Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3748/16 (S. J.)

Odluka donesena 13. 03. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pristup sudu
  • Protek roka
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3748/16

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP 3748/16, rješavajući apelaciju Slavice Jovičić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 60, člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnijela Slavica Jovičić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Tesliću u predmetu broj 87 0 I 017545 14 I.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantici Slavici Jovičić isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Tesliću da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 87 0 I 017545 14 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Tesliću da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavice Jovičić podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Osnovnog suda u Tesliću broj P-212/04 od 6. juna 2006.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slavica Jovičić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića, koju zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnijela je 14. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-212/04 od 6. juna 2006. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 87 0 I 017545 14 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 8. decembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 15. decembra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Također, Ustavni sud je 26. februara 2018. godine telefonskim putem od Osnovnog suda pribavio informacije za predmetni postupak.

III.Činjenično stanje Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak

5. Apelantica je 2004. godine podnijela Osnovnom sudu tužbu protiv Doma zdravlja „Sveti Sava“ Teslić (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja odluke i rješenja o dodjeli stana. Presudom Osnovnog suda broj P-212/04 od 6. juna 2006. godine, koja je postala pravosnažna 7. jula 2006. godine, usvojen je apelanticin tužbeni zahtjev, poništeno je rješenje i odluka tuženog, te je obavezan tuženi da provede redovan postupak dodjele jednosobnog stana (u daljnjem tekstu: predmetni stan) prema odredbama važećeg Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika tuženog.

6. Također, postupajući po tužbi Republike Srpske i apelantice kao umješača na strani tužitelja protiv tuženog i R. G. radi poništenja ugovora o otkupu predmetnog stana, Osnovni sud je donio Presudu broj 087-0-P-06-000 157 od 9. marta 2007. godine kojom je utvrdio da je apsolutno ništav ugovor o otkupu stana zaključen između tuženog i R. G., te je naloženo brisanje upisanog prava vlasništva R. G. nad predmetnim stanom. Navedena presuda je postala pravosnažna 25. juna 2008. godine.

7. Osim toga, apelantica je 2008. godine podnijela tužbu protiv tuženog i R. G. radi poništenja odluke i ugovora o zakupu stana. Presudom Osnovnog suda broj 87 0 P 004627 08 P od 28. aprila 2011. godine, koja je postala pravosnažna 25. oktobra 2011. godine, usvojen je apelanticin tužbeni zahtjev, poništena je odluka tuženog i ugovor o zakupu predmetnog stana.

Izvršni postupak

8. Apelantica je 22. septembra 2014. godine, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda broj P-212/04 od 6. juna 2006. godine, podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (JZU „Sveti Sava“ Dom zdravlja Teslić) radi provedbe postupka dodjele predmetnog stana prema odredbama važećeg Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika, nakon čega je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju 29. septembra 2014. godine.

9. Rješenjem Osnovnog suda od 27. novembra 2014. godine odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika, dok je rješenjem Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 16. marta 2015. godine uvažena žalba izvršenika, ukinuto rješenje od 27. novembra 2014. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.

10. U ponovnom postupku Osnovni sud je rješenjem od 8. oktobra 2015. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 13. januara 2016. godine, odbio kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 29. septembra 2014. godine. Iz predmetnog spisa proizlazi da Osnovni sud nakon rješenja Okružnog suda 13. januara 2016. godine nije preduzeo niti jednu procesnu radnu s ciljem okončanja predmetnog izvršnog postupka.

11. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku i ukupno traje tri godine i pet mjeseci. Postupajući u konkretnom predmetu, Osnovni sud je imao značajan period neaktivnosti, odnosno nije efikasno preduzimao neophodne procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela tok predmetnih postupaka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je istakla da je tužba u predmetu P-212/04 podnesena 2004. godine a „sporni odnos“ ni nakon 12 godina nije riješen. Apelantica također smatra da je u predmetnim postupcima proizvoljno primijenjen zakon, povrijeđen princip ravnopravnosti stranaka, te je očigledna proizvoljna ocjena dokaza. Osim toga, apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

13. Osnovni sud je u svom odgovoru kratko naveo kada je pokrenut predmetni izvršni postupak, te je istakao da u konkretnom postupku nije bilo povrede zakona niti kršenja apelanticinih prava. V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

15. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 44/15 i 100/17) relevantne odredbe glase:

Član 48.

[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na parnični postupak

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Osnovnog suda broj P-212/04 od 6. juna 2006. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

[...]

19. S tim u vezi, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum prijema navedene presude Osnovnog suda, s obzirom na to da je, kako i sama apelantica navodi u apelaciji, na osnovu navedene presude 22. septembra 2014. godine podnesen prijedlog za izvršenje, pa se podrazumijeva da je presudu primila prije tog datuma, a apelaciju Ustavnom sudu je podnijela 14. septembra 2016. godine, odnosno nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila spomenutu presudu Osnovnog suda.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na izvršni postupak

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se prvenstveno odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i na to da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi vidi Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12; i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23˗24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na predmetni izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

22. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

24. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

27. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir

28. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 22. septembra 2014. godine i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, izvršni postupak u predmetnoj apelaciji traje tri godine i pet mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

29. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija tiče nemogućnosti okončanja postupka po apelanticinom prijedlogu za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka u kojem Osnovni sud nakon donošenja rješenja o izvršenju i rješenja po prigovoru i žalbi nije preduzeo niti jednu procesnu radnju u periodu dužem od dvije godine, koji je pri tome po zakonu hitan i koji je još u toku, u vrijeme donošenja ove odluke a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Osnovni sud nije ponudio obrazloženje za dugo trajanje ovog postupka, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Osnovni sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.

30. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj odluci broj AP 2630/15 od 18. jula 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2630/15 od 18. jula 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat je sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi sa kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.

31. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2630/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2630/15 od 18. jula 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

32. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Osnovni sud nije ponudio obrazloženje.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelantica nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja navedenog prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantici na ime naknade nematerijalne štete treba isplatiti iznos od 900,00 KM.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koji je predmet ove odluke došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u predmetnom slučaju dužina izvršnog postupka pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje apelanticino pravo na „pristup sudu“.

37. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 60, člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3748/16 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio