Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5363/17 (M. J., S. V., Z. T., M. Đ., D. G., A. G., N. J., M. J., B. I. i J. P.)
Odluka donesena 13. 03. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Radni spor
- Troškovi postupka
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5363/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 03. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP-5363/17, rješavajući apelaciju Miroslava Jovanovića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Miroslav Jovanović, Srđan Vidaković, Zlatko Tomić, Mladen Đukić, Dragan Grujičić, Anđelko Grujičić, Nenad Jovanović, Milorad Janjilović, Boro Iličić i Jovan Pejkanović protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 055388 15 Rsž od 19.
septembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Jovanović, Srđan Vidaković, Zlatko Tomić, Mladen Đukić, Dragan Grujičić, Anđelko Grujičić, Nenad Jovanović, Milorad Janjilović, Boro Iličić i Jovan Pejkanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Branislav Cvijanović i Milica Cvijanović, advokati iz Banje Luke, podnijeli su 18. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 055388 15 Rsž od 19. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena odluka u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, na način da je tužena („Željeznice Republike Srpske“ a.d. Doboj) obavezana da apelantima na ime naknade troškova postupka isplati određene novčane iznose (manje nego što je bilo dosuđeno prvostepenom odlukom).
2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da se žalbenim prigovorima tužene i stanjem sadržaja spisa pravilnost i zakonitost pobijane odluke u dijelu odluke o troškovima postupka dovodi se u sumnju. Naime, da potraživanja koja apelanti potražuju proizlaze iz radnih odnosa, ali se troškovi postupka treba da obračunaju u skladu sa tarifnim brojem 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: AT), s obzirom da se radi o novčanim potraživanjima koja spadaju u procjenljive sporove, pa se stoga ne može primijeniti tarifni broj 3 AT, kako je to prvostepeni sud obračunao. Nadalje, da je u skladu sa tarifnim brojem
2. AT, sud na osnovu člana 386., 387. i 396. Zakona o parničnom postupku, odlučio o troškovima postupka, na način da je tuženu obavezao da nadoknadi troškove apelantima koje zastupa Branislav Cvijanović (Miroslav Jovanović, Srđan Vidaković, Zlatko Tomić, Mladen Đukić i Dragan Grujičić), a koji se sastoje od: sastava tužbe po punomoćniku apelanata u iznosu od 80 bodova, ali s obzirom da je jedna tužba sačinjena za sve apelante, a dva su punomoćnika, da svakom punomoćniku pripada 50% za sastav tužbe, pristup na pripremno ročište 80 bodova, pristup na glavnu raspravu 80 bodova. Zatim, naknada za korištenje vlastitog vozila ( 0,72 x 220km x 2), međutim da član 9. propisuje da advokatu za upotrebu vlastitog automobila pripada naknada u visini od 30% cijene BM za svaki pređeni kilometar, tako da vrijednost goriva koja se dodjeljuje punomoćniku u konkretnom slučaju iznosi 95,04 KM, naknada za vrijeme od 4h po 30 bodova, paušalna naknada 25%, te određeni iznos na ime PDV-a. Okružni sud je istakao da su ukupni troškovi koje je tužena dužna da plati apelantima koje zastupa Branislav Cvijanović 1.075,00 KM. Nadalje, da je apelantima koje zastupa punomoćnik Milica Cvijanović (Anđelko Grujičić, Nenad Jovanović, Milorad Janjilović, Boro Iličić i Jovan Pejkanović), tužena dužna da nadoknadi troškove, a koji se sastoje od: 50% za sastav tužbe, pristup na pripremno ročište 80 bodova, pristup na glavnu raspravu 80 bodova, naknada za korištenja vlastitog vozila 95.04 KM, naknada za vrijeme od 4h, paušalna naknada 25%. Okružni sud je ocijenio da su ukupni troškovi koje je tužena dužna da plati apelantima koje zastupa Milica Cvijanović 918,80 KM.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Apelanti, između ostalog, navode da su sudovi prilikom obračuna troškova postupka koristili tarifni broj 2. AT umjesto tarifnog broja 3. AT, te da su pogrešno utvrdili stvarne troškove postupka i da su pogrešno primijenili relevantne odredbe AT. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek i zabrana diskriminacija), koje navode su zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao o sličnom činjeničnom i pravnom pitanju, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Okružnog suda (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 1339/17 i AP 1889/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman