Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-935/18 (N.S.)
Odluka donesena 14. 03. 2018.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-935/18
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 03. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine u predmetu broj AP 935/18, rješavajući zahtjev N.S. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev N.S. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. N.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lipovice - Lopare, kojeg zastupa Nadežda Stevanović advokat iz Bijeljine, podnio je 18. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 K 077593 17 Kvlz od 26. decembra 2017. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 K 077593 17 Kž od 20. septembra 2017. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 K 077593 16 K od 23. juna 2017. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 K 077593 16 K od 23. juna 2017. godine, apelant je proglašen krivim da je u vrijeme, na način i u mjestu opisanom u izreci presude počinio krivično djeloteška tjelesna povreda iz člana 156. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske ( u daljnjem tekstu: KZ RS), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, počev od 19. juna do 19. jula 2016. godine .
3. Presudom Okružnog suda broj 80 0 K 077593 17 Kž od 20. septembra 2017. godine, žalba apelantovog branioca je odbijena kao neosnovana i Presuda broj 80 0 K 077593 16 K od 23. juna 2017. godine je potvrđena.
4. Vrhovni sud je Presudom broj 80 0 K 077593 17 Kvlz od 26. decembra 2017. godine odbio zahtjev apelantovog branioca za zaštitu zakonitosti, kao neosnovan.
5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.d) i e) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine te čl. 5., 6., 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je u „predkrivičnom postupku“ povrijeđeno njegovo pravo iz člana 5. Evropske konvencije te u tom kontekstu tumači termin „osnovana sumnja“. Nadalje, apelant ističe da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava na pravično suđenje jer je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da su uz pogrešnu primjenu pozitivno - pravnih propisa donesene osporene presude. Apelant navodi da u istrazi nisu poduzete sve radnje dokazivanja kako bi se na nesporan način utvrdio krivac za krivično djelo za koje je on oglašen krivim. U tom kontekstu, navodi da ovlašćeni organ nije provodio uviđaj na licu mjesta niti je provodio radnje prepoznavanja. Nadalje, apelant ističe da je iz svih provedenih dokaza jasno da je ostalo neutvrđeno vrijeme i tačno mjesto spornog događaja jer su svi saslušani svjedoci dali različite iskaze na te okolnosti te da je stoga trebalo da se primijeni načelo in dubio pro reo. Apelant navodi da je izreka prvostepene presude protivrječna razlozima presude, a također ističe i da redovni sud nije naveo sve razloge o odlučnim činjenicama. Apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije „[…] imajući u vidu da su prvostepena presuda i drugostepena presuda očigledno nezakonite i nepravilne zbog povreda odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Krivičnog zakona i odluke o krivičnoj sankciji.“ Nadalje, apelant smatra da su redovni sudovi „postupali pristrasno u korist tužilaštva a na štetu apelanta“, te su „diskriminisali apelanta po statusnom osnovu optuženog“, čime je povrijeđeno njegovo „pravo na zabranu diskriminacije“.
6. Apelant ističe da je Osnovni sud, 7. novembra 2017. godine, donio uputni akt kojim je apelant pozvan da se javi na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Bijeljina, 16. novembra 2017. godine, na koji akt je apelant podnio molbu za odlaganje izvršenja sankcije, zbog porođaja supruge. Odlučujući o njegovoj molbi, Osnovni sud je donio Rješenje broj 80 0 K 077593 17 Iks od 10. novembra 2017. godine kojim je uvažio apelntovu mobu (te je izvršenje kazne zatvora odloženo za šest mjeseci) i tim rješenjem je naloženo apelantu da se 15. maja 2018. godine javi na izdržavanje kazne zatvora. Stoga, apelant predlaže da Ustavni sud odredi privremenu mjeru te odgodi izvršenje Rješenja Osnovnog suda broj 80 0 K 077593 17 Iks do donošenja odluke po apelaciji.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U konkretnom slučaju, apelant smatra da njegovi navodi o povredi ustavnih prava navedenih u apelaciji, prije konačne odluke o apelaciji, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nije ponudio Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan, budući da u okolnostima konkretnog slučaja ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman