Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-929/18 (Swisslion Industrija Alata a.d. Trebinje)

Odluka donesena 13. 03. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-929/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP-929/18, rješavajući apelacije Swisslion Industrija Alata a.d. Trebinje, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Swisslion Industrija Alata a.d. Trebinje protiv:

Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 048008 17 Rsž od 25. januara 2018. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 048010 17 Rsž od 25. januara 2018. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 048327 17 Rsž od 25. januara 2018. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 048325 17 Rsž od 25. januara 2018. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 048861 17 Rsž od 25. januara 2018. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 048007 17 Rsž od 25. januara 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-929/18

1. Swisslion Industrija Alata a.d. Trebinje (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 16. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 Rs 048008 17 Rsž od 25. januara 2018. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se zabraniti izvršenje pravosnažne Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 Rs 048008 17 Rs od 31. oktobra 2017. godine do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji.

AP-930/18

2. Apelant je podnio 16. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 95 0 Rs 048010 17 Rsž od 25. januara 2018. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se zabraniti izvršenje pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 95 0 Rs 048010 17 Rs od 14. novembra 2017. godine do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji.

AP-931/18

3. Apelant je podnio 16. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 95 0 Rs 048327 17 Rsž od 25. januar 2018. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se zabraniti izvršenje pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 95 0 Rs 048327 17 Rs od 3. novembra 2017. godine do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji.

AP-932/18

4. Apelant je podnio 16. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 95 0 Rs 048325 17 Rsž od 25. januara 2018. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se zabraniti izvršenje pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 95 0 Rs 048325 17 Rs od 3. novembra 2017. godine do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji.

AP-933/18

5. Apelant je podnio 16. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 95 0 Rs 048861 17 Rsž od 25. januara 2018. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se zabraniti izvršenje pravosnažne Presude Osnovnog suda u broj 95 0 Rs 048861 17 Rs od 3. novembra 2017. godine do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji.

AP-934/18

6. Apelant je podnio 16. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 95 0 Rs 048007 17 Rsž od 25. januara 2018. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se zabraniti izvršenje pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 95 0 Rs 048007 17 Rs od 14. novembra 2017. godine do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-929/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

8. U konkretnim slučajevima, obavezan je apelant da u korist tužitelja (pojedinačno navedeni u izrekama prvostepenih odluka) izvrši uplate Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske na ime dospjelih, a neuplaćenih doprinosa iz penzijskog i invalidskog osiguranja za određene vremenske periode sa prekidima.

9. U obrazloženjima osporenih odluka, Okružni sud je naveo, između ostalog, da je tokom predmetnih postupaka utvrđeno da apelant nije u korist tužitelja izvršio uplate doprinosa na iznose isplaćenih plata za utužene periode Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIO). U vezi s tim, Okružni sud je naveo da apelant ukazuje na odredbu člana 156. stav 2. Zakona o PIO („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11) ističući da tužitelji nisu ispunili zakonom propisane uslove za ostvarivanje prava na penziju, te zaključuje da nije mogao izvršiti pojedinačnu uplatu doprinosa. Okružni sud je ukazao da takvo apelantovo pravno rezonovanje nije prihvatljivo, iz razloga što je u suprotnosti sa odredbama člana 25. (stav 1.) ranije važećeg Zakona o PIO (koje odredbe se imaju primijeniti u konkretnim slučajevima) i kojima je na jasan način propisana dužnost poslodavca da doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati za sve zaposlene radnike – osiguranike prilikom isplate plata i drugih primanja po osnovu rada na koja se u skladu sa zakonom plaća doprinos. Shodno tome, Okružni sud je ukazao da apelant na pogrešan način tumači odredbe člana 25. stav 2. ranije važećeg Zakona o PIO, odnosno odredbe člana 156. stav 2. važećeg Zakona o PIO kojima je predviđeno da se pojedinačne uplate doprinosa za određeni period unazad mogu uplatiti samo ako radnici tim stiču pravo na dio staža osiguranja koji im nedostaje za ostvarivanje prava na penziju. Shodno tome, Okružni sud je istakao da odredba člana 25. stav 2. ranije važećeg Zakona o PIO predstavlja izuzetak od opšteg pravila da pravo na plaćanje doprinosa na ime penzijskog i invalidskog osiguranja čini pravo iz radnog odnosa koje ima svaki zaposleni radnik. Okružni sud je naveo da pravo na uplatu doprinosa na ime penzijskog i invalidskog osiguranja ima akcesoran karakter i zavisi od prava na isplatu plate, kao i do same isplate i visine plate, te se ne može posmatrati odvojeno, kako je htio prikazati apelant. Prema tome, Okružni sud je zaključio da odredba člana 25. stav 2. ranije važećeg Zakona o PIO nije propisana na štetu radnika u smislu citiranog stava 1. na kome se zasnivaju tužbeni zahtjevi. Apelacioni navodi

10. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su proizvoljno primijenjene odredbe člana 25. stav 2. ranijeg Zakona o PIO, te odredbe člana 156. stav 2. važećeg Zakona o PIO.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. U konkretnim slučajevima, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe materijalnog prava, u obrazloženjima osporenih odluka dao detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slična ili ista činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Okružnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti AP-4005/14 od 17. marta 2015. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati apelantove zahtjeve za donošenje privremenih mjera.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-929/18 (Swisslion Industrija Alata a.d… | Sudska praksa | Aktio