Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-407/18 (S. M. i drugi)

Odluka donesena 13. 03. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-407/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP-407/18, rješavajući apelacije Stanislava Majuševića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Stanislav Majušević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 251541 13 Rsž od 3. novembra 2017. godine, Zlatka Đogo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195327 13 Rsž od 12. oktobra 2017. godine, Azra Saković-Čolović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187930 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine, Saima Sidran protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195993 13 Rsž od 12. oktobra 2017. godine, Jasmina Hodžić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187223 12 Rsž od 3. novembra 2017. godine, Jasmina Kazija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 231307 13 Rsž od 13. oktobra 2017. godine, Almasa Halvadžija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 206887 13 Rsž od 25. oktobra 2017. godine, Beba Hidić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262391 13 Rsž od 26. oktobra 2017. godine, Ejub Kahriman protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 253251 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine, Emina Sućeska protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 239229 13 Rsž od 25. oktobra 2017. godine, Vahid Ćustović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 191201 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine, Mevlida Ahmagić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 251562 14 Rsž od 7. novembra 2017. godine, Maida Redžić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 261207 13 Rsž od 11. oktobra 2017. godine, Lejla Dinarević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 242527 14 Rsž 2 od 23. oktobra 2017. godine, Zrinka Dragičević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187217 13 Rsž od 3. novembra 2017. godine, Elvira Burić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187219 13 Rsž od 3. novembra 2017. godine, Zurijeta Suljić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187367 14 Rsž od 18. oktobra 2017. godine, Nermana Šljivić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187364 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine, Sabina Piknjač protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262382 13 Rsž od 26. oktobra 2017. godine, Amela Čakal protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 231478 13 Rsž od 13. oktobra 2017. godine, Amira Nuhić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 187360 15 Rev od 2. novembra 2017.

godine i Sead Planić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 191411 15 Rev od 7. novembra 2017.

godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-407/18

1. Stanislav Majušević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 251541 13 Rsž od 3. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev u djelu u kojem je tražio da se obaveže tuženi (JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ Sarajevo) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad i na ime posebnog dodatka, kao i da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. AP-408/18

2. Zlatka Đogo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 23. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195327 13 Rsž od 12. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tuženi (JU O. Š. „6. mart“ Hadžići) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, na ime jubilarne nagrade, te da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-409/18

3. Azra Saković-Čolović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 23. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 187930 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tuženi (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-410/18

4. Saima Sidran (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 23. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195993 13 Rsž od 12. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tuženi (JU O. Š. „6. mart“ Hadžići) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, na ime jubilarne nagrade, te da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-411/18

5. Jasmina Hodžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 23. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 187223 12 Rsž od 3. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tuženi (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, na ime jubilarne nagrade, te da apelantici uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-493/18

6. Jasmina Kazija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 231307 13 Rsž od 13. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU O. Š. „Mehmed beg Kapetanović Ljubušak“ Sarajevo) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad i na ime regresa, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-494/18

7. Almasa Halvadžija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 206887 13 Rsž od 25. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU O. Š. „Čengić Vila I“ Sarajevo) da isplati apelantici određeni novčani iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, za određeni vremenski period, dok je preko dosuđenog iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad i na ime razlike naknade za godišnji odmor, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-495/18

8. Beba Hidić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 262391 13 Rsž od 26. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU O. Š. „Porodice ef. Ramić“ Semizovac) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad i na ime razlike naknade za godišnji odmor, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-496/18

9. Ejub Kahriman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 253251 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio, između ostalog, da se obaveže tuženi (JU O. Š. „Zahid Baručija“ Vogošća) da apelantu isplati određene novčane iznose, na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. AP-497/18

10. Emina Sućeska (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 239229 13 Rsž od 25. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU O. Š. „Podlugovi“ Podlugovi) da isplati apelantici određeni novčani iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime posebnog dodatka za otežane uslove rada, na ime razlike naknade za godišnji odmor, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-498/18

11. Vahid Ćustović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 191201 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev u djelu u kojem je tražio da se obaveže tuženi (JU „Osma osnovna škola“ Ilidža) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. AP-499/18

12. Mevlida Ahmagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 251562 14 Rsž od 7. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u djelu u kojem je tražila da se obaveže tuženi (JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-500/18

13. Maida Redžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2018, godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 261207 13 Rsž od 11. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tuženi (JU Centar „Vladimir Nazor“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-501/18

14. Lejla Dinarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Breze, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 242527 14 Rsž 2 od 23. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU O. Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da isplati apelantici određeni novčani iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za godišnji odmor, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. AP-509/18

15. Zrinka Dragičević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 187217 13 Rsž od 3. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tuženi (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-510/18

16. Elvira Burić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 187219 13 Rsž od 3. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tuženi (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, na ime jubilarne nagrade, te da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-511/18

17. Zurijeta Suljić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 187367 14 Rsž od 18. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tuženi (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-512/18

18. Nermana Šljivić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 187364 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tuženi (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-513/18

19. Sabina Piknjač (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 262382 13 Rsž od 26. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU O. Š. „Porodice ef. Ramić“ Semizovac) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad i na ime razlike naknade za godišnji odmor, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

AP-514/18

20. Amela Čakal (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara. 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 231478 13 Rsž od 13. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU O. Š. „Mehmed beg Kapetanović Ljubušak“ Sarajevo) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike plata sa minulim radom, na ime razlike naknade za ishranu i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen.

AP-856/18

21. Amira Nuhić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 12. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 187360 15 Rev od 2. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tuženi (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, na ime razlike minulog rada, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. AP-859/18

22. Sead Planić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 191411 15 Rev od 7. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi (JU „Osma osnovna škola“ Ilidža) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, na ime razlike naknade za minuli rad, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. Spajanje predmeta

23. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-407/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

24. U obrazloženjima osporenih odluka, u suštini, je navedeno da su apelantima isplaćivane plaće i druge naknade prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo. Nadalje, da je Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u F BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), iz koga apelanti izvode pravo za isplatu razlika plaća i naknada (a čije je zaključivanje i primjena sporna između parničnih stranaka), zaključen između samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika zaposlenika, i Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, kao predstavnika poslodavca. Zatim, da se odredbama člana 71. Kolektivnog ugovora propisuje da tom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih Kantonalnih ministarstava i granskog sindikata Kantona. U osporenim odlukama je istaknuto da prema rješenjima iz odredaba člana 118. i 119. Zakona o radu i član 73. Kolektivnog ugovora, nedostavljanje (nadležnom ministarstvu kantona) i neobjavljivanje (u službenom glasilu kantona) Kolektivnog ugovora ima za posljedicu da se isti i ne može primjenjivati zbog čega se neosnovanim cijene navodi apelanata da se samim objavljivanjem Kolektivnog ugovora u Službenim novinama F BiH obavezuje Kanton Sarajevo, odnosno tuženi na njegovu primjenu. U vezi s tim je istaknuto, da je Ustavom F BiH i zakonom propisano da se institucije kantona finansiraju iz budžeta kantona, pa da je dosljedno tome kanton jedino ovlašten da za zaposlene u organima državne službe kantona, javnih ustanova i drugih institucija, sa nadležnim sindikatima zaključuje kolektivne ugovore ili da u postupku zaključivanja kolektivnog ugovora koji vodi Federacija, Kanton da svoju saglasnost na način što će Vlada Kantona prihvatiti tekst usaglašenog kolektivnog ugovora i tu odluku objaviti u službenom glasniku kantona. Sudovi, u svim predmetnim slučajevima, su zaključili da apelanti nisu dokazali da je Vlada Kantona Sarajevo učestvovala u zaključivanju spornog Kolektivnog ugovora na nivou Federacije, kao i da je istom pristupila u smislu člana 71. tog kolektivnog ugovora, a što se može vidjeti iz samog uvoda Kolektivnog ugovora za oblast osnovnog obrazovanja u F BiH. Takođe, u pojedinim osporenim odlukama, je navedeno da su tužbeni zahtjevi apelanata za isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada i naknade za godišnji odmora (u odnosu na određene vremenske periode, na koje se odnosio dio tužbenog zahtjeva apelanata), na osnovu članova 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u F BiH, neosnovani. Naime, da je odredbom člana 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo ugovoreno da naknade plaća i naknade koje nemaju karakter ličnih primanja ne mogu biti manje od onih utvrđenih za zaposlenike u organima uprave. Međutim, da topli obrok i naknada za korištenje godišnjeg odmora, budući da se te vrste naknade isplaćuju na osnovu Općeg kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja, jesu lični dohodak zaposlenika u smislu člana 5. tačka 11. Zakona o porezu na dohodak, obzirom da se prihodi preko iznosa utvrđenih na osnovu Kolektivnih ugovora za tu vrstu naknada oporezuju prema Zakonu o porezu na dohodak. Nadalje je pojašnjeno da su Uredbom o naknadama koje nemaju karakter plaće, članom 1. uređeni uvjeti, kriteriji i način ostvarivanja naknada i drugih materijalnih prava koja pripadaju rukovodećim i ostalim državnim službenicima i namještenicima u kantonalnim organima uprave koja nemaju karakter plaća, a čija visina i način ostvarivanja nisu u potpunosti regulisani Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti Kantona Sarajevo. U vezi s tim je istaknuto, da su prema toj uredbi naknade koje nemaju karakter plaća naknade za prekovremeni rad, rad u neradne dane, noćni rad, rad u dane državnih praznika, mjesečna karta za prijevoz sa posla na posao, naknada za slučaj bolesti na radu, teške invalidnosti i teške bolesti, a da se te naknade i materijalna prava ostvaruju donošenjem rješenja rukovodioca organa uprave.

Apelacioni navodi

25. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da su u odlukama koje su osporili pogrešno primijenjene relevantne odredbe Zakona o radu kao i određeni kolektivni ugovori koji regulišu konkretnu pravnu stvar, kao i Zakon o parničnom postupku. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.

26. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

27. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

28. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

29. U konkretnim slučajevima, imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3936/17 od 6. decembra 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

30. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-407/18 (S. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio