Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3640/16 (Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar)
Odluka donesena 13. 03. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 60
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3640/16
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 03. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP 3640/16, rješavajući apelaciju Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 60 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju je podnijela Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 042496 16 Gž od 14. juna 2016. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 042496 16 Gž od 14. juna 2016. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Vesna Stevanović, advokat iz Bijeljine, podnijela je 2. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Opštinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) kao predmet broj 032 0 I 042496 07 I, a postupak se nastavio voditi kao parnični postupak pred Opštinskim sudom i prije podnošenja apelacije je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 I 042496 16 Gž od 14. juna 2016. godine. Apelantkinja je u apelaciji osporila i Presudu Kantonalnog suda broj 32 0 I 042496 16 Gž od 14. juna 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 11. novembra 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 22. novembra 2016. godine, a Opštinski sud 27. decembra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelantkinja je 22. novembra 2007. godine Opštinskom sudu, na osnovu vjerodostojne isprave, podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika S. Č., D. Đ., Lj. H. i J. C., vrijednost potraživanja 18.984,73 KM. Kao sredstvo izvršenja apelantkinja je predložila popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika. Predloženo izvršenje Opštinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 032 0 I 042496 07 I od 28. novembra 2007. godine. Iz stanja spisa proizlazi da su pojedini izvršenici protiv navedenog rješenja o izvršenju 7. i 12. decembra 2007. godine izjavili prigovor, a da izvršeniku J. C. nije uredno dostavljeno navedeno rješenje o izvršenju. Izvršeniku J. C. je rješenje o izvršenju dostavljeno 30. oktobra 2014. godine, protiv kojeg je 3. novembra 2014. godine izjavio prigovor. Opštinski sud je, odlučujući o izjavljenim prigovorima, donio Zaključak broj 32 0 I 042496 07 I od 28. novembra 2014. godine kojim je odgodio izvršenje određeno Rješenjem o izvršenju broj 32 0 I 042496 07 I od 28. novembra 2007. godine, naložio da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom i da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka pred Opštinskim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim, te će se predloženo izvršenje nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke u parničnom postupku, ako tražilac izvršenja uspije sa tužbom.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je Opštinski sud predmetni postupak nastavio voditi po odredbama Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku) kao predmet broj 32 0 I 042496 15 P i u predmetnom postupku je Rješenjem broj 32 0 I 042496 15 P od 23. januara 2015. godine naložio apelantkinji da uredi tužbu u skladu s relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku. Apelantkinja je 5. februara 2015. godine dostavila sudu uređenu tužbu. Opštinski sud je pripremno ročište održao 22. aprila 2015. godine, a ročište za glavnu raspravu 25. juna 2016. godine, kada je glavna rasprava i zaključena. Opštinski sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 32 0 I 042496 15 P od 25. juna 2015. godine kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev apelantkinje kao tužioca. Protiv navedene presude tuženi su podnijeli žalbu i predmet je 11. marta 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Kantonalni sud je, odlučujući o podnesenim žalbama, donio Presudu broj 32 0 I 042496 16 Gž od 14. juna 2016. godine kojom je usvojio žalbe tuženih, prvostepenu presudu preinačio tako što je odbio apelantkinjin tužbeni zahtjev i obavezao je da tuženim nadoknadi troškove parničnog postupka na način detaljno naveden u dispozitivu presude.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak nakon devet godina i sedam mjeseci okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 I 042496 16 Gž od 14. juna 2016. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka i osporene presude Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je u apelaciji navela tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke.
b) Odgovori na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju redovni sudovi su naveli tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da tokom postupka nisu povrijeđena apelantkinjina prava na koja se u apelaciji poziva, zbog čega predlažu da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
10. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
11. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
12. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu Presudu Kantonalnog suda broj 32 0 I 042496 16 Gž od 14. juna 2016. godine.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18 stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
17. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelantkinja podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv navedene presude Kantonalnog suda, a da prethodno nije iskoristila mogućnost da, u skladu s odredbama člana 237 st. 1 i 2 Zakona o parničnom postupku, u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv navedene presude Kantonalnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u odnosu na osporenu presudu ne može razmatrati.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka
19. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. U konkretnom slučaju, apelantkinja predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, koji postupak je trajao devet godina i sedam mjeseci, ali je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 042496 16 Gž od 14. juna 2016. godine. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja osporenu presudu zaprimila 4. jula 2016. godine, a apelaciju je podnijela 2. septembra 2016. godine. Dakle, u roku od 60 dana od dana prijema navedene presude Kantonalnog suda kojom je predmetni postupak okončan, a što je u skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda.
21. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelantkinja ističe da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
I.Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud podsjeća da je članom 21 stav (6) Pravila Ustavnog suda propisana apelantova obaveza da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U suprotnom, Ustavni sud će donijeti odluku prema stanju u spisu.
25. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 22. novembra 2007. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja Presude Kantonalnog suda broj 32 0 I 042496 16 Gž od 14. juna 2016. godine. Dakle, postupak koji je trajao devet godina i sedam mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju predmetni postupak prvobitno vodio kao izvršni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, ali je nakon donesenog Zaključka Opštinskog suda broj 32 0 I 042496 07 I od 28. novembra 2014. godine, kojim su usvojeni prigovori izvršenika protiv navedenog rješenja o izvršenju, predmetni postupak nastavljen da se vodi kao parnični postupak, koji po zakonu nije hitne prirode.
28. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja Opštinskom sudu podnijela neuredan prijedlog za izvršenje, u kome nije bila tačna adresa izvršenika J. C. jer mu se navedeno rješenje o izvršenju nije moglo blagovremeno dostaviti, već naknadno, sedam godina nakon što je doneseno navedeno rješenje o izvršenju, što je u određenoj mjeri uticalo na dužinu trajanja predmetnog postupka.
29. Međutim, ocjenjujući ponašanje Opštinskog suda u izvršnom postupku, Ustavni sud zapaža veću pasivnost u preduzimanju procesnih radnji nakon što je donio rješenje o izvršenju, koje nije blagovremeno dostavio izvršeniku J. C., a iz stanja spisa proizlazi da Opštinski sud nije pozivao apelantkinju da uredi prijedlog za izvršenje i navede tačnu adresu izvršenika J. C. kojem je Rješenje o izvršenju broj 032 0 I 042496 07 I od 28. novembra 2007. godine dostavljeno tek 30. oktobra 2014. godine, odnosno približno sedam godina nakon donošenja.
30. Ocjenjujući ponašanje Opštinskog suda i Kantonalnog suda u parničnom postupku, Ustavni sud zapaža da su procesne radnje preduzimali u razumnim rokovima, da nije bilo perioda veće pasivnosti jer je u predmetnom postupku donesena konačna odluka u roku od godinu i sedam mjeseci.
31. Međutim, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka i pasivnost Opštinskog suda u izvršnom postupku u trajanju od približno sedam godina, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka koji je trajao devet godina i sedam mjeseci ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
b) Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. Uzimajući u obzir navedeno, te sve okolnosti konkretnog predmeta, između ostalih i to da je apelantkinja pravno lice i da nije riječ o naknadi materijalne štete, već je riječ o naknadi nematerijalne štete, koju u konkretnom slučaju nije tražila, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje, u postupku koji je okončan navedenom presudom Kantonalnog suda, dovoljna satisfakcija za apelantkinju.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da je dužina postupka bila pretjerano duga, čemu je doprinijela pasivnost Opštinskog suda u izvršnom postupku u trajanju od približno sedam godina.
36. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 60 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman