Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-936/18 (Lagerhaus d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 13. 03. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nekretnina
  • Izvršni postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Hipoteka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-936/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP-936/18, rješavajući apelaciju Lagerhaus d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Lagerhaus d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 369022 17 Pž od 29. novembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Lagerhaus d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Mustafa Cerovac i Damir Cerovac iz Tešnja, podnio je 16. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 369022 17 Pž od 29. novembra 2017. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio da donese privremenu mjeru kojom će se zabraniti Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) provođenje rješenja o dosudi nekretnine broj 65 0 Ip 369022 13 Ip od 13. januara 2017. godine, odnosno promjenu prava vlasništva na nekretninama.

2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba, kao izvršenika, podnesena protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Ip 369022 13 Ip od 13. januara 2017. godine kojim se, pored ostalog, ponuđaču – kupcu „Hercegovinalijek“ d.o.o. Mostar dosuđuju nepokretnosti (preciznije označene i opisane u izreci prvostepenog rješenja) i određeno da se predaju kupcu u posjed, a Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda naloženo da se nekretnine upišu kao vlasništvo kupca sa dijelom 1/1 umjesto apelanta. Osim toga, prvostepenim rješenjem je određeno brisanje prava zaloga u korist Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar uknjiženo na osnovu notarski obrađenog ugovora o zasnivanju založnog prava, što je preciznije navedeno u izreci prvostepenog rješenja.

3. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da je na osnovu prijedloga tražioca izvršenja (prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu izvršne isprave – Ugovor o zasnivanju hipoteke od 14. decembra 2007. godine) prvostepeni sud donio rješenje o izvršenju od 14. oktobra 2013. godine kojim je određeno izvršenje radi naplate novčanog potraživanja prodajom nekretnina koje su vlasništvo apelanta (rješenje o izvršenju je postalo pravosnažno i izvršno 14. februara 2014. godine). Kantonalni sud je naveo da apelant u žalbi ukazuje da je izvršni postupak pokrenut po prijedlogu Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar koji je založni povjerilac imovine koja se prodaje u izvršnom postupku, a da je tražilac izvršenja Bora d.o.o. Banjaluka, te da apelant, kao izvršenik tokom postupka nije dobijao pozive i da mu nije jasno na koji način se Bora d.o.o. Banjaluka pojavljuje kao tražilac izvršenja. Takođe, Kantonalni sud je naveo da apelant u žalbenim navodima ističe da se Bora d.o.o. Banjaluka pojavljuje kao tražilac izvršenja na osnovu ugovora o cesiji, ali da on nikada nije obaviješten o sklopljenom ugovoru. S tim u vezi, Kantonalni sud je ukazao da iz stanja spisa proizilazi da je promjena tražioca izvršenja u predmetnom postupku izvršena u skladu sa odredbama člana 30. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), nakon što je prvostepeni sud prethodno utvrdio da je prvobitni tražilac izvršenja svoje potraživanje ustupio pravnom licu Bora d.o.o. Banjaluka na osnovu ugovora o ustupanju potraživanja broj OPU-Ip 940/2014 i o kojem ugovoru je apelant obaviješten od strane Hypo Alpe Adria Bank pismenom od 19. novembra 2014. godine. Kantonalni sud je naveo da se u smislu odredaba člana 436. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) ugovorom između povjerioca i trećeg lica prenosi na treće lice potraživanje, ali cesija djeluje u smislu člana 438. ZOO prema dužniku tek od časa kada ga o izvršenom ustupanju potraživanja izvijesti povjerilac. Prema tome, Kantonalni sud je ukazao da je apelant o preduzetim izvršnim radnjama prvostepenog suda uredno obaviješten (rješenjem od 14. oktobra 2015. godine određen nastavak provođenja izvršenja i kao tražitelj izvršenja označen Bora d.o.o. Banjaluka umjesto Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar), što je utvrđeno uvidom u stanje spisa i dostavnica o prijemu sudskih pismena, iz čega proizilazi da je prvostepeni sud dostavu pismena apelantu izvršio na način i u skladu sa odredbama člana 10. stav

2. ZIP-a.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da nije bio obaviješten o prenosu potraživanja, odnosno da ga Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar nije obavijestila o ustupanju potraživanja. Apelant smatra da su proizvoljno primijenjene relevantne odredbe ZOO i ZIP-a. Suštinski, apelant smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene relevantnih odredaba ZOO i ZIP, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-936/18 (Lagerhaus d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio