Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5316/17 (Ataco - Trgovina i zastupanja d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 13. 03. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5316/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP-5316/17, rješavajući apelaciju Ataco - Trgovina i zastupanja d.o.o. Mostar, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ataco - Trgovina i zastupanja d.o.o. Mostar protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Pr 225180 17 Pžp od 17. jula 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ataco - Trgovina i zastupanja d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 14. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 225180 17 Pžp od 17. jula 2017. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz čl. 49. i 26. Zakona o hrani, pa mu je za navedene prekršaje izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 3.100,00 KM.

2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da se neosnovano žalbom ukazuje da je predmetni prekršajni nalog Republičke uprave za inspekcijske poslove, Sektor inspekcije za hranu - Odjeljenje Banja Luka, Inspekcija za hranu, izdat na podružnicu Banja Luka. Naime, da iz pomenutog prekršajnog naloga proizlazi da je isti izdat na "Ataco" d.o.o. Mostar, Podružnica Banja Luka. Dakle, da je u predmetnom prekršajnom nalogu naveden naziv i sjedište apelanta, u skladu sa članom 149. stav 1. tačka 7) Zakona o prekršajima RS, a da je pored apelanta navedena i Podružnica Banja Luka, kao poslovna jedinica apelanta, gdje je prekršaj učinjen. Prema tome, da je predmetni prekršajni nalog izdat na apelanta, a ne na podružnicu apelanta. Okružni sud je ocijenio da se neosnovano žalbom osporava i da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, da iz dokaza ovlaštenog organa i to Zapisnika o izvršenoj redovnoj inspekcijskoj kontroli i izjave svjedoka inspektora M. V., nesumnjivo proizlazi da se roba, navedena u prekršajnom nalogu, nalazila u skladištu bez deklaracije na razumljivom jeziku koji je u upotrebi u Republici Srpskoj i da nije naznačeno da je ista van prometa, te da sanitarni i higijenski uslovi nisu na zadovoljavajućem nivou, odnosno da su zidovi prljavi i obloženi paučinom, te da su podovi takođe prljavi i prašnjavi, kao i police u kojima se hrana skladišti, a koje dokaze apelant nije doveo u sumnju na usmenom pretresu. Takođe, da što se tiče prekršaja koji se odnosi na higijenu skladišta u kojem se roba nalazila, da je svjedok ovlaštenog organa, inspektor M. V. utvrdila prekršaj pa osnovu neposrednog opažanja prilikom vršenja inspekcijskog nadzora i pregleda, u skladu sa članom 148. stav 1. tačka 1) Zakona o prekršajima RS, što je konstatovala u Zapisniku o izvršenoj redovnoj inspekcijskoj kontroli, pa da je neosnovan žalbeni navod da tvrdnje ovlaštenog organa u pogledu higijenskih uslova u predmetnom skladištu nisu ničim potkrijepljene. Naglašeno je da je apelant u pogledu predmetnog prekršaja mogao izvesti dokaze na usmenom pretresu, u skladu sa članom 164. st.i 1 i 4. Zakona o prekršajima RS, kako bi doveo u sumnju iskaz inspektora M. V., što apelant nije učinio, pa da je žalba i u tom dijelu neosnovana. Okružni sud je ocijenio da je prvostepeni sud, na osnovu dokaza izvedenih na usmenom pretresu, pravilno utvrdio činjenično stanje i na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno zaključio da je apelant učinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, te pravilno primijenio materijalni propis o prekršajima. Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, navodi da su ovlašteni inspekcijski organi pogrešno legitimirali odgovorno pravno lice, odnosno da predmetni prekršaj glasi na Podružnicu društva, a da podružnica nema svojstvo pravne osobe, pa da apelanta nisu mogli ni oglasiti odgovornim za predmetne prekršaje. Apelant je ukazao da je u istoj pravnoj situaciji u drugom prekršajnom postupku, od strane nadležne inspekcije izdat prekršajni nalog koji je glasio na apelantovu Podružnicu, a u kom prekršajnom postupku je donijeto rješenje kojim se oslobađa prekršajne odgovornosti optužena Podružnica Banja Luka, iz razloga što postoje okolnosti koje isključuju prekršajnu odgovornost okrivljenog, jer nemaju pasivnu legitimaciju shodno članu 199. stav 1. točka 3. Zakona o prekršajima RS. Apelant takođe navodi da nisu priloženi nikakvi materijalni dokazi iz kojih bi proizlazilo da je apelant počinio predmetne prekršaje.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. U pogledu navoda apelanta da su redovni sudovi povodom identičnog pitanja donosili drugačije odluke, Ustavni sud podsjeća da nije u njegovoj nadležnosti utvrđivanje koje tumačenje redovnih sudova je pravilno, budući da je to u isključivoj nadležnosti tih sudova. Dakle, nadležnost Ustavnog suda je da u svakom konkretnom slučaju ispita da li su odlukama redovnih sudova povrijeđena ustavna prava apelanata. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5316/17 (Ataco - Trgovina i zastupanja… | Sudska praksa | Aktio