Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-662/18 („Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 10. 04. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Isplata duga
  • Pristup sudu
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nekretnina
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-662/18

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP 662/18, rješavajući apelaciju „Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio „Centrotrans DC“ d.d.

Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ip 341398 13 Ip.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu „Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere u skladu sa pozitivnopravnim propisima, s ciljem procesuiranja žalbi podnesenih protiv Rješenja broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 15. maja 2017. godine.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnio je 1. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Ip 341398 13 Ip.

2. Također, apelant je tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom bi se, između ostalog, prekinulo prinudno provođenje izvršnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda po Rješenju o izvršenju tog suda broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 5. jula 2013. godine dok Ustavni sud ne donese odluku o meritumu. Apelant je dopunio apelaciju 6. februara 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 6. februara 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Kantonalni sud je 12. februara 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 16. februara 2018. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. U konkretnom predmetu tražitelj izvršenja Matan & Jaranen d.o.o. Split je 11. juna 2013. godine Općinskom sudu na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Splitu broj IP: 1562/06 od 5. juna 2009. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta radi isplate duga, i to izvršenjem na apelantovoj nekretnini, pobliže preciziranoj u prijedlogu za izvršenje, odnosno utvrđenjem njene vrijednosti, njenom prodajom i namirenjem tražitelja izvršenja.

7. U predmetnom izvršnom postupku, kojem su naknadno pristupili i drugi tražitelji izvršenja, prema stanju spisa, doneseno je Rješenje o izvršenju broj 65 0 Ip 341398 13 Ip 5. jula 2013. godine.

8. Nakon toga, Općinski sud je rješenjem od 13. marta 2015. godine odbio apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 5. jula 2013. godine.

9. Nadalje, apelant je 27. marta 2015. godine izjavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 13. marta 2015. godine, pa je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje 10. decembra 2015. godine, a daljnji postupak prodaje nekretnine nastavljen je pred Općinskim sudom s obzirom na to da u smislu relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku žalba ne zadržava tok izvršnog postupka (u međuvremenu je Kantonalni sud donio Rješenje broj 65 0 Ip 341398 15 Pž od 23. januara 2018. godine kojim je apelantova žalba odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje).

10. Nakon provedenog postupka utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine, zaključkom od 21. decembra 2016. godine određeno je prvo ročište za prodaju za 23. februar 2017. godine na kojem je predmetna nekretnina prodata kupcu „Centrotrans-Eurolines“ d.d. Sarajevo.

11. Shodno tome, Općinski sud je 15. maja 2017. godine donio rješenje o dosudi, s obzirom na to da je kupac dostavio dokaz o uplati kupoprodajne cijene u cijelosti.

12. Također, Općinski sud je 15. maja 2017. godine donio rješenje kojim je apelantov prigovor odbačen kao nedopušten.

13. Isto tako, Općinski sud je 15. maja 2017. godine donio rješenje kojim je odbačen kao nedopušten prigovor učesnika Porezne uprave FBiH.

14. Apelant je 29. maja 2017. godine izjavio žalbe protiv navedenih rješenja Općinskog suda od 15. maja 2017. godine.

15. Također, apelant je 19. oktobra 2017. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka, koji je Općinski sud rješenjem od 31. oktobra 2017. godine odbacio kao nedopušten.

16. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku i ukupno traje četiri godine i devet mjeseci.

17. Postupajući u konkretnom predmetu, Kantonalni sud i Općinski sud su imali periode neaktivnosti, odnosno nisu efikasno preduzimali neophodne procesne radnje radi okončanja predmetnog izvršnog postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Suštinski, apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Isto tako, apelant se poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Nadalje, apelant napominje da su Općinski sud i Kantonalni sud svojom pasivnošću, tj. nepostupanjem po apelantovim žalbama povrijedili ne samo njegova navedena prava nego i relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku. Također, apelant tvrdi da je Općinski sud apsolutno nezakonito dopustio provođenje izvršenja na njegovoj nekretnini, i to na osnovu prethodno nepriznate strane presude Općinskog suda u Splitu, koja nije imala snagu pravno valjane izvršne isprave u smislu relevantnih odredbi spomenutog zakona, zbog toga što ta strana pravomoćna presuda prethodno nije priznata od stvarno i mjesno nadležnog Kantonalnog suda u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o sudovima i Sporazuma između Vlade Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima od 26. februara 1996. godine. Najzad, apelant predlaže da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, te da mu nadoknadi nematerijalnu šteta zbog neokončanja izvršnog postupka u razumnom roku u određenom novčanom iznosu.

b) Odgovori na apelaciju

19. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je dostavio navedeno rješenje tog suda, bez obrazloženja za dužinu trajanja, odnosno perioda neaktivnosti u predmetnom postupku.

20. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko opisao hronologiju izvršnog postupka, kako je, u skladu sa dostavljenim podacima, navedeno u činjeničnom stanju. Osim toga, Općinski sud je naveo da nedostavljanje apelantovih žalbi Kantonalnom sudu na odlučivanje nije rezultat nepostupanja suda, jer je Općinski sud za osam mjeseci preduzeo niz procesnih radnji, dostavio žalbe na odgovor strankama u postupku, te konačno koristio i kolektivni godišnji odmor u trajanju od mjesec dana, pri čemu treba imati u vidu da se radi o složenom predmetu prodaje nekretnina u kojem učestvuje više tražitelja izvršenja, te u kojem je apelantov punomoćnik sudu dostavio više podnesaka, o kojima je sud i odlučio.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

22. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se, u suštini, odnosi na dužinu izvršnog postupka u kojem apelant ima procesni položaj izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se apelant u predmetnoj apelaciji žali na dužinu postupka u kojem osporava svoju obavezu iz strane sudske odluke, na osnovu koje je u predmetnom izvršnom postupku obavezan na isplatu duga, i to izvršenjem na apelantovoj nekretnini, kao i način na koji je navedena odluka u predmetnom izvršnom postupku prihvaćena kao izvršna isprava. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja je, mutatis mutandis, primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant također osporavao dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave, a ne sudske presude domaćeg suda, u kojoj se navodi da budući da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obaveza podnositelja aplikacije, te da s obzirom na to da rezultat tog spora ima dalekosežne posljedice za aplikantova imovinska prava, Evropski sud smatra da se garancije člana 6. Evropske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja apelant u predmetnom izvršnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

26. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

28. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]

31. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i u izvršnom postupku. Period koji treba uzeti u obzir

32. Ustavni sud zapaža da je postupak na čiju dužinu apelant ukazuje pokrenut 11. juna 2013. godine i da još nije okončan. Dakle, postupak u predmetnoj apelaciji traje četiri godine i deset mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

33. Nakon detaljne analize apelacije, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o složenom predmetu prodaje nekretnina u kojem učestvuje više tražitelja izvršenja, što je u izvjesnoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini postupka u pitanju. Međutim, ta okolnost nije odlučujuće utjecala na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, jer kako proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, Kantonalnom sudu su trebale dvije godine i jedan mjesec da odluči o apelantovoj žalbi, dok Općinski sud ni nakon devet mjeseci nije dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje apelantove žalbe izjavljene protiv rješenja tog suda od 15. maja 2017. godine. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Općinskom sudu također trebalo gotovo devet mjeseci da apelantovu žalbu izjavljenu 27. marta 2015. godine protiv rješenja Općinskog suda od 13. marta 2015. godine (kojim je odbijen apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 5. jula 2013. godine) dostavi Kantonalnom sudu na odlučivanje 10. decembra 2015. godine. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnom postupku koji je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina izvršnog postupka u predmetnoj apelaciji, koji do sada traje četiri godine i deset mjeseci, koji je pri tome po zakonu hitan i koji je u toku, u vrijeme donošenja ove odluke a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Općinski sud i Kantonalni sud nisu ponudili obrazloženje za dugo trajanje ovog postupka, niti ima išta što ukazuje da su postojale neke objektivne okolnosti koje bi odlučujuće utjecale na dužinu trajanja postupka ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud i Kantonalni sud nisu djelotvorno kontrolirali predmetni izvršni postupak i okončali ga u razumnom roku.

34. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je slično pravno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupka po prijedlogu apelanata za izvršenje pravomoćnih odluka u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1620/16 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da je prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje.

35. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1620/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1620/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

36. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Općinski sud i Kantonalni sud nisu ponudili obrazloženje.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Uzimajući u obzir navedeno, te sve okolnosti konkretnog slučaja, između ostalih i to da je apelant tražio naknadu nematerijalne štete, a imajući u vidu i noviju praksu Evropskog suda u predmetu Damjanović i „Euromag“ d.o.o. protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Damjanović i „Euromag“ d.o.o. protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 31. oktobra 2017. godine, aplikacija broj 17248/11), Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.200,00 KM.

39. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište sudova pred kojima se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. c)Ostali navodi

40. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju dužina izvršnog postupka bila i još uvijek je pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje apelantovo pravo na „pristup sudu“.

42. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-662/18 („Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio