je istakao da je preko 70% mašina bilo domaća proizvodnja i to „preko 10 komada bilo je jednostavne i ručne izrade“. Potvrdio je da je u svom nalazu „procijenio da je neispravnih 30 mašina koje su u zapisnicima komisije o popisu i izuzimanju označene kao neispitane“. Zbog starosti izuzetih mašina i njihove tehnološke i fizičke zastarjelosti, te nepotpunih podataka u zapisnicima i činjenice da se takve mašine više ne proizvode, vještak je naveo da je, u svom nalazu i mišljenju, dao orijentacione novonabavne cijene takvih i sličnih mašina, koje su u upotrebi poduzeća Elektroda Zagreb i Jelšingrad Banja Luka i IAT Trebinje, pri čemu je utvrdio da je stopa amortizacije temeljnih sredstava na dan izuzimanja iznosila 10% na godišnjem nivou, a da danas te stope iznose od 8-12,5 % zavisno od vrste mašine.

12. Okružni privredni sud je naveo da su apelanti osporili nalaz i mišljenje vještaka Neđe Krulj, sa primjedbama da nalaz navedenog vještaka „nije adekvatan stvarnoj vrijednosti mašina na dan izuzuzimanja“, te da je sud postupajući u skladu sa odredbom članka 149. ZPP-a odredio novo vještačenje po Institutu Mašinskog fakulteta, Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Tim profesora Mašinskog fakulteta u Mostaru, u svojstvu vještaka, na temelju zapisnika o izuzimanju mašina i opreme od 27. srpnja 1993. godine u svom nalazu i mišljenju od 17. ožujka 2012. godine, izvršio je procjenu vrijednosti izuzetih mašina i opreme na iznos od 1.978.200,00 KM.

13. Okružni privredni sud je obrazložio da iz navedenog nalaza i mišljenja proizilazi da je tim profesora izvršio procjenu vrijednosti tako što je sačinjena podjela mašina prema namjeni, za obradu, za rezanje, deformiranje i za zavarivanje kao i po proizvodnim programima u kojima su se upotrebljavale, nalazeći da „zbog svoje univerzalne primjene i zbog neposjedovanja automatike, nisu tehnološki zastarjele, bez obzira što im stopa amortizacije kroz godine otpisuje vrijednost. Također, Okružni privredni sud je naveo da je u nalazu konstatirano da mašine nisu gubile na finansijskoj vrijednosti niti tehničko-tehnološkoj, jer su univerzalnog karaktera i imaju iznimnu vrijednost u pojedinačnoj proizvodnji, te da se takve mašine više ne proizvode jer se koriste drugi sistemi upravljanja, a na tržištu se mogu naći mašine sličnih karakteristika. Mašine nemaju veliku seriju i veliku produktivnost ali imaju širu mogućnost primjene, takve mašine tehnološki ne zastarijevaju i da u odnosu na 1993. godinu mašine imaju i veću upotrebnu vrijednost, iz razloga što je došlo do primjene računara i konstruiranja specijalnih alata. Navedeno je da je tim profesora Mašinskog fakulteta prilikom procjene, sagledao orijentaciono oblik proizvodnje predmetnim mašinama, asortiman i obim proizvodnje i na temelju toga vršio procjenu svake mašine koja je navedena u zapisniku, uz obrazloženje da je tim vještaka posjetio tvornice koje imaju takvu i sličnu opremu, konsultirao 50 stručnih i znanstvenih radnika, tražio pomoć u procjeni posebnih alata i koristio internet katalog. Okružni privredni sud je također naveo da je na temelju izjava vještaka koji su na ročištu pred sudom obrazlagali svoj nalaz i mišljenje ustvrdio da su vještaci nakon pregleda spiskova izuzetih mašina konstatirali da su „mašine po principima pogodnosti montaže i demontaže rastavljene i premještene u DP Metalac“, zbog čega je na zapisniku i konstatirano da je dio mašina neispravan i nekompletan, što po mišljenju vještaka nije točno, jer je zapisnik o izuzimanju i sačinjen u prostorijama DP Metalac kada su mašine ušle u prostor DP Metalca u dijelovima kako su upakovane. Vještaci su zaključili da su „mašine prije izuzimanja bile povezane u proizvodni proces i koristile su se u pojedinačnoj proizvodnji pa ne zastarjevaju“.

14. Okružni privredni sud je dalje naveo da su vještaci tokom suočenja na glavnoj raspravi od 7. svibnja 2012. godine ostali kod svojih nalaza i mišljenja, te da je vještak Neđo Krulj u svom obrazlaganju nalaza istakao da su mašine bile stare, da su u zapisnicima označene kao neispravne odnosno neispitane i da „nisu imale nikakve upotrebne vrijednosti“, a vještaci sa Instituta da mašine imaju upotrebnu vrijednost, da se na njima i danas moglo proizvoditi i ostvarivati dobit jer savremene mašine ne mogu praviti malokoličinsku proizvodnju određenog proizvoda već samo velike serije, a mašine tužitelja su naprotiv mogle proizvoditi niz proizvoda u malim serijama što i danas čini namjenska industrija od 10, 50, 100, 200 ili 500 komada, a što ne mogu uraditi kompjuterizirane mašine pa je time njihov značaj mnogo veći. Okružni privredni sud je naveo da je prihvatio nalaz i mišljenje tima profesora Mašinskog fakulteta iz razloga jer je vještačenje urađeno od strane pet eksperata i redovitih profesora na Mašinskom fakultetu u Mostaru koji u svom radu isključivo rade na mašinama i proizvodnim sistemima, te što su vještaci Instituta utvrdili da su mašine u momentu oduzimanja bile u ispravnom stanju, a što je potvrđeno i iskazima saslušanih svjedoka, dok tuženi tokom postupka nisu sudu pružili niti jedan dokaz iz kojega bi se moglo utvrditi da predmetne mašine nisu obavljale određene mašinske radnje. S tim u svezi, Okružni privredni sud je zaključio da je nalaz i mišljenje Instituta u skladu sa sadržajem zapisnika o izuzimanju mašina od 1 do 44 čija pravna valjanost je u skladu sa ranije provedenim dokazima, cijeneći da je nalaz dat po stručnim vještacima za navedenu oblast u skladu sa pravilima nauke i vještine, gdje tuženi, svojim primjedbama na njega, nisu uspjeli kod tog suda stvoriti zaključak o protivrječnosti i nedostatku datog mišljenja, niti utemeljenu sumnju u pravilnost tog mišljenja. Osim toga, Okružni privredni sud je ukazao da su svi raniji nalazi i mišljenja vještaka o vrijednosti mašina i opreme sačinjeni u približnom iznosu sa nalazom Instituta za mašinstvo iz Mostara, dok je jedino nalazom i mišljenjem vještaka Neđe Krulj određeno da vrijednost mašina iznosi oko 300,000,00 KM „kao da se radilo o starom gvožđu a ne o mašinama koje su imale upotrebnu vrijednost“.

15. Okružni privredni sud je istakao da nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Neđe Krulj, iz razloga jer je svoj nalaz, između ostalog, temeljio na tvrdnji da je dio mašina bio neispravn i da se u zapisnicima komisije mašine „vode kao neispravne-nekompletne“, kao i iz razloga što je nalaz radio na bazi podataka firme Knuth - Njemačka koja ima svoje predstavništvo u Srbiji, ali je sud utvrdio da Knuth nije proizvođač opreme nego firma za prodaju opreme. Pri tom, Okružni privredni sud je istakao da su vještaci sa Instituta za mašinstvo tokom saslušanja istakli da su predmetne mašine bile rastavljene, demontirane i prevezene na odredište u „Metalac“ AD Trebinje i da je zapisnik o vrsti i ispravnosti mašina rađen u prostoru „Metalca“, dakle nakon rastavljanja mašina u dijelove iz kojeg razloga su mašine kao takve na zapisniku konstatirane i vođene kao neispravne i nekompletne kako je to utvrdio vještak Neđo Krulj. S obzirom na navedene činjenice, Okružni privredni sud je zaključio da nalaz i mišljenje vještaka mašinske struke Neđe Krulja ne može prihvatiti, jer je tijekom postupka i izjavama saslušanih svjedoka dokazano da su predmetne mašine bile ispravne, a tuženi tijekom postupka nisu potkrijepili objektivnim dokazima svoje tvrdnje da su mašine bile neispravne.

16. Imajući u vidu navedeno, Okružni privredni sud je zaključio da je utemeljen tužbeni zahtjev apelanata, te je prihvatajući nalaz i mišljenje vještaka tima profesora Mašinskog fakulteta Univerziteta u Mostaru i primjenom odredbi čl. 154. stavak 1. i 172. stavak 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO), u svezi sa odredbom članka 206. stavak 1. ZOO, solidarno obvezao tužene da nadoknade materijalnu štetu u iznosu od 1.978.200,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 27. srpnja 1993. godine do isplate.

17. Presudom Višeg privrednog suda broj 62 0 Ps 008339 12 Pž od 6. studenog 2012. godine žalba tuženih je djelomično usvojena i prvostupanjska presuda preinačena tako što su tužene obvezane da apelantima solidarno isplate iznos od 305.270,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27. srpnja 1993. godine do isplate i da im nadoknade troškove postupka u iznosu od 13.898,12 KM, a u preostalom dijelu žalba je odbijena. U obrazloženju presude, Viši privredni sud je obrazložio da je povodom žalbe tuženih, radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja koje se odnosi na visinu štete, shodno odredbama članka 217. ZPP-a održao raspravu na kojoj je izveden dokaz saslušanjem vještaka Neđe Krulj i profesora Džeme Tufekdžića i Merside Manjgo određenih ispred Mašinskog fakulteta iz Mostara, a koji su dali nalaz i mišljenje u prvostupanjskom postupku u pogledu vrijednosti otuđenih mašina. Naime, Viši privredni sud je ukazao da su vještaci ostali kod svojih nalaza i mišljenja, te da su u postupku pred drugostupanjskim sudom dodatno pojasnili na koji način su u svojim nalazima odredili vrijednost otuđenih mašina i visinu naknade za isplatu apelantima na ime pričinjene štete zbog otuđenja mašina. S tim u svezi, Viši privredni sud je obrazložio da su vještaci Mašinskog fakulteta analizirali vrstu otuđenih mašina i opreme prema namjeni (mašine za obradu, deformiranje, rezanje, zavarivanje) zatim dali analizu o proizvodnim programima i na temelju toga izveli zaključak u kojem se navodi da je procijenjena vrijednost na dan izuzimanja 27. srpnja 1993. godine i na dan vještačenja ista tj. da iznosi 1.978.200,00 KM.

18. Viši privredni sud je obrazložio da iz nalaza i mišljenja tima profesora Mašinskog fakulteta u Mostaru proizilazi da je procjena navedene vrijednosti izvršena na temelju zapisnika sačinjenih prilikom popisa i izuzimanja opreme i mašina iz zanatsko-bravarske radionice apelanata i proizvodnim programima, te utvrđenja da su sve izuzete mašine i oprema apelanata u vrijeme otuđenja bile u ispravnom stanju. Također, Viši privredni sud je istakao da su vještaci Mašinskog fakulteta iz Mostara na raspravi pred tim sudom „sagledali orijentaciono oblik proizvodnje, asortiman i obim proizvodnje i na bazi toga vršili procjenu svake mašine koja je navedena u zapisniku“, te obrazložili da su u toku izrade nalaza i mišeljnje posjetili tvornice koje imaju takvu i sličnu opremu, konsultirali stručne i znanstvene radnike, pri čemu su angažirali preko 50 stručnjaka svih profila i informacije koje su od njih dobili u svezi sa predmetnim ili sličnim mašinama, ugradili u elaborat o procjeni vrijednosti mašina i opreme.

19. Pored toga, Viši privredni sud je obrazložio da su vještaci na upit suda istakli da su mašine univerzalnog karaktera i tehničko-tehnološki ne zastarijevaju, te smatraju da imaju „istu upotrebnu vrijednost na dan njihove procjene jer su 1993. godine bile u ispravnom stanju“. Vještaci su pojasnili da se mašine sa istim karakterom više ne proizvode jer se koriste drugi sistemi upravljanja i na tržištu se mogu naći mašine sličnih karakteristika, a cijena varira zavisno da li se prodaju preko firme u stečaju ili koja mijenja asortiman. Viši privredni sud je naveo da, po mišljenju ovih vještaka, nije moguće na bazi tržišne ponude procijeniti vrijednost predmetnih mašina koje su izuzete 1993. godine, tako što bi se temeljem tržišne ponude i potražnje procijenila vrijednost tih mašina u 2011. godini. Stoga je naglašeno da su ovi vještaci cijenili upotrebnu vrijednost predmetnih mašina koja je iskazna u njihovom nalazu. Navedeno je da su vještaci potvrdili kako se mnoge mašine sa zapisnika o izuzimanju koriste i danas u poduzećima kao što je „Elektroagent“ u Tuzli. Viši privredni sud je također istakao da su vještaci Mašinskog fakulteta iz Mostara, na pitanje suda da li bi se predmetne mašine danas na tržištu mogle prodati ili kupiti za iznos od 1.978.200,00 KM, naveli da to ne znaju jer to zavisi od menadžera, trenutne potrebe kupca, da je tržište promjenljivo i na njega se ne može utjecati. Viši privredni sud je istakao da su vještaci na raspravi potvrdili svoj zaključak, iz nalaza, da je je procijenjena vrijednost mašina na dan izuzimanja i na dan vještačenja ista, jer smatraju da bi „predmetne mašine koje su korištene do 1993. godine i kada bi se koristile 2011. godine, odnosno 2012. godine imale istu upotrebnu vrijednost, proizvodnost i kvalitet za potrebe današnjeg tržišta“. U odnosu na vrijednost izuzetih alata ručne izrade, vještaci su naveli da se radi o pomoćnom priboru i uređajima koji su rađeni u vlastitoj kreaciji i proizvodnji, relativno su skupi za razliku od serijske proizvodnje, a prema namjeni koju je imao alat izvršena je procjena analitičkim putem. Viši privredni sud je također istakao da su vještaci u odnosu na sporno pitanje da li su sve mašine na spisku bile ispravne ili je bilo neispravnih mašina odgovorili da iz zapisnika o popisu ne proizilazi da su mašine „prilikom popisa puštane u proizvodnju na koji način bi se utvrdila njihova ispravnost, ali svjedoci su potvrdili da su mašine bile ispravne i u upotrebi prilikom izrade proizvoda“.

20. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka Mašinskog fakulteta iz Mostara kao i izlaganje vještaka na raspravi pred drugostupanjskim sudom, Viši privredni sud je zaključio da, iako su vještaci na raspravi pred drugostupanjskim sudom nastojali da obrazlože „na koji način su vještaci došli do vrijednosti mašina i opreme u iznosu od 1.978.200,00 KM po mišljenju tog suda, ostalo je nejasno i nerazjašnjeno na koji način su vještaci došli do procijenjene tržišne vrijednosti mašina u iznosu od 1.978.200,00 KM“. S tim u svezi, Viši privredni sud je ukazao da se kod procjenjivanja stvarne tržišne vrijednosti moraju uzeti u obzir „tehnološka zastarjelost, funkcionalnost tj. upotrebljivost mašina na dan procjene, godine proizvodnje i godina nabavke, početak korištenja mašina, nabavna vrijednost, amortizacija, mogućnost prodaje na tržištu i drugi faktori koji utiču na tržišnu vrijednost“. Također, po mišljenju Višeg privrednog suda da bi se dala valjana procjena vrijednosti predmetnih mašina „komparativnom metodom“ potrebno je utvrditi cijene novih elemenata specifične opreme i mašina identičnih tehničko-tehnoloških karakteristika ili približno istih i to prikazati u svom nalazu i mišljenju, uvažavajući sve ostale faktore koji utječu na tržišnu vrijednost. U svezi s tim, Viši privredni sud je zaključio da se u nalazu tima vještaka Mašinskog fakulateta ne spominju godine proizvodnje predmetnih mašina, niti njihova nabavna vrijednosti, te da vještaci uopće nisu objasnili kako i na koji način amortizacija utječe na vrijednost predmetnih mašina.

21. Viši privredni sud je također zaključio da nalaz i mišljenje vještaka Mašinskog fakulteta iz Mostara, na kome je prvostupanjski sud zasnovao svoju presudu, nema potrebnu dokumentaciju da bi se mogao prihvatiti kao vjerodostojan i potpun, zbog čega sud nije prihvatio točnost i pouzdanost procijenjene vrijednosti oduzetih mašina tužitelja u iznosu od 1.978.200,00 KM. Navedeno iz razloga jer nalaz i mišljenje u pogledu visine procijenjene vrijednosti predmetnih mašina nije odgovarao na jasan i potpun način kako je izvršena procjena vrijednosti oduzetih mašina i na koji način se došlo do cijene svake pojedinačne mašine. Po mišljenju tog suda iz nalaza ne proizilazi niti je to obrazloženo na raspravama u prvostupanjskom ni u drugostupanjskom postupku, na koji način su utvrđene cijene mašina navedene u tabeli koja čini sadržaj nalaza.

22. Stoga, Viši privredni sud je zaključio da apelanti, na kojima je teret dokazivanja, nisu dokzali činjenice od kojih zavisi visina tužbenog zahtjeva u dosuđenom iznosu iz prvostupanjske presude.

23. Viši privredni sud je nadalje obrazložio da iz nalaza i mišljenja vještaka mašinske struke Neđe Krulj proizilazi da je vještak svoj nalaz i mišljene o procjeni vrijednosti izuzetih mašina i opreme vlasništvo tužitelja, u iznosu od 305.270,00 KM, također temeljio na zapisniku o izuzimanju mašina koji je satavljen od strane komisije tužene Općine Trebinje, pri čemu je i lično izvršio uvid u dio tih mašina koje se nalaze kod Srednjoškolskog centra Trebinje, te očitao pločice za 14 spornih mašina i utvrdio njihov tačan naziv, tip i godinu proizvodnje. Na temelju toga, vještak Neđo Krulj je utvrdio da je ukupan prosjek starosti tih mašina prije izuzimanja bio 22,5 godine, a za mašine nepoznatog godišta uzeo je prosjek starosti od 15-20 godina, te da je preko 70% mašina u vrijeme nabavke bilo domaće proizvodnje, dok je preko 30 mašina u zapisnicima komisije o popisu i izuzimanju označeno kao neispitano. Pored toga, Viši privredni sud je ukazao da iz nalaza vještaka Neđe Krulja proizilazi da je navedeni vještak zbog starosti izuzetih mašina i njihove tehnološke i fizičke zastarjelosti, te nepotpunih podataka u zapisnicima i činjenice da se takve mašine više ne proizvode, dao orijentacione novonabavne cijene takvih i sličnih mašina kod poduzeća Elektroda Zagreb i Jelšingrad Banjaluka i IAT Trebinje, te utvrdio stupanj amortizacije predmetnih mašina.

24. Viši privredni sud je istakao da je vještak Neđo Krulj na raspravi pred tim sudom pojasnio da se za „utvrđivanje tržišne vrijednosti mašina prilikom vještačenja prvo mora izvršiti tačna identifikacija sredstava, zatim namjena, proizvođač, tip, model, godina proizvodnje, ponuda i potražnja na tržištu“. Navedeno je da je nalaz ovog vještaka potkrijepljen fotografijama i da su za svaku mašinu koja je bila predmet vještačenja dati bliži podaci u cilju identificiranja. Izjašnjavajući se o vrijednosti mašina koje su bile predmet vještačenja, Viši privredni sud je naveo da je vještak Neđo Krulj u svom nalazu, a što je potvrdio i na ročištu, utvrdio da je njihova „upotrebna vrijednost na dan izuzimanja 27.07. 1993. godine iznosila 305.270,00 KM dok je tržišna vrijednost bila niža od ovog iznosa obzirom da je bilo ratno stanje, prekid komunikacije i proizvodnje“. Viši privredni sud je naveo da je vještak Neđo Krulj na raspravi istakao da je njegov zadatak „koji je dobio od suda bio da izvrši procjenu vrijednosti mašina na dan izuzimanja, a ne na dan vještačenja, ali po njegovom mišljenju vrijednost tih mašina na dan izuzimanja bila bi u visini procijenjenog iznosa 305.270,00 KM“.

25. Viši privredni sud je naveo da je nakon ocjene nalaza i mišljenja vještaka Neđe Krulja i vještaka Mašinskog fakulteta iz Mostara, posebno njihovog obrazloženja na raspravi pred tim sudom, zaključio da je nalaz i mišljenje vještaka Neđe Krulja potpuniji, sveobuhvatniji, potkrijepljen prilozima i fotografijama predmetnih mašina, iz kojih se mogu uporediti novonabavne vrijednosti mašina sličnih mašinama apelanata, a pritom je određena starost pretežnog broja mašina i identificirane mašine ručne izrade, sa procjenom male vrijednosti. Navedeno je da je u pogledu neispravnih mašina, korišten zapisnik komisije o popisu mašina, što je po ocjeni Višeg privrednog suda „pouzdaniji dokaz nego iskazi svjedoka“. Viši privredni sud je istakao da je nalaz vještaka Mašinskog fakulteta iz Mostara uopšten u poređenju sa nalazom i mišljenjem vještaka Neđe Krulja, koji je dao procijenu svake mašine sa tačno određenim podacima i odgovorio na sva postavljena pitanja i pri tom nisu uočene protivriječnosti u nalazu vještaka i njegovom usmenom izlaganju. Stoga, Viši privredni sud je ocijenio da je nalaz i mišljenje vještaka Neđe Krulja prihvatljiviji i jasniji nego nalaz i mišljenje vještaka Mašinskog fakulteta iz Mostara, na temelju kojeg se ne može utvrditi kako su vještaci procijenili vrijednost mašina i opreme u iznosu od 1.978.200,00 KM.

26. Imajući u vidu navedeno, Viši privredni sud je zaključio da shodno odredbma članka 123. ZPP-a apelanti nisu dokazali da je vrijednost otuđenih mašina i opreme u iznosu opredjeljenom tužbenim zahtjevom, kojeg je u cijelosti prihvatio prvostupanjski sud, te je s tim u svezi odlučio kao u izreci presude.

27. Protiv presude Višeg privrednog suda apelanti su izjavili reviziju i dopunu revizije. U dopuni revizije apelanti su, između ostalog, istakli da je u ranijim postupcima po nalogu Okružnog suda u Trebinju vrijednost oduzetih mašina i opreme procjenjivana vještačenjem i to više puta. S tim u svezi, apelanti su naveli da su dva sudska vještaka ekonomske struke Danilo Gutić i Slobodan Petrović svojim nalazom izvršili procjenu vrijednosti mašina i opreme na dan 10. listopad 1991. godine u iznosu od 1.499.700,00 KM. Zatim su apelanti, posebno naglasili, da su četiri sudska vještaka (to je bila Komisija Vlade Republike Srpske imenovana rješenjem Vlade od 16. rujna 2003. godinerješenje potpisao Predsjednik Vlade Dragan Mikerević – dakle komisija sadašnjeg tuženog) u sastavu prof.dr. Momir Šarenac, prof. dr. Aleksa Blagojević te dipl. ekonomisti Milomir Dekanović i Božidar Plavljanin, utvrdili da vrijednost oduzetih mašina i opreme iznosi 2.245.980,00 KM. Nakon toga, druga dvojica sudskih vještaka i to prof. dr. mašinstva Božidar Nikolić i prof dr. ekonomskih nauka Rade Ratković su dali svoju procjenu vrijednosti oduzetih mašina i opreme u iznosu od 2.245.980,00 KM. U svezi toga, apelanti izvode zaključak, da je u ovom predmetu uključujući sve ranije postupke izvršen veliki broj vještačenja, ali da je od toga samo vještak Neđo Krulj dao mišljenje da vrijednost oduzetih mašina iznosi 305.270,00 KM, dok je 13 drugih vještaka, od kojih je devet doktora nauka, oduzete mašine procijenilo u iznosima od 1.499.700,00 KM, 1.978.200,00 KM i 2.245.980,00 KM. Stoga, navedeno, po mišljenju apelanata na vrlo uvjerljiv način diskredituje nalaz vještaka Neđe Krulja na kojem je, kao najnepovoljnijem za apelante, Viši privredni sud utemeljio svoju odluku. Osim toga, apelanti kao argument više da je u konkretnom slučaju puno objektivniji i pravilniji nalaz vještaka sa Mašinskog fakulteta, naglašavaju da su tuženi na ročištima izjavili (priznali) da im je stečajni upravnik (misli se na postupak stečaja nad firmom „Metalac“ u kojoj se nalazio dio oduzetih mašina) priznao potraživanje u visini od 8.279.965,07 KM na ročištu održanom 28. kolovoza 2008. godine (prije odluke Ustavnog suda AP-775/08 od 30. svibnja 2009. godine kojom je naloženo ponavljanje postupka pred drugostupanjskim sudom u odnosu na oduzete mašine i opremu), te napominju da iznos od 8.279.965,07 KM predstavlja zbir potraživane naknade štete u iznosu od 6.033.985,07 KM za oduzeti repromaterijal i sirovine te u iznosu od 2.245.980,00 KM za oduzete mašine i opremu. S tim u svezi, apelanti napominju da shodno relevantnim odredbama Zakona o stečajnom postupku RS pravosnažno priznanje stečajnog upravnika (u konkretnom slučaju priznanje koje je tuženima, kao stečajnim povjeriocima u tom postupku, dao stečajni upravnik nije osporeno) postaje pravosnažna i izvršna presuda, te iz toga proizlazi da je već ranije pravosnažno priznata vrijednost oduzetih mašina u iznosu od 2.245.980,00 KM.

28. Presudom Vrhovnog suda broj 62 0 Ps 008339 13 Rev od 4. prosinca 2014. godine revizija i dopuna revizije apelanata su odbijene. U obrazloženju presude Vrhovni sud je ponovio činjenična utvrđenja i pravna shvatanja nižestupanjskih sudova, te nakon ispitivanja drugostupanjske presude u granicama razloga iznesenih u reviziji i dopuni revizije zaključio da je drugostupanjska presuda pravilna i zakonita. Naime, Vrhovni sud je ukazao da su apelanti svoj tužbeni zahtjev i osnov za utvrđenje materijalne štete za oduzete mašine i opremu temeljili na zapisniku komisije koju je imenovala tužena Općina Trebinje o njihovom izuzimanju od 21. svibnja 1993. do 27. srpnja 1993. godine. Vrhovni sud je istakao da su apelanti ove zapisnike izveli kao dokaz u svrhu dokazivanja utemeljenosti svoga tužbenog zahtjeva, pa proizlazi da su prihvatili da je i sadržaj tih zapisnika vjerodostojan. S tim u svezi, Vrhovni sud je istakao da iz sadržaja zapisnika proizilazi da je komisija za popis i izuzimanje stvari iz zanatske radnje tužitelja, pored podataka o mašinama i opremi, također konstatirala da je 30 % mašina i opreme neispravno i neispitano, a što je je po mišljenju Vrhovnog suda, pravilno u svom nalazu cijenio vještak mašinske struke Neđo Krulj. Stoga, Vrhovni sud je zaključio da je neutemeljena tvrdnja apelanata, a slijedom toga i vještaka tima profesora Mašinskog fakulteta u Mostaru, da su sve mašine i oprema bile u ispravnom stanju u vrijeme njihovog izuzimanja, budući da navedeno ne proizilazi iz zapisnika o izuzimanju opreme na kojem su apelanti temeljili svoj tužbeni zahtjev.

29. Vrhovni sud je naveo da je drugostupanjski sud pravilno postupio kada je zaključio da je nalaz i mišljenje vještaka Neđe Krulja potpuniji, jasniji, sveobuhvatniji i potkrijepljeniji prilozima iz kojih se mogu uporediti novonabavne vrijednosti mašina sličnih predmetnim mašinama, da je odredio starost pretežnog broja mašina, identificirao mašine ručne izrade, sa procjenom njihove realne vrijednosti, da je u odnosu na neispravne mašine koristio zapisnik komisije, što je pouzdanije nego iskazi svjedoka koji nisu mogli da preciziraju koje su mašine bile ispravne, a koje nisu, da je izvršio lično uvid u dio mašina koje se nalaze u Srednjoškolskom centru u Trebinju i utvrdio njihov tačan naziv, tip i godinu proizvodnje i na temelju toga našao da je ukupan prosjek starosti tih mašina prije izuzimanja bio 22,5 godine, a za mašine nepoznatog godišta uzeo je prosjek starosti od 15-20 godina. Zbog starosti izuzetih mašina i njihove tehnološke i fizičke zastarjelosti, te nepotpunih podataka u zapisnicima i činjenice da se takve mašine više ne proizvode, dao je orijentacione novonabavne cijene takvih i sličnih mašina kod poduzeća Elektroda Zagreb i Jelšingrad u Banja Luci i IAT Trebinje, te utvrdio stupanj amortizacije predmetnih mašina. Također, Vrhovni sud je istakao da je vještak Neđo Krulj potpuno i precizno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, dokumentirano i logički ga izložio, izvršio procjenu vrijednosti svake mašine sa točno određenim podacima i odgovorio na sva postavljena pitanja, da je potpuno i precizno obrazložio svoje mišljenje, dokumentirano i logički ga izložio, te da se jasno izjasnio na sve primjedbe stranaka i suda i objasnio kako je došao do svojih zaključaka u svezi sa utvrđenim činjenicama za izvršenu procjenu vrijednosti mašina i opreme.

30. Vrhovni sud je zaključio da suprotno navedenom, nalaz i mišljenje vještaka tima profesora Mašinskog fakulteta iz Mostara je i po ocjeni tog suda „suviše uopšten i manje konkretan“. Naime po mišljenju Vrhovnog suda iz njihovog nalaza se ne može sa sigurnošću utvrditi na koji način je procijenjena vrijednosti mašina i opreme jer nisu navedene činjenice iz kojih bi se moglo pouzdano provjeriti da je realna utvrđena vrijednost oduzetih mašina u iznosu 1.978.200,00 KM, niti su to vještaci obrazložili na način koji bi bio objektivno prihvatljiv i koji bi sud mogao provjeriti, posebno imajući u vidu da nisu pošli od njihove vrijednosti, niti su imali u vidu njihovu amortizaciju i neispravnost određenog broja mašina i opreme kako je navedeno u zapisniku o izuzimanju.

31. Cijeneći da se vještaci tima profesora Mašinskog fakulteta iz Mostara, prilikom obavljanja vještačenja u ovoj parnici, nisu koristili određenim tehničkim sredstvima i opremom koje posjeduju samo takve ustanove, Vrhovni sud je zaključio da je sud, prilikom ocjene nalaza vještaka, dužan da cijeni znanstvena dostignuća, ali je, pored toga, dužan da ima u vidu i iskustva vještaka u odgovarajućim oblastima, kao i da vještak da uvjerljive i logične razloge za stečeno uvjerenje u svom nalazu i mišljenju, kako je propisano i odredbom članka koje mora biti objektivno prihvatljivo, što je drugostupanjski sud pravilno učinio kada je prihvatio nalaz vještaka Neđe Krulja. S tim u svezi, Vrhovni sud je ukazao da je sud prilikom ocjene nalaza vještaka dužan da cjeni da li je vještak dao uvjerljive i logične razloge za stečeno uvjerenje u svom nalazu i mišljenju, kako je propisano odredbom članka 191. stavak 4. ZPP, koje pritom mora biti objektivno prihvatljiv, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravni i činjenični temelj, a što je po mišljenju Vrhovnog suda drugostupanjski sud pravilno učinio kada je prihvatio nalaz vještaka Neđe Krulja. Stoga, Vrhovni sud je ocijenio neutemeljene revizione tvrdnje apelanata „da je bilo besmisleno od vještaka tražiti procjenu tržišne vrijednosti oduzetih mašina i opreme“. Vrhovni sud je također ocijenio neutemeljenim tvrdnje apelanata da su mašine same po sebi za apelante imale svoju vrijednost, s obzirom na vrstu štete za koju apelanti traže naknadu i s tim u svezi odredbe članka 189. stavak 2. i 190. ZOO.

32. Vrhovni sud je istakao da osporena presuda nije utemeljena na nalazima i mišljenjima vještaka Danila Gutića, Slobodana Perovića, Božidara Nikolića i Komisije Vlade Republike Srpske, na koje se pozivaju apelanti u dopuni revizije, pa time ni Vrhovni sud nije mogao iste cijeniti, kako po mišljenju Vrhovnog suda apelanti pogrešno ukazuju.

33. Vrhovni sud je ocijenio neutemeljenim revizioni prigovor apelanata kojim se dovodi u dvojbu pravilnost i objektivnost suđenja drugostupanjskog suda zbog činjenice da je prihvatio zaključak da sve mašine i oprema tužitelja nisu bile ispravne u momentu izuzimanja, kada to proizlazi i iz zapisnika o njihovom izuzimanju, koje su apelanti prihvatili kao vjerodostojan dokaz i na njemu temeljili svoj tužbeni zahtjev. Također, Vrhovni sud je ocijenio neutemeljenim i revizione prigovore koji se odnose na stručnost vještaka Neđe Krulja za vještačenje u ovoj pravnoj stvari, iz razloga što iz stanja spisa u ovoj parnici proizlazi da su apelanti na pripremnom ročištu kod prvostupanjskog suda dana 2. rujna 2011. godine predložili da se radi ekonomičnosti postupka izabere vještak mašinske struke sa liste vještaka iz Trebinja, a da su se tome usprotivile tužene, ali da su na kraju obe parnične stranke prihvatile da vještak Neđo Krulj izvši vještačenje. Vrhovni sud je istakao da su apelanti osporili njegovu stručnost tek nakon izvršenog vještačenja na ročištu 13. prosinca 2011. godine, kada su predložili novo vještačenje po vještacima tima profesora Mašinskog fakulteta iz Mostara. Tužitelji tokom postupka nisu osporavali nepristrasnost i objektivnost ovoga vještaka, kako to čine u reviziji, što bi bio razlog za njegovo izuzeće u ovom predmetu, koje tužitelji nisu tražili. S obzirom na sve navedeno, Vrhovni sud je odbio reviziju apelanata kao neutemeljenu i donio odluku kao i izreci shodno odredbama 248. ZPP-a.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

34. Apelanti smatraju da im je osporenim odukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U navodima apelacije apelanti su prije svega detaljno naveli kronologiju predmeta i pravna shvatanja iz osporenih odluka nižestupanjskih sudova za koje apelanti smatraju da ne sadrže jasna obrazloženja. U suštini, ukazuju na pogrešnu primjenu procesnog i materijalnog prava u svezi s ocjenom dokaza i primjenom pravila o teretu dokazivanja, Naime apelanti smatraju da Viši privredni sud i Vrhovni sud nisu dokaze apelanata – nalaz vještaka Mašinskog fakulteta Univerziteta u Mostru potpuno i pravično cijenili kao stručno mišljenje tima stručnjaka mašinske struke, smatrajući da su pogrešno prihvatili nalaz vještaka pojedinca mašinske struke Neđe Krulja, pa je slijedom toga i matrijalno pravo pogrešno primjenjeno kada je apelantima dosuđena naknada materijalne štete na temelju nalaza tog vještaka. S obzirom na značajnu razliku iskazane vrijednosti (šest puta manju) vještaka Krulja, apelanti smatraju da je bilo logično zaključiti da se ni njegov nalaz ne može prihvatiti jer je, kako navode, „nemoguće je da se pojavi toliko velika razlika, u kojem slučaju se ne bih mogao prihvatiti ni jedan nalaz i što bi upućivalo na novo vještačenje kao opravdano“.

b) Odgovor na apelaciju

35. Vrhovni sud i Viši privredni sud su istakli da osporenim presudama nisu povrijeđena ustavna prava apelanata na koja u apelaciji neutemeljeno ukazuju, jer su osporene presude donesene uz pravilnu primjenu relevantnih odredaba procesnog i materijalnog prava.

36. Pravobraniteljstvo smatra da su osporene presude donesene uz pravilnu primjenu procesnog i materijalnog prava, te da nisu povrijeđena ustavna prava apelanata. Predloženo je da se apelacija odbije kao neutemeljena.

V. Relevantni propisi

37. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) u relevantnom dijelu glasi: Član155.

Šteta je umanjenje nečije imovine(obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Član 172. stav 1.

(1) Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.

Član 189. stav 2.

(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo.

Član 190.

Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

38. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 149.

1) vještačenje obavlja jedan vještak.

3) vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja, 4) Složenija vještačenja povjerit će se prvenstveno stručnim ustanovama, kao što su, između ostalih i fakulteti.

VI. Dopustivost

39. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

40. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

41. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj 62 0 Ps 008339 13 Rev od 4. prosinca 2014. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 22. siječnja 2015. godine, a apelacija je podnesena 16. ožujka 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

42. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI. Meritum

43. Apelanti pobijaju navedene presude tvrdeći da im je povrijeđeno pravo iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. Europske konvencije i članka 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

44. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

45. Članak 6. stav 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.

46. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku utvrđivanja novčane naknade za materijalnu štetu koja je pričinjena apelantima za oduzetu imovinu iz njihove privatne radnje, dakle radi se o sporu građanskopravne prirode, te stoga apelanti u predmetnom postupku uživaju garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

6. Europske konvencije.

47. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

48. Ustavni sud će se, dakle, iznimno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovitog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Europski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. travnja 2013. godine, točka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, odnosno da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava.

49. Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud donio presudu kojom je obvezao tužene da apelantima na ime naknade materijalne štete za izuzete mašine i opremu isplate iznos od 1.978.200,00 KM sa zateznom kamatom od 27. srpnja 1993. godine uz naknadu troškova postupka. Iz obrazloženja presude proizlazi da je Okružni privredni sud, radi utvrđivanja vrijednosti oduzete imovine, proveo dva vještačenja i to prvi put po vještaku Neđi Krulju koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da ukupno procijenjena vrijednost izuzetih mašina i opreme iznosi 305.270,00 KM, te drugi put po vještacima tima profesora Mašinskog fakulteta u Mostaru, koji su u svom nalazu i mišljenju izveli zaključak da ukupno procijenjena vrijednost izuzetih mašina i opreme iznosi 1.978.200,00 KM. Okružni privredni sud je, prihvatajući nalaz i mišljenje vještaka sa Mašinskog fakulteta u Mostaru, obvezao tužene da apelantima solidarno isplate iznos od 1.978.200,00 KM na ime naknade štete.

50. Suprotno tome, Viši privredni sud je donio presudu, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, kojom je preinačio presudu Okružnog suda na način da je prihvatio nalaz vještaka Neđe Krulja, koji je vrijednost izuzetih mašina i opreme procijenio na iznos od 305.270,00 KM, te je obvezao tužene da apelantima solidarno isplate ovaj iznos na ime naknade štete sa zateznom zateznom kamatom počev od 27. srpnja 1993. godine uz naknadu troškova postupka.

51. Sporno pitanje, u konkretnom slučaju, je novčani iznos koji je apelantima dosuđen radi naknade štete zbog izuzetih mašina i opreme. Visinu novčanog iznosa, koji je apelantima dosuđen radi naknade štete, redoviti sudovi su utvrđivali na osnovu mišljenja sudskih vještaka. Kao što je navedeno, vještačenje je (u ovom postupku) izvršeno dva puta. Prvi put vještačenje je izvršio sudski vještak Neđo Krulj, dok je drugi put vještačenje izvršeno od strane profesora sa Mašinskog suda u Mostaru. Svi vještaci su svoje nalaze detaljno obrazložili. Okružni sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka sa Mašinskog fakulteta u Mostaru i na tom nalazu zasnovao presudu, koji nalaz i mišljenje je očigledno povoljniji za apelante, dok je, suprotno tome, od strane Višeg privrednog suda i Vrhovnog suda presuda donesena na temelju prihvatanja nalaza vještaka Neđe Krulja, koji je, opet očigledno, puno nepovoljniji za apelante. Međutim, svi sudovi (Okružni privredni sud, Viši privredni sud i Vrhovni sud) su dali iscrpna i detaljna obrazloženja u pogledu toga zašto prihvataju različite nalaze vještaka. Ta obrazloženja su detaljno navedena u činjenicama ove odluke tako da Ustavni sud smatra da ih nema potrebe ponovo navoditi u obrazloženju.

52. Osporene presude Višeg privrednog suda i Vrhovnog suda Ustavni sud treba da ispita u skladu sa navodima iz apelacije, prema članku 21. Pravila Ustavnog suda. Po mišljenju Ustavnog suda jedini navodi iz apelacije, koji se odnose na sporno pitanje u konkretnom slučaju, su navodi kojima se ukazuje na značajnu razliku iskazane vrijednosti (šest puta manju) u nalazu vještaka Krulja, na način da apelanti smatraju da je bilo logično zaključiti da se ni njegov nalaz ne može prihvatiti jer je „nemoguće da se pojavi toliko velika razlika, u kojem slučaju se ne bi mogao prihvatiti ni jedan nalaz i što bi upućivalo na novo vještačenje kao opravdano“. S tim u svezi, Ustavni sud je mišljenja da se ovakvim paušalnim navodima ne mogu osporiti detaljna obrazloženja u presudama Višeg privrednog suda i Vrhovnog suda, kojima se objašnjava zašto ovi sudovi prihvataju nalaz vještaka Neđe Krulja a ne nalaz profesora sa Mašinskog fakulteta u Mostaru. Naime, apelanti niti jednom riječju nisu objasnili zašto smatraju da je zbog različito procijenjenog iznosa, koji im se treba isplatiti na ime naknade štete, došlo do povrede njihovih ustavnih prava, dok Ustavni sud prema članku 21. Pravila Ustavnog suda osporene presude mora ispitati isključivo u skladu sa navodima iz apelacije.

53. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenim presudama nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije.

Pravo na imovinu

54. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti pozivanje na kršenje navedenog prava dovode u kontekst sa pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem i pogrešnom primjenom materijalnog i procesnog prava, o čemu se Ustavni sud već izjasnio u prethodnim točkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.

VIII. Zaključak

55. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer apelanti nisu objasnili zašto smatraju da je zbog različito procijenjenog iznosa, koji im se treba isplatiti na ime naknade štete, došlo do povrede njihovih ustavnih prava, dok Ustavni sud prema članku 21. Pravila Ustavnog suda osporene presude mora ispitati isključivo u skladu sa navodima iz apelacije.

56. Ustavni sud, također, zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada apelanti kršenje tog prava vezuju za povredu prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je prethodno zaključio da nije bilo kršenja prava na pravično suđenje.

57. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

58. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1180/15 (S. A.) | Sudska praksa | Aktio