Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5085/17 (H. H.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5085/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-5085/17, rješavajući apelaciju Harisa Harbaša, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Haris Harbaš protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 012030 16 Gž od 21. septembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Haris Harbaš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 1. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 012030 16 Gž od 21. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi, Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 018-0-Dn-16-000513 od 8. novembra 2016. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za upis prava vlasništva na parcelama upisanim u zemljišnoknjižni uložak 2 katastarska općina Vranjska 2.
2. U obrazloženju prvostepene odluke, Općinski sud je naveo, između ostalog, da je uvidom u predmetni zk uložak utvrđeno da je na parcelama (preciznije navedene u izreci prvostepene odluke) u B vlasničkom listu upisana Općina Bosanska Krupa sa pravom vlasništva 1/1, a da je apelant upisan kao nosilac trajnog prava korištenja tih parcela. Općinski sud je naveo da se zahtjev za upis prava vlasništva odnosi na parcele koje po kulturama uglavnom čine njive (oranice) i livade što upućuje da se radi o obradivom poljoprivrednom zemljištu, kako je propisano odredbama člana 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Općinski sud je ukazao da se odredbama čl. 99. i 100. Zakona o poljoprivrednom zemljištu uređuju ograničenja, uslovi i način sticanja prava vlasništva poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu. Općinski sud je istakao da navedeno znači da se u predmetnoj pravnoj stvari ne mogu primijeniti odredbe Zakona o stvarnim pravima, jer je posebnim zakonom, u ovom slučaju, Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, drugačije regulisano pitanje prenosa i upisa prava vlasništva. U vezi s tim, ukazano je da je odredbama člana 99. stav 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano da poljoprivredno zemljište u vlasništvu države je u pravnom prometu, ali se ne može prodavati. Poljoprivredno zemljište može se staviti u promet u obliku zakupa, koncesije i zamjene, ali isključivo radi zasnivanja primarne poljoprivredne proizvodnje. Osim toga, Općinski sud je naveo da je odredbama člana 100. stav 2. istog zakona propisano da poljoprivredno zemljište može ići u prodaju samo u izuzetnim slučajevima kada Parlament Federacije Bosne i Hercegovine utvrdi opći interes za prodaju državnog zemljišta. Općinski sud je naveo da je apelant u zahtjevu za upis tražio primjenu odredaba člana 341. Zakona o stvarnim pravima. Naime, Općinski sud je ukazao da su navedenim odredbama Zakona o stvarnim pravima regulisana pravna pitanja neizgrađenog građevinskog zemljišta, a apelant nije dostavio niti jedan dokaz da predmetne parcele čine neizgrađeno građevinsko zemljište. Imajući u vidu da je Općina Bosanka Krupa upisana kao vlasnik nekretnina za koje se traži upis prava vlasništva i brisanje prava vlasništva upisanog na ime Općine Bosanska Krupa, Općinski sud je naveo da je na osnovu odredaba člana 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama tražio saglasnost od Općinskog pravobranilaštva Bosanska Krupa za uknjižbu prava vlasništva u apelantovu korist i brisanje prava vlasništva, ako eventualno postoje uslovi za promjenu upisa titulara prava vlasništva. Shodno tome, Općinski sud je naveo da Općinsko pravobranilaštvo Bosanska Krupa, aktom od 7. oktobra 2016. godine, nije dalo saglasnost i da se protivi prenosu i uknjižbi prava vlasništva na predmetnim parcelama.
3. U obrazloženju drugostepene odluke, Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da je pravilan zaključak prvostepenog suda da su predmetne nekretnine poljoprivredno zemljište (što proizilazi iz zk izvatka), te da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik uknjižena Općina Bosanska Krupa, iz kog razloga nema mjesta primjeni odredaba Zakona o stvarnim pravima, na kojima apelant zasniva zahtjev za uknjižbu. Dakle, Kantonalni sud je istakao da je Općina Bosanska Krupa vlasnik predmetnih nekretnina i može sa njima raspolagati u skladu sa odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koje odredbe su lex specialis u predmetnoj pravnoj stvari. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je pogrešan zaključak redovnih sudova da je riječ o državnom poljoprivrednom zemljištu, iz čega proizilazi pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Apelant smatra da nije bilo osnova za primjenu odredaba Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te upućuje ne primjenu odredaba Zakona o stvarnim pravima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su Općinski sud, kao i Kantonalni sud u obrazloženju svojih odluka dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o poljoprivrednom zemljištu, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi jasno obrazložili zašto smatraju da su odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu lex specialis u predmetnoj pravnoj stvari, te se zbog toga, nasuprot apelantovom stavu, ne mogu primijeniti odredbe Zakona o stvarnim pravima, a u čemu Ustavni sud, takođe, ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman