Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3435/17 (C. M., Ž. M., J. M. i D. M.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Suvlasništvo
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Posjed
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3435/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-3435/17, rješavajući apelaciju Cvije Milanovića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Cvijo Milanović, Željko Milanović, Jovo Milanović i Darinka Milanović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 P 023822 16 Gž 2 od 8. juna 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Cvijo Milanović, Željko Milanović, Jovo Milanović i Darinka Milanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Svetozar Davidović advokat iz Banjaluka, podnijeli su 9. augusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 P 023822 16 Gž 2 od 8. juna 2017. godine. Osporenom presudom žalba tuženog (I. K.) je uvažena i prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu tako što je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tuženi da sa dijela parcele apelanata upisane u KO Majdan u površini od 174m² ukloni dio garaže i izvrši uklanjanje nasipa sa zemljišta, te označenu površinu vrati u posjed apelantima po osnovu jačeg prava na posjed. Istom presudom odbijena je žalba apelanata i potvrđena prvostepena presuda u odbijajućem dijelu koji se odnosi na zahtjev da se utvrdi da su apelanti suvlasnici međaške površine od 174m² i da će skidanje dijela nasipa uraditi apelanti na osnovu presude na trošak tuženog.
2. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo da je pravilna odluka prvostepenog suda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim su apelanti tražili da se utvrdi da su suvlasnici sporne međašne površine. Naime, nesporno je da su apelanti upisani kao suvlasnici parcele upisane u KO Majdan, dok je tuženi upisan kao posjednik parcele upisane u KO Jezero, međutim ono što je sporno među strankama jeste međa između navedenih parcela. Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke proizlazi da je na području KO Majdan (Opština Mrkonjić Grad) na snazi popisni katastar koji u svom operatu ne sadrži geodetske niti katastarske planove na osnovu kojih bi se jednom od geodetskih metoda mogao utvrditi oblik, položaj i veličina katastarskih parcela. Zatim da je na osnovu izjava samih parničnih stranaka, vještak sačinio skicu lica mjesta i zaključio da je granica između KO Majdan i KO Jezero (između opština Mrkonjić Grad i Jezero) promijenjena u odnosu na popisni katastar i novi premjer. Osim toga, u pogledu novih planova vještak se izjasnio da nije završen dopunski premjer i da katastar nekretnina nije stupio na pravnu snagu. Okružni sud je ukazao da su iskazi svjedoka neodređeni, a da prema nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke se ne može utvrditi gdje su granice između parcela jer stari katastarski planovi ne sadrži bilo kakve podatke po obliku i veličini parcela, a novi nije stupio na snagu. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da apelanti nisu dokazali da su stekli pravo vlasništva na dijelu parcele od 174m² za koju tvrde da je dio parcele koja je u njihovom vlasništvu, niti su dokazali da su u posjedu držali taj dio parcele i da imaju jače pravo na posjed. Stoga da bi apelanti osnovano mogli zahtijevati uklanjanje dijela garaže i uklanjanje nasipa na zemljištu, a sve prema skici snimanja izvršenoj od strane vještaka, morali su dokazati da su vlasnici spornog dijela međašne površine. Naime, digitalni geodetski planovi koji još uvijek nisu u službenoj upotrebi ne mogu poslužiti za zaključak da je garaža izgrađena preko međe. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da apelanti za svoje tvrdnje u pogledu vlasništva na spornom dijelu parcele nisu pred sudom izveli relevantne dokaze u smislu čl. 7. i 123. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) na temelju kojih bi ta činjenica bila i dokazana. Međutim, prvostepeni sud je i pored takvog zaključka naložio rušenje dijela garaže i predaju u posjed apelantima označene površine. S tim u vezi, Okružni sud je odlučio da budući da apelanti nisu dokazali da su vlasnici dijela parcele u smislu člana 127. Zakona o stvarnim pravima, a teret dokaza je na njima, neosnovan je i zahtjev apelanata za uklanjanje dijela garaže, nasipa kao i zahtjev za predaju u posjed spornog dijela parcele.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 127. Zakona o stvarnim pravima i da je sud trebao prekinuti parnični postupak u skladu sa članom 379. ZPP-a do rješenja predhodnog pitanja odnosno do stupanja na snagu Katastra nekretnina.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba ZPP-a i Zakona o stvarnim pravima u konkretnom slučaju bila proizvoljna. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine