Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2334/16 (Ć. D.)

Odluka donesena 13. 03. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2334/16

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2334/16, rješavajući apelaciju Ćamila Dizdarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ćamila Dizdarevića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Zaključkom Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Rs 004600 14 I od 13.

februara 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ćamil Dizdarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 2. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 23 0 Rs 004600 14 I, gdje je postupak nakon podnošenja apelacije okončan Zaključkom tog suda broj 23 0 Rs 004600 14 I od 13. februara 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 16. i 17. augusta 2016. godine i 4. aprila 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud i Kantonalni sud su 16. i 24. augusta 2016. godine, te 6. aprila 2017. godine dostavili odgovore na apelaciju.

4. Ustavni sud je također 19. februara 2018. godine telefonskim putem od Općinskog suda pribavio informacije za predmetni postupak.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. U konkretnom predmetu apelant je 7. oktobra 2014. godine, na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 23 0 Rs 004600 06 Rs od 22. oktobra 2010. godine, podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša) radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 19.080,09 KM, pljenidbom novčane tražbine izvršenika koju ostvaruje po osnovu zakupa objekata (koji izvršenik ima kod zakupoprimca „Gadžo-komerc“ d.o.o. Sarajevo), nakon čega je Općinski sud 12. decembra 2014. godine donio rješenje o izvršenju. U nastavku postupka Općinski sud je rješenjem od 6. februara 2015. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika, dok je rješenjem Kantonalnog suda od 22. aprila 2015. godine usvojena žalba izvršenika, ukinuto prvostepeno rješenje od 6. februara 2015. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.

7. Općinski sud je u ponovnom postupku rješenjem od 29. juna 2015. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 8. oktobra 2015. godine, odbio kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju, nakon čega je (18. novembra 2015. godine) rješenje o izvršenju dostavljeno na provođenje izvršenikovom dužniku („Gadžo-komerc“ d.o.o. Sarajevo).

8. U nastavku postupka izvršenikov dužnik je 30. novembra 2015. godine dostavio sudu podnesak u kojem navodi da postoje smetnje za provođenje rješenja o izvršenju. Nakon što je sud dostavio navedeni dopis apelantu na odgovor, apelant je podneskom od 14. marta 2016. godine zatražio da se rješenje o izvršenju dostavi poslovnoj banci koja će zaplijeniti sredstva izvršenikovog dužnika. Sud je nekoliko puta (22. marta i 15. juna 2016. godine) upozoravao izvršenikovog dužnika da postupi po rješenju o izvršenju, nakon čega je 18. augusta 2016. godine donio zaključak o promjeni sredstva izvršenja (određeno izvršenje na računima izvršenikovog dužnika kod poslovnih banaka) koji je dostavljen bankama kod kojih izvršenikov dužnik ima otvorene račune.

9. Prema stanju u spisu, NLB banka je dopisom od 21. novembra 2016. godine obavijestila Općinski sud da je u cijelosti provedeno rješenje o izvršenju. Nakon toga, Općinski sud je Zaključkom broj 23 0 Rs 004600 14 I od 13. februara 2017. godine konstatirao da se predmetni izvršni postupak smatra završenim.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je kratko izložio činjenično stanje predmetnog postupka, te je istakao da bi zbog odugovlačenja predmetnog postupka, koji traje od 2006. godine, izvršenik i izvršenikov dužnik mogli raskinuti ugovor o zakupu prije njegovog namirenja tako da će morati ponovo mijenjati predmet i sredstvo izvršenja. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenog prava i dosudi mu naknadu štete.

b) Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud je ukratko izložio činjenično stanje predmeta, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da nisu tačni apelantovi navodi da predmetni izvršni postupak traje od 2006. godine. Sud navodi da je presuda na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak postala pravomoćna 9. novembra 2010. godine, kao i da je apelant tek nakon nepune četiri godine podnio prijedlog za izvršenje u konkretnom predmetu, te da je na taj način apelant propustio da ranije pokrene izvršni postupak.

12. Kantonalni sud je u svom odgovoru, pored kratkog izlaganja činjeničnog stanja predmeta, istakao da je svoje odluke donosio u kratkim vremenskim intervalima, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Zaključkom Općinskog suda broj 23 0 Rs 004600 14 I od 13. februara 2017. godine. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

17. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

22. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je apelant 7. oktobra 2014. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da je taj postupak, prema stanju spisa, okončan Zaključkom broj 23 0 Rs 004600 14 I od 13. februara 2017. godine, odnosno da je trajao dvije godine i četiri mjeseca. Dakle, predmetni postupak je trajao dvije godine i četiri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka

25. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud, također, smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer se radi o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa.

26. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnih sudova, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant predmetnu apelaciju podnio nakon godinu i sedam mjeseci od pokretanja izvršnog postupka, kao i da iz stanja u spisu proizlazi da je predmetni izvršni postupak okončan nakon podnošenja apelacije. U vezi s tim, analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 7. oktobra 2014. godine Općinski sud u kratkom roku, odnosno 12. decembra 2014. godine odredio predloženo izvršenje, kao i da je sud u kratkim rokovima odlučivao o prigovorima izvršenika (nešto više od mjesec dana prvi put, te nešto više od dva mjeseca drugi put). Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud nakon što je rješenje o izvršenju postalo pravomoćno isto dostavio na provođenje izvršenikovom dužniku, da je u toku postupka dopisima upozoravao izvršenikovog dužnika da postupi po predmetnom rješenju, te da je nakon apelantovog podneska promijenio sredstvo izvršenja, što je u konačnici rezultiralo time da je apelant u cijelosti namirio svoja potraživanja. Ustavni sud, također, zapaža da je Kantonalni sud u predmetnom postupku svoje odluke donosio u relativno kratkim periodima (nešto više od mjesec dana prvi put, te nešto više od dva mjeseca drugi put).

27. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda i Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi u predmetnom postupku nisu imali periode veće pasivnosti, da su donosili odluke u razumnim rokovima, te da je u predmetnom postupku apelant u roku od dvije godine i četiri mjeseca od podnošenja prijedloga za izvršenje, u cijelosti namirio svoja potraživanja utvrđena pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom, nakon čega je Općinski sud donio Zaključak broj 23 0 Rs 004600 14 I od 13. februara 2017. godine kojim je predmetni postupak okončan.

28. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku, u kome je apelant u roku od dvije godine i četiri mjeseca u cijelosti namirio svoja potraživanja, a redovni sudovi su odluke donosili u razumnim rokovima, nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

31. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je apelant u roku od dvije godine i četiri mjeseca od podnošenja prijedloga za izvršenje u cijelosti namirio svoja potraživanja, a redovni sudovi su odluke donosili u razumnim rokovima.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2334/16 (Ć. D.) | Sudska praksa | Aktio