Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-923/18 (S. V., B. V. i S. V.)

Odluka donesena 14. 03. 2018.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-923/18

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine , u predmetu broj AP 923/18, rješavajući zahtjev Srpka Vučenovića i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Srpka Vučenovića, Bože Vučenovića i Saše Vučenovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Srpko Vučenović, Božo Vučenović i Saša Vučenović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dragiša Jokić, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnijeli su 16. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 020583 17 Kžk od 1. decembra 2017. godine.

2. Apelanti su zatražili donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje kazne zatvora i novčane kazne, izrečenih apelantu Srpku Vučenoviću, kao i izvršenje odluke o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, izrečene apelantima Boži Vučenoviću i Saši Vučenoviću, do odnošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. Također, zatražili su da Ustavni sud prioritetno riješi njihovu apelaciju.

3. Prvostepenom Presudom Suda BiH broj i S1 2 K 020583 14 K od 13. oktobra 2016. godine apelant Srpko Vučenović je oglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci presude počinio produženo krivično djelo pranje novca iz člana 209. stav 4. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), a u vezi sa stavom 54. KZ BiH i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, kao glavnu kaznu, a izrečena mu je i sporedna novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM koju je apelant dužan platiti u roku od mjesec dana od dana pravosnažnosti presude. Istom presudom je na osnovu čl. 110, 110a. i 111. KZ BiH odlučeno da se oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom od lica na koja je je prenesena, apelanata Bože Vučenovića i Saše Vučenovića, i to nekretnine i pokretne stvari kako je to detaljno opisano u izreci prvostepene presude

4. Rješenjem vijeća Apelacionog odjeljenja Odjela II za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Suda BiH (u daljnjem tekstu: Apelaciono vijeće) broj S1 2 K 020583 17 KŽ od 6. marta 2017. godine uvažene su žalbe apelanata, te je Presuda Suda BiH broj i S1 2 K 020583 14 K od 13. oktobra 2016. godine ukinuta i određeno je održavanje pretresa pred Apelacionim vijećem.

5. Presudom Apelacionog vijeća broj S1 2 K 020583 17 Kžk od 1. decembra 2017. godine apelant, po izmijenjenoj optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 11. septembra 2017. godine, nakon održanog glavnog pretresa, apelant Srpko Vučenović je oglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci presude počinio krivično djelo pranje novca iz člana 209. stav 4. u vezi sa stavom

1. KZ BiH i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i novčanu kaznu u iznosu od 30.000 KM. Na osnovu člana 209. stav 5. KZ BiH i čl. 110 i 110.a KZ BiH odlučeno je da se oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom od lica na koje je je prenesena, apelanata Bože Vučenovića i Saše Vučenovića, i to nekretnine i pokretne stvari kako je to detaljno opisano u izreci presude. Na osnovu člana 188. stav 1. Zakona o krivičnom postupku apelant Srpko Vučenović je obavezan na plaćanje sudskog paušala.

6. Apelant Srpko Vučenović je pozvan da 6. marta 2018 godine pristupi u Sud BiH radi saopštavanja dana kada treba da se javi na izdržavanje kazne zatvora po pravosnažnoj presudi Suda BiH broj S1 2 K 020583 17 Kžk od 1. decembra 2017. godine, te predaje uputnog akta za upućivanje u odgovarajuću ustanovu za izdržavanje kazne zatvora.

7. Apelant Srpko Vučenović smatra da mu je osporenom presudom Apelacionog vijeća povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije.

8. Apelanti Božo Vučenović i Srpko Vučenović takođe navode povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Zahtjev za donošenje privremene mjere obrazlažu time da bi izvršenjem osporene presude bilo nastavljeno kršenje ljudskih prava navedenih u apelaciji sa nesagledivim posljedicama. Naime, apelant Srpko Vučenović je već dobio poziv za plaćanje novčane kazne u iznosu od 30 000 KM i to za „odmah“, uz obavještenje da će ista biti zamijenjena kaznom zatvora u slučaju neplaćanja. Apelant Srpko Vučenović je oženjen i otac troje djece i nema sredstava da ovu novčanu kaznu plati, jer nije ni ostvario nikakvu imovinsku korist.

10. S druge strane, nepokretnosti koje su oduzete od apelanata Bože Vučenovića i Saše Vučenovića su nepokretnosti koje članovi porodice Bože Vučenovića i Saše Vučenovića koriste za stanovanje, kao i za bavljenje poljoprivredom za lične potrebe, pa bi se posljedice nastavljenog kršenja ljudskih prava teško mogle popraviti, s obzirom da bi se odrazile na veći broj članova domaćinstva apelanata, koji bi ostali „bez krova nad glavom“.

11. U vezi sa zahtjevom za prioritetno rješavanje predmeta apelanti ističu da se pitanja koja su pokrenuta apelacijom reflektuju i na predmet protiv apelanta Bože Vučenovića i dr., te da su takvog karaktera da ih je nužno hitno riješiti jer bi se time mogle spriječiti negativne posljedice koje mogu nastupiti, kako za apelante, tako i za optužene u predmetu Bože Vučenovića i dr.

12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

13. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

14. U konkretnom slučaju, apelanti smatraju da njihovi navodi o povredi prava na pravično suđenje, pravo na kažnjavanje samo na osnovu zakona i pravo na imovinu, kao i navodi da bi izvršenje osporene presude prije konačne odluke o apelaciji, dovelo do daljnjeg kršenja njihovih prava, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelanti, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, te navoda da bi izvršenje osporene presude dovelo do novih kršenja njihovih prava, nisu ponudili Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan, budući da u okolnostima konkretnog slučaja ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-923/18 (S. V., B. V. i S. V.) | Sudska praksa | Aktio