Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5567/17 (S. J.)

Odluka donesena 10. 04. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5567/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-5567/17, rješavajući apelaciju Spasoja Jovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Spasoje Jović protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 59 0 Ps 024084 17 Pž 4 od 13. oktobra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Spasoje Jović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Dragomir Živanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 26. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ps 024084 17 Pž 4 od 13. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Presude Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 59 0 Ps 024084 17 Ps 2 od 19. juna 2017. godine kojom je odbijen apelantov protivtužbeni zahtjev da se utvrdi postojanje potraživanja prema tužitelju (GP „Rad“ a.d. Bijeljina u stečaju) po osnovu naknade štete zbog plaćanja zakupnine u iznosu od po 250,00 KM mjesečno počev od 1. maja 2006. godine do pravosnažnosti presude.

2. U obrazloženju prvostepene odluke, Okružni privredni sud je naveo, između ostalog, da je Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini od 15. decembra 2009. godine otvoren stečajni postupak nad tužiteljem (GP RAD a.d. Bijeljina). Dalje, Okružni privredni sud je naveo da je apelant prijavio potraživanje kojim je zatražio, pored ostalog, da mu se prizna stanarina za 44 mjeseca u visini od po 250,00 KM mjesečno. U vezi s tim, Okružni privredni sud je ukazao da je odredbama člana 115. stav 1. tačka 2. Zakona o stečajnom postupku propisano da povjerilac pismeno prijavljuje svoja potraživanja stečajnom sudu, a u prijavi se između ostalog navodi pravni osnov i iznos potraživanja, dok je odredbama člana 120. istog zakona propisano da ako je stečajni upravnik osporio neko potraživanje, povjerilac se upućuje na parnicu radi utvrđenja osporenog potraživanja. Shodno tome, ukazano je da se na ročištu za ispitivanje prijava potraživanja stečajni upravnik trebao izjasniti o apelantovoj prijavi potraživanja (stanarina za 44 mjeseca u visini od po 250,00 KM), na način da ga prizna ili ospori (u slučaju da je osporeno, apelant bi bio upućen u parnicu radi utvrđivanja predmetnog potraživanja). Međutim, istaknuto je da se navedeni preduslovi nisu ispunili, jer se stečajni upravnik, u konačnom, nije izjasnio o apelantovoj prijavi potraživanja. S obzirom na navedeno, Okružni privredni sud je zaključio da apelant ne može protivtužbom zahtijevati utvrđenje prijavljenog potraživanja, iz razloga što se o njemu nije izjasnio stečajni upravnik, niti stečajni povjerioci.

3. U obrazloženju osporene konačne odluke, Viši privredni sud je naveo, između ostalog, da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da je apelantovo potraživanje trebalo biti ispitano, odnosno da se stečajni upravnik o njemu trebao izjasniti, a u slučaju da je osporeno od strane stečajnog upravnika ili stečajnih povjerilaca, tada bi apelant bio upućen na parnicu, radi utvrđenja osporenog potraživanja. Viši privredni sud je ukazao da je prvostepeni sud, pravilnom primjenom odredaba člana 115. stav 1. tačka 2. i člana 120. Zakona o stečajnom postupku, odbio apelantov protivtužbeni zahtjev. Osim toga, Viši privredni sud je istakao da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi kojima ukazuje da je stečajni sud bio dužan da postupi u skladu sa odredbama člana 7. stav 3. u vezi sa članom 30. Zakona o stečajnom postupku i da primijeni odredbe Zakona o obligacionim odnosima, iz razloga što se u predmetnoj pravnoj stvari stečajni upravnik nije izjasnio o apelantovoj prijavi potraživanja koja se odnosi na zakupninu za 44 mjeseca.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su odluke sudova zasnovane na odredbama Zakona o stečajnom postupku, dok je apelant isticao potrebu primjene odredaba Zakona o obligacionim odnosima. U suštini, apelant smatra da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su Viši privredni sud, kao i Okružni privredni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o stečajnom postupku, u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, a u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud zapaža, da je Viši privredni sud obrazložio zbog čega u predmetnom parničnom postupku nema mjesta primjeni odredaba Zakona obligacionim odnosima, u čemu Ustavni sud, takođe, ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5567/17 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio