Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1229/18 (H. i S. Č.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1229/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-1229/18, rješavajući apelaciju Halida Čička i Sedine Čičko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Halida Čička i Sedine Čičko podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018597 13 U od 24. marta 2016. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Halid Čičko i Sedina Čičko (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Hadžića, koje zastupa Mirza Džananović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 27. februara 2018 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 018597 13 U od 24. marta 2016. godine, Rješenja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23- 1491/13 od 6. juna 2013. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/IV-23-34/02 od 10. maja 2013. godine. Apelantu su, takođe, podnijeli zahtjev za određivanje privremene mjere kojim su zatražili da Ustavni sud „naloži odlaganje provođenja Rješenja Uprave broj 23-04/IV-23-34/02 od 10. maja 2013. godine koje je određeno Zaključkom Uprave broj 23-04/IV-23-34/02 od 11. jula 2017. godine, sve dok ne budu iscrpljeni svi pravni lijekovi dostupni apelantima.“
2. Rješenjem Uprave broj 23-04/IV-23-34/02 od 10. maja 2013. godine utvrđeno je da je H.B. bila nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Žunovačka broj 40 u Sarajevu (u daljnjem tekstu: u daljnjem tekstu: predmetni stan) i potvrđeno je da A.Č., kao članu porodičnog domaćinstava nosioca stanarskog prava, pripada pravo na vraćanje u posjed predmetnog stana (tač. I i II izreke rješenja). Istim rješenjem utvrđeno je da apelant koristi predmetni stan na osnovu zaključenog Ugovora o korištenju stana broj 03/1-MS-1-2459/00 od 25. februara 2000. godine i utvrđen je prestanak korištenja predmetnog stana apelantu uz obavezu da napusti stan u roku od 15 dana bez prava na alternativni smještaj po standardima utvrđenim Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (tač. III, IV, V i VI izreke rješenja).
3. Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-1491/13 od 6. juna 2013. godine odbijena je apelantova žalba protiv rješenja Uprave od 10. maja 2013. godine.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 018597 13 U od 24. marta 2016. godine odbijena je apelantova tužba protiv Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-1491/13 od 6. juna 2013. godine.
5. Zaključkom Uprave broj 23-04/IV-23-34/02 od 11. jula 2017. godine utvrđeno da je Rješenje Uprave od 10. maja 2013. godine postalo izvršno dana 5. juna 2013. godine i dozvoljeno izvršenje rješenja, a apelant kao izvršenik obavezan da u roku od sedam dana iseli iz predmetnog stana.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je Uprava 13. februara 2018. godine obavijestila apelante da će Uprava saglasno zaključku Uprave od 11. jula 2017. godine pristupiti iseljenju apelanata iz predmetnog stana dana 16. marta 2018. godine.
7. Apelant u apelaciji navodi da je podnio zahtjev Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 018597 13 U od 24. marta 2016. godine i da je postupak u toku.
8. Apelanti su 14. marta 2018. godine dopunili apelaciju i dostavili Obavijest Uprave broj 23- 04/IV-23-34/02 od 6. marta 2018. godine kojom su obaviješteni da razlozi koje su apelanti naveli u zahtjevu za odlaganje izvršenja od 24. januara 2018. godine ne utiču na odlaganje izvršenja Rješenja Uprave broj 23-04/IV-23-34/02 od 10. maja 2013. godine, odnosno ne postoje zakonski razlozi za odlaganje istog.
Apelacioni navodi
9. Apelanti se u apelaciji pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio zahtjev Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležni sud) za vanredno preispitivanje navedene presude, a da nije, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.
13. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) predviđaju mogućnost da se protiv pravosnažne odluke donesene u upravnom sporu može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, zbog povrede zakona Bosne i Hercegovine ili zbog povrede pravila postupka, odnosno povrede materijalnog prava ili povrede procesnog prava koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
14. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke, nezavisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju, u kojoj su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman