Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5050/15 (S. S.)

Odluka donesena 13. 03. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pristup sudu
  • Zakonski zastupnik
  • Upis u sudski registar
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5050/15

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5050/15, rješavajući apelaciju Salema Spahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Salema Spahića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P Rs 494513 04 Rs.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu koji se odnosi na promjenu lica ovlaštenog za zastupanje PZ „Traser“ d.d. Sarajevo.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Salem Spahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Enver Baždar, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 494513 15 Gž od 28. oktobra 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 494513 04 Rs od 26. marta 2015. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i firme PZ „Traser“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 26. septembra 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud i tuženi su odgovor na apelaciju dostavili 4. odnosno 6. oktobra 2017. godine. Kantonalni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Ustavni sud je u Odluci broj AP 177/12 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 177/12 od 14. maja 2015. godine, tačke 39-41, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), razmatrajući gotovo identično činjenično i pravno pitanje (prekid postupka u okolnostima identičnim kao u konkretnom slučaju u odnosu na tuženog PZ „Traser“ d.d. Sarajevo i činjenicu da tuženi duži niz godina nije izvršio upis lica ovlaštenog za zastupanje u sudski registar), utvrdio povredu prava na pristup sudu, a s ciljem zaštite apelantovog prava naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu koji se odnosi na promjenu lica ovlaštenog za zastupanje tuženog PZ „Traser“ d.d. Sarajevo.

6. Iz raspoloživih dokumenata koji su Ustavnom sudu dostavljeni kao dokaz o izvršenju citirane odluke proizlazi da je Općinski sud dopisima dostavljenim u periodu od juna 2015. godine do oktobra 2017. godine informirao Ustavni sud da citirana odluka još uvijek nije provedena iz razloga što tuženi još uvijek nije podnio prijedlog za nastavak prekinutih postupaka koji se vode pred Općinskim sudom – Odjeljenje registra tog suda, koji se odnose na upis lica ovlaštenog za zastupanje, te usklađivanje subjekta upisa sa Zakonom o privrednim društvima FBiH. Općinski sud je u tom smislu informirao Ustavni sud da se radi o dva predmeta tuženog u kojima traje prekid postupka, i to predmet broj UF/I-1098/05 (koji se odnosi na upis lica ovlaštenog za zastupanje tuženog) i predmet broj UF/I-415/04 (koji se odnosi na usklađivanje subjekta upisa sa Zakonom o privrednim društvima FBiH u okviru koga će se odlučivati i o pitanju upisa lica ovlaštenog za zastupanje). Iz informacije Općinskog suda od 21. septembra 2017. godine proizlazi da je tuženi „Traser“ d.d. informirao Općinski sud da tuženi vrši intenzivne pripreme za održavanje Skupštine PZ „Traser“ d.d. na kojoj bi se trebali izabrati novi članovi Nadzornog odbora, a koji će imenovati lice ovlašteno za zastupanje nakon čega će biti podnesena prijava za upis lica ovlaštenog za zastupanje u sudski registar privrednih društava Općinskog suda, te je iznesen podatak da nad tuženim PZ „Traser“ d.d. Sarajevo nije otvoren likvidacioni postupak.

Osporena rješenja

7. Apelant je 23. juna 2004. godine pokrenuo radni spor protiv tuženog kao poslodavca radi isplate plaća.

8. Na pripremnim ročištima održanim u periodu od 3. novembra 2004. godine do 15. februara 2006. godine apelant je osporio punomoć za zastupanje Valentini Čengić kao zakonskoj zastupnici tuženog, smatrajući da ona nije ovlaštena za zastupanje tuženog.

9. Rješenjem Općinskog suda broj Pr-1327/04 od 15. februara 2006. godine predmetni postupak je prekinut do izbora zakonskog zastupnika tuženog i upisa u sudski registar ovlaštenog lica za zastupanje.

10. Apelant je (iz raspoloživih dokumenata nije vidljiv datum podnošenja prijedloga) podnio prijedlog za nastavak predmetnog postupka iz razloga što prekid postupka traje duže od 10 godina, što apelant zbog toga trpi štetne posljedice, a i što su, u međuvremenu, u istim postupcima protiv tuženog donesene odgovarajuće odluke u kojima je tuženog zastupalo isto lice kao u konkretnom slučaju (Valentina Čengić).

11. Odlučujući o apelantovom prijedlogu da se predmetni postupak nastavi, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 P Rs 494513 04 Rs od 26. marta 2015. godine kojim je prijedlog odbijen kao neosnovan. Razmatrajući osnovanost prijedloga, Općinski sud je, imajući u vidu da se još uvijek nisu stekli uvjeti za nastavak postupka, odnosno da se nisu ispunili razlozi zbog kojih je postupak prekinut, zaključio da je prijedlog neutemeljen. Iz obrazloženja proizlazi da je punomoćnica tuženog Amra Gurda, advokat iz Sarajeva, osporila apelantov prijedlog za nastavak postupka tvrdnjama da se još uvijek nisu stekli uvjeti za to, a takav stav je podržala i v.d. direktora tuženog Valentina Čengić koja je izjavila da je nju na tu poziciju imenovao Nadzorni odbor tuženog, ali da upis u sudski registar još uvijek nije izvršen jer nije izvršena vlasnička transformacija tuženog i usklađivanje sa Zakonom o privrednim društvima.

12. U vezi s tim, Općinski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekinut rješenjem od 15. februara 2006. godine u kojem je naznačeno da će se postupak nastaviti kada se izvrši upis zakonskog zastupnika u sudski registar kao lica ovlaštenog za zastupanje tuženog. Uvidom u Rješenje broj UF/I-1098 od 22. novembra 2005. godine, Općinski sud je utvrdio da postupak upisa lica ovlaštenog za zastupanje u sudski registar nije proveden budući da je citiranim rješenjem prekinut do okončanja revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije tuženog.

13. Kako je upravo iz tog razloga predmetni postupak prekinut Općinski sud je zaključio da se za nastavak postupka nisu stekli uvjeti. Općinski sud se u vezi s tim pozvao na odredbu člana 381. stav (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) koja propisuje da će se postupak nastaviti na prijedlog stranke kada se ispune uvjeti za to, odnosno kada prestanu uzroci koji su doveli do prekida postupka, a budući da se nisu ispunili traženi uvjeti, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.

14. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv prvostepenog rješenja, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 494513 15 Gž od 28. oktobra 2015. godine žalbu odbio kao neosnovanu.

15. Kantonalni sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da u sudskom registru nije izvršen upis promjene lica ovlaštenog za zastupanje i da nije izvršen izbor zakonskog zastupnika tuženog, a zbog kojih razloga je predmetni postupak prekinut, pa kako apelant sudu nije predočio dokaze za suprotno, nisu ispunjeni uvjeti za nastavak postupka, shodno odredbi člana 381. stav (3) ZPP, kako je to pravilno uočio i prvostepeni sud.

16. Kantonalni sud se još pozvao i na odredbe člana 378. ZPP koje taksativno propisuju uvjete u kojima po sili zakona dolazi do prekida postupka, pa kako je tokom postupka utvrđeno da i dalje traje određeni zakonom propisan uvjet za prekid postupka iz tačke (2) člana 378 ZPP temeljem koje je postupak prekinut, prvostepeni sud je saglasno odredbama člana 378. tačka 2) i člana 381. stav (1) ZPP zakonito odlučio odbivši apelantov prijedlog za nastavak postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Prema apelantovim tvrdnjama, bez obzira što još uvijek nije izvršen upis v.d. direktora Valentine Čengić u sudski registar, nisu ispunjeni uvjeti da se odbije prijedlog za nastavak postupka iz razloga što tuženi PZ „Traser“ d.d. Sarajevo u sudskom registru već ima upisano lice za zastupanje i predstavljanje, a to je Zoran Kalnik koji je upisan kao direktor tuženog bez ograničenja, pa stoga tuženi ima neophodnu stranačku sposobnost da bude stranka u postupku. Osim toga, Nadzorni organ tuženog je 21. maja 2004. godine odlukom imenovao Valentinu Čengić za v.d. direktora tuženog, koja zastupa i predstavlja tuženog u svim postupcima.

18. Činjenica da nije došlo do promjene direktora tuženog, odnosno što Valentina Čengić nije upisana u sudski registar kao v.d. direktora, prema apelantovoj ocjeni, nije i ne može biti razlog za prekid postupka jer se na taj način direktno onemogućava svim bivšim zaposlenicima, uključujući i apelanta, da ostvare prava koja im po zakonu pripadaju. Apelant je ukazao da se svojstvo zakonskog zastupnika preduzeća stiče odlukom upravnog odbora ili drugog organa preduzeća o izboru na tu funkciju, a ne upisom u sudski registar lica ovlaštenog za zastupanje jer je odluka o izboru direktora konstitutivna, a upis u sudski registar deklarativan, što znači da se u registarskom postupku odlučuje o tome da li preduzeće ima pravo na upis promjene podataka o licu ovlaštenom za zastupanje, a ne o tome ko je direktor preduzeća, odnosno da li je direktor sa dužnosti razriješen zakonito ili ne, pri čemu je bitna činjenica da je v.d. direktora tuženog Valentina Čengić izabrana od ovlaštenog organa tuženog društva, odnosno na zakonit način.

19. Apelant je također ukazao da su sudovi o istom pravnom pitanju donosili različite odluke, pa je u vezi s tim dostavio Rješenje Općinskog suda broj 65 0 Rs 134017 13 Rs 2 od 2. aprila 2014. godine (doneseno na ročištu protiv kojeg nije dopuštena žalba u smislu člana 382. stav (2) ZPP), kojim je odbijen prijedlog za prekid postupka tuženog koji je tražen iz istih razloga kao u predmetnom slučaju, te Rješenje Općinskog suda broj 65 0 I 371072 13 I od 29. januara 2014. godine kojim je odbijen prijedlog tuženog za prekid izvršnog postupka (koji je pokrenut na temelju pravosnažne presude tog suda broj 65 0 Rs 300086 04 Rs od 15. marta 2013. godine) do upisa u sudski registar lica ovlaštenog za zastupanje, uz obrazloženje da se postupak ne može prekinuti kako bi se sačekala odluka nadležnog suda ili drugog organa. Naglašeno je da apelant ni na koji način ne može utjecati da dođe do upisa v.d. direktora u sudski registar, a kako prekid postupka traje duže od 10 godina, to je posve jasno da tuženom nije u interesu da se upis izvrši. Predloženo je da se apelacija usvoji, da se utvrdi kršenje apelantovih prava, te da se osporena rješenja ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

b) Odgovor na apelaciju

20. Uvidom u spis, Općinski sud je utvrdio da je postupak proveden po pravilima ZPP i da stoga nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje.

21. Tuženi je u odgovoru na apelaciju prije svega zamolio Ustavni sud da se daljnja komunikacija obavlja direktno s njim jer je dostavljenim podneskom otkazao punomoć za zastupanje advokatu Amri Gurdi, pri čemu je sve apelacione prigovore ocijenio neutemeljenim iz razloga što apelant nije dokazao da je izvršen upis ovlaštenog lica za zastupanje u sudskom registru. Predloženo je da se apelacija odbaci jer ne ispunjava uvjete dopustivosti.

V.Relevantni propisi

22. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), u tekstu koji je važio u relevantnom periodu, bitne odredbe glase:

XI - STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI

Član 291. stav (1) (1) Stranka u postupku može biti svako fizičko i pravno lice.

Član 293.

(1) Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.

(2) Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog organa vlasti donijetim na osnovu zakona.

(3) U toku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li lice koje se pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku i je li parnično sposobno, zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kad su ona potrebna.

PUNOMOĆNICI

Član 300.

(1) Stranke mogu preduzimati radnje u postupku lično ili preko punomoćnika.

(2) Stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika, ali suprotnu stranu, svjedoke i vještake može ispitivati samo preko punomoćnika, ako je on prisutan na glavnoj raspravi.

Član 301. stav (1) (1) Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo (…).

Član 302.

Radnje u postupku što ih punomoćnik preduzima u granicama punomoćja imaju isto pravno djejstvo kao da ih je preduzela sama stranka.

Član 378. stav (1) tačka 2) Postupak se prekida:

2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici;

Član 381. st. (1) i (3) (1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

(3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida;

Član 382. stav (2) (2) Ako je sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se postupak odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 494513 15 Gž od 28. oktobra 2015. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 5. novembra 2015. godine, a apelacija je podnesena 17. novembra 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant osporava rješenja redovnih sudova tvrdeći da je tim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iako to apelant eksplicitno nije naveo, iz navoda apelacije proizlazi da apelant ukazuje na kršenje prava na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje.

Pravo na pravično suđenje

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

30. U vezi s apelantovim prigovorima koji se suštinski odnose na kršenje prava na pristup sudu zbog prekida postupka i nemogućnosti dobivanja sudske odluke duži vremenski period, Ustavni sud ukazuje na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi prihvatio da je u predmetima koji pokreću to pitanje član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv (vidi, op. cit. AP 177/12, zatim odluke br. AP 1463/05 od 12. septembra 2006. godine i AP 70/05 od 22. aprila 2005. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

31. Ustavni sud ponovo ukazuje na citiranu odluku AP 177/12 u kojoj je u gotovo identičnim činjeničnim i pravnim okolnostima, oslanjajući se na relevantnu sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Multiplex protiv Hrvatske (vidi Evropski sud, aplikacija broj 58112/00, presuda od 10. jula 2003. godine) utvrdio kršenje prava na pristup sudu. Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci, polazeći od stavova Evropskog suda iznesenih u odluci Multiplex protiv Hrvatske, koji su u relevantnom dijelu citirani, zaključio da je u konkretnom slučaju zbog onemogućavanja da apelant dođe do meritorne odluke o njegovom zahtjevu građanskopravne prirode u periodu od preko četiri godine (koliko je proteklo od prekida postupka), odnosno u periodu od devet godina (koliko je proteklo od pokretanja postupka), povrijeđeno apelantovo pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud također podsjeća da je u citiranoj odluci, s ciljem potpune zaštite apelantovog prava, naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu koji se odnosi na promjenu lica ovlaštenog za zastupanje tuženog u sudskom registru, uzevši u obzir da je nastavak parničnog postupka zapravo uvjetovan okončanjem tog postupka.

32. Budući da predmetna apelacija pokreće isto činjenično i pravno pitanje jer se i u konkretnom slučaju radi o prekidu postupka koji traje punih 12 godina, a gotovo 14 godina od podnošenja tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa, pri čemu je potpuno neizvjesno kada će se ispuniti uvjeti za nastavak postupka, Ustavni sud ne vidi razlog da u konkretnom slučaju ne podrži svoju praksu i iz istog razloga utvrdi kršenje apelantovog prava na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud također podsjeća da je s ciljem potpune zaštite apelantovog prava u citiranom predmetu pored deklaratorne odluke o kršenju apelantovog prava na pristup sudu, Općinskom sudu naloženo da po hitnom postupku provede postupak upisa lica ovlaštenog za zastupanje u sudski registar.

33. Slijedeći vlastitu praksu zauzetu u citiranom predmetu, a imajući u vidu da je nastavak parničnog postupka uvjetovan okončanjem postupka upisa promjene lice ovlaštenog za zastupanje, Ustavnom sudu ne preostaje ništa drugo nego da podrži takvu praksu i radi zaštite apelantovih prava na pristup sudu i ovom odlukom naloži Općinskom sudu da preduzme sve mjere iz svoje nadležnosti kako bi se prekinuti postupak koji se odnosi na promjenu lica ovlaštenog za zastupanje PZ „Traser“ d.d. Sarajevo (UF/I-1098/05), koji je conditio sine qua non za nastavak predmetnog parničnog postupka, u što kraćem roku okončao donošenjem odgovarajuće sudske odluke.

34. S obzirom na navedeno i činjenicu da razlozi za nastavak parničnog postupka još uvijek nisu otklonjeni, pri čemu je nastavak predmetnog postupka uvjetovan okončanjem drugog postupka pred registarskim sudom, Ustavni sud smatra da navodi koje apelant iznosi u apelaciji, a tiču se različite prakse Općinskog suda u kontekstu stranačke sposobnosti tuženog, nisu relevantni u takvim okolnostima.

35. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjima došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu apelantovog prava na pristup sudu.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pristup sudu kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je apelantu zbog prekida postupka tokom dužeg vremenskog perioda (punih 12 godina od prekida postupka odnosno skoro 14 godina od podnošenja tužbe) skoro onemogućeno da dođe do meritorne odluke o njegovom zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5050/15 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio