Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3532/15 (R. P.)

Odluka donesena 10. 04. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3532/15

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3532/15, rješavajući apelaciju Ranka Predojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ranka Predojevića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 I 023017 15 Gž 3 od 27. maja 2015. godine zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ranko Predojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnio je 13. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 I 023017 15 Gž 3 od 27. maja 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Okružnog suda, Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i izvršenika AD „Željeznica Republike Srpske“ Doboj (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 17. januara 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud i Osnovni sud su odgovor na apelaciju dostavili od 29. januara, a izvršenik 31. januara 2018. godine. Ustavni sud je 13. februara 2018. godine od Osnovnog suda zatražio predmetni spis koji je taj sud dostavio 19. februara 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-173-5475/08 od 15. septembra 2008. godine, donesenom u upravnom postupku inspekcijskog nadzora naloženo je izvršeniku da otkloni povrede apelantovih prava iz oblasti radnih odnosa te u tom cilju izvršenik preduzme sljedeće mjere, da apelantu raspoređenom na radno mjesto samostalnog stručnog saradnika u Sektoru za razvoj i investicije prilikom obračuna plaće postupi u skladu s propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju počev od 24. decembra 2007. godine.

Tok izvršnog postupka

6. Apelant je 29. juna 2011. godine Osnovnom sudu dostavio prijedlog za izvršenje kojim je tražio da mu izvršenik na osnovu rješenja Ministarstva isplati razliku plaće za period od 25. decembra 2007. do 31. januara 2011. godine u ukupnom iznosu od 107.635,07 KM, kao i razliku poreza i doprinosa, i to na ime pripadajućih doprinosa za zdravstveno osiguranje, PIO, za zapošljavanje i za dječju zaštitu iznos od 49.578,08 KM i porez na plaću iznos od 9.551,84 KM.

7. Osnovni sud je Zaključkom broj 85 0 I 023017 11 I od 28. novembra 2011. godine apelantu vratio prijedlog za izvršenje nalažući mu da u roku od osam dana od dana prijema zaključka uredi prijedlog za izvršenje u skladu s izrekom rješenja Ministarstva shodno članu 36. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), uz napomenu da rješenjem Ministarstva izvršeniku nije naloženo da apelantu isplati iznos od 107.635,07 KM. Apelant je upozoren da ukoliko ne postupi po zaključku suda u ostavljenom roku da će se smatrati da je prijedlog za izvršenje povučen, ili ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune da će biti odbačen u skladu sa članom 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

8. Apelant je 7. decembra 2011. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak pod nazivom „Uređen prijedlog za izvršenje“ kojim je predložio da taj sud u što kraćem roku dozvoli predloženo izvršenje, ili da u pogledu tačnog iznosa koji apelantu treba biti isplaćen na ime dospjelih razlika plaća počev od 24. decembra 2007. godine sud naloži izvršeniku da sam izvrši obračun ili dostavi izjašnjenje o već izvršenom obračunu u dostavljenom prijedlogu, koji je na apelantov zahtjev izvršila stalni sudski vještak Mileva Blagojević.

9. Osnovni sud je Rješenjem broj 85 0 I 023017 11 I od 11. aprila 2012. godine odbacio apelantov prijedlog za izvršenje od 7. decembra 2011. godine, uz obrazloženje da je apelant navedeni prijedlog vratio sudu bez ispravke.

10. Okružni sud je Rješenjem broj 85 0 I 023017 12 Gž od 9. augusta 2012. godine apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Osnovnog suda od 11. aprila 2012. godine uvažio, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak s obrazloženjem da je prvostepeni sud nepravilno primijenio odredbu člana 336. ZPP u postupku vraćanja prijedloga za izvršenje apelantu na uređenje, što je, prema ocjeni tog suda, bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa je primjenom odredbe člana 235. tačka 3. ZPP, a u vezi sa članom 21. stav 1. ZIP-a odlučio kao u izreci rješenja.

11. Osnovni sud je 8. novembra 2012. godine donio Rješenje o izvršenju broj 85 0 I 023017 12 I kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Istim rješenjem je utvrdio da troškovi izvršnog postupka iznose 959,27 KM, a koji se odnose na troškove apelantovog punomoćnika.

12. Osnovni sud je Rješenjem broj 85 0 I 023017 12 I od 14. maja 2013. godine u cijelosti odbio prigovor izvršenika izjavljen protiv Rješenja o izvršenju tog suda od 8. novembra 2012. godine, kao i apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka vezanih za dostavljanje odgovora na prigovor izvršenika.

13. Okružni sud je Rješenjem broj 85 0 I 023017 13 Gž 2 od 25. novembra 2013. godine žalbe apelanta i izvršenika odbio kao neosnovane i pobijano rješenje potvrdio. Rješenjem je također odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

14. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je izvršenik 22. maja 2013. godine izjavio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 14. maja 2013. godine, a apelant 6. juna 2013. godine, da apelant osporava rješenje tog suda zbog odluke kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe, a izvršenik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U vezi s tim je ukazao da je prigovor izvršenika neosnovan jer je, u smislu člana 23. stav 1. tačka 2. ZIP-a, izvršenje protiv izvršenika radi naplate duga pokrenuto na osnovu izvršne isprave Ministarstva, na osnovu kojeg je izvršenik obavezan da apelantu prilikom obračuna plaće postupi u skladu s propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju od 24. decembra 2007. godine. Također smatra neosnovanim apelantove navode u pogledu naknade troškova sastavljanja žalbe, cijeneći ispravnim stav Osnovnog suda da se u smislu odredbe člana 387. ZPP ne radi o nužnim troškovima. Prema tome, postupajući prema odredbi člana 235. stav 1. tačka 2. ZIP-a, a u vezi sa članom 21. stav 1. citiranog zakona, Okružni sud je odlučio kao u izreci rješenja.

15. Osnovni sud je Zaključkom broj 85 0 I 023017 12 i od 14. marta 2014. godine naložio apelantu da na ime vještačenja vještaka ekonomske struke radi obračuna ukupnog duga koji mu pripada uplati predujam u iznosu od 500,00 KM, a zaključkom od 26. marta 2014. godine je odredio da će vještačenje u predmetnoj pravnoj stvari provesti vještak ekonomske struke Mara Milićević, koja je svoj nalaz dostavila 11. aprila 2014. godine i koji je izvršeniku dostavljen na odgovor 30. aprila 2014. godine.

16. U međuvremenu, Osnovni sud je, postupajući o službenoj dužnosti, 13. juna 2014. godine donio naredbu broj 85 0 I 023017 11 I o obnavljaju predmetnog spisa tog suda koji je uništen uslijed vremenskih nepogoda (poplava), pa je 4. jula 2014. godine izvršena rekonstrukcija predmetnog spisa.

17. Osnovni sud je 20. augusta 2014. godine u predmetnom izvršnom postupku održao raspravu.

18. Izvršenik je 30. oktobra 2014. godine u predmetni spis Osnovnog suda uložio podnesak sa zahtjevom da se predmetni izvršni postupak obustavi jer je Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), odlučujući u parničnom postupku u predmetu apelanta kao tužioca protiv izvršenika kao tuženog, radi utvrđivanja nezakonitosti odluke tužene o jednostranom raskidu menadžerskog ugovora, donio Presudu broj 85 0 Rs 003864 14 Rev od 11. septembra 2014. godine kojom je zaključio da rješenje Ministarstva od 15. septembra 2008. godine ne predstavlja izvršnu ispravu.

19. Osnovni sud je Rješenjem broj 85 0 I 023017 12 I od 30. decembra 2014. godine, postupajući po službenoj dužnosti, obustavio postupak izvršenja dozvoljen Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 I 023017 12 I od 8. novembra 2012. godine. U obrazloženju rješenja taj sud je naveo da je uvidom u Presudu Vrhovnog suda od 11. septembra 2014. godine utvrdio da je taj sud ukazao da Rješenje Ministarstva rada od 15. septembra 2009. godine ne predstavlja izvršnu ispravu jer ne sadrži konkretne parametre koji bi mogli biti predmet izvršenja, te da stoga apelant svoje pravo može ostvariti u parničnom postupku. Naime Osnovni sud je istakao da je s obzirom na navedeno, na osnovu člana 63. stav 1. ZIP-a, postupak obustavio po službenoj dužnosti „jer je izvršna isprava broj 16-173-5475/08 od 15. 9. 2008. godine Ministarstva […], stavom Vrhovnog suda određena da je bez dejstva dok je u skladu sa odredbom člana 63. stav 7. istog zakona ukinuo sve provedene izvršne radnje“.

Osporeno rješenje

20. Okružni sud je Rješenjem broj 85 0 I 023017 15 Gž 3 od 27. maja 2015. godine apelantovu žalbu odbio i pobijano rješenje potvrdio. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je, prema ocjeni tog suda, prvostepeni sud pravilno postupio kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja, da je za njega dao dovoljne i jasne razloge koje prihvaća i ovaj sud. Okružni sud je ukazao da je odredbom člana 63. stav 1. ZIP-a propisano da, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti ako je izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravomoćno ukinuta. U konkretnom slučaju spomenutom presudom Vrhovnog suda određeno je da sporno rješenje Ministarstva „ne predstavlja izvršnu ispravu, što znači da je bez dejstva, pa je prvostepeni sud pravilno primijenio navedenu odredbu [ZIP] kada je obustavio postupak izvršenja i ukinuo sve provedene izvršne radnje“. Okružni sud, također, smatra da su bez osnova žalbeni navodi da je prvostepeni sud povrijedio odredbe ZIP-a i ZPP što apelantu prije donošenja pobijanog rješenja nije dao mogućnost da se izjasni o podnesku izvršenika jer je prvostepeni sud, prema ocjeni Okružnog suda, dužan da, čim sazna za neki od razloga za obustavljanje izvršnog postupka iz člana 63. stav 1. ZIP-a, taj postupak po službenoj dužnosti obustaviti, a kako je i apelant, kao i izvršenik, dobio navedenu presudu Vrhovnog suda, samim tim mu je bilo poznato da je tom presudom određeno da je izvršna isprava bez dejstva i da se ovaj izvršni postupak mora obustaviti. Dalje, taj sud smatra pogrešnim žalbene navode da je rješenje o izvršenju postalo pravomoćno i da se ne može pobijati vanrednim pravnim lijekovima, te da je Vrhovni sud neovlašteno uzeo sebi za pravo da mijenja zakonske propise jer predmetno rješenje nije ni pobijano vanrednim pravnim lijekom, već je drugom odlukom određeno da je bez dejstva, odnosno da ne predstavlja izvršnu ispravu, a kojom odlukom su vezani i prvostepeni i drugostepeni sud. Okružni sud, također, smatra neosnovanim žalbene navode u pogledu odluke o troškovima postupka jer je izvršni postupak po apelantovom prijedlogu obustavljen, a izvršeniku su povodom istog nastupili troškovi, pa u smislu odredbe člana 386. stav 1. ZPP ima pravo na njihovu naknadu, a koje je prvostepeni sud pravilno obračunao.

21. Vrhovni sud je Presudom broj 85 0 Rs 003864 14 Rev od 11. septembra 2014. godine donesenoj u parničnom postupku tužioca apelanta i drugih protiv tuženog (u predmetnom postupku izvršenika) radi utvrđivanja nezakonitosti odluke o jednostranom raskidu menadžerskog ugovora, kao i o isplati razlike neto plaće i doprinosa na nju, u konačnici odlučio da u odnosu na apelanta ukine drugostepenu presudu u dijelu u kojem je odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu razlika plaća između iznosa koji bi primio po rješenju Ministarstva za utuženi period, kao i uplatu pripadajućih doprinosa. Ukazano je da je prethodno presudom drugostepenog suda odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je apelant potraživao „razlike plaće pozivajući se na rješenje Ministarstva […] od 15. 9. 2008. godine jer se, po ocjeni tog suda, radi o izvršnoj ispravi, pa ovaj tužilac nema pravni interes za vođenje ovog spora“. Istaknuto je da apelant revizijom s pravom ukazuje da rješenje Ministarstva ne predstavlja izvršnu ispravu, te je navedeno: „Naime spomenutim rješenjem je naloženo [izvršeniku], da otkloni povrede prava radnika i da za [apelanta] prilikom obračuna plaće postupi u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju počev od 24. 12. 2007. godine. Ovo rješenje ne sadrži konkretne parametre koji bi mogli biti predmet izvršenja, već svoje pravo ovaj tužilac [apelant] može ostvariti samo u parničnom postupku, a na šta se pravilno ukazuje revizijom.“

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da mu je rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant prioritetno vidi u proizvoljnoj primjeni procesnog prava. U vezi s tim ističe da je osporenim rješenjem proizvoljno primijenjena odredba člana 63. ZIP-a, smatra da je rješenje o izvršenju postalo pravomoćno u smislu odredbe člana 13. ZIP-a, te da mu stoga pravo utvrđeno navedenom izvršnom ispravom nije prestalo. Također ukazuje da je predmetni izvršni postupak trajao neopravdano dugo imajući u vidu da se radi o potraživanjima iz radnog odnosa, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 30.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

23. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da odlukom ovog suda nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji. Smatra netačnim apelantove tvrdnje da nije bilo mjesta obustavljanju postupka, na koje apelantove navode se ovaj sud već očitovao, te da i da dalje ostaje pri takvom stavu. Što se tiče apelantovih navoda koji se tiču dužine trajanja predmetnog postupka, ističe da postupak pred ovim sudom niti u jednoj fazi nije dugo trajao, u prosjeku oko četiri mjeseca, što se, kako navodi, ne može smatrati neopravdano dugim trajanjem, zbog čega apelantove navode smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbije.

24. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronološki tok predmetnog postupka.

25. U odgovoru na apelaciju izvršenik ističe da apelantove navode smatra neosnovanim jer je apelant kao tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje na osnovu isprave koja nije podobna za izvršenje, na što je, kako ističe, ukazivao tokom cijelog postupka, pa predlaže da se apelantova apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

26. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) relevantne odredbe glase:

Član 36.

Prijedlog za izvršenje (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba sprovesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za sprovođenje izvršenja.

(2) Ukoliko je uz prijedlog za izvršenje podnesen i zahtjev za utvrđivanje dužnikove imovine, o rezultatu istrage sud će obavijestiti tražioca izvršenja i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi, odnosno izmijeni i dopuni.

(4) Prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave mora da sadrži:

1) izvršni zahtjev iz stava 1. ovog člana, 2) zahtjev da sud obaveže izvršenika da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana po dostavi rješenja, namiri potraživanja, zajedno sa odmjerenim troškovima.

(4) Ako se traži izvršenje na pokretnim stvarima, u prijedlogu za izvršenje ne moraju biti bliže naznačene te stvari.

Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu sa odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršenika.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor, sprovođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.

(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.

VI.Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

29. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom osporava Rješenje Okružnog suda broj 85 0 I 023017 15 Gž 3 od 27. maja 2015. godine, protiv koga nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantu je dostavljeno 22. juna 2015. godine, a apelacija je podnesena 13. jula 2015. godine, dakle u roku od 60 dana kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na ostale navode ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije zbog načina na koji je sud u osporenoj odluci primijenio procesno pravo i zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. (…)

34. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant, koji je u predmetnom postupku imao procesnu poziciju tražioca izvršenja, osporava rješenje doneseno u izvršnom postupku, a vezano za izvršenje rješenja Ministarstva, donesenog u postupku inspekcijskog nadzora, kojim je izvršenik obavezan da apelantu raspoređenom na radno mjesto samostalnog stručnog saradnika u Sektoru za razvoj i investicije prilikom obračuna plaće postupi u skladu s propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju počev od 24. decembra 2007. godine.

35. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05 i broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). U vezi s tim, Ustavni sud smatra da apelant, u ovom slučaju, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije koje „...traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi...“ (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljenu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

A) U odnosu na osporeno rješenje

36. U vezi s apelantovim prigovorom koji se odnosi na apelantove navode da je osporeno rješenje Okružnog suda zasnovano na proizvoljnoj primjeni zakona, odredbi ZIP-a, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

37. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26. i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, točka 24). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati je li osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni procesnog prava.

38. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje Okružnog suda, tvrdeći da je taj sud proizvoljno primijenio odredbu člana 63. stav 1. ZIP-a jer smatra da se navedena odredba ne odnosi na situaciju iz predmetnog izvršnog postupka.

39. U okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud zapaža da je osporenom odlukom suda ukazano da je odredbom člana 63. stav 1. ZIP-a propisano da ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti ako je izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravomoćno ukinuta. Stoga je taj sud, imajući u vidu presudu Vrhovnog suda koja je donesena u parničnom postupku koji su pokrenuli apelant i drugi kao tužilac protiv izvršenika kao tuženog radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, obustavio predmetni postupak zaključivši da rješenje Ministarstva rada ne predstavlja izvršnu ispravu, odnosno da je u bez dejstva. Pri tome je ukazano da je Vrhovni sud, odlučujući u parničnom postupku - radnom sporu konstatirao da izreka rješenja Ministarstva rada ne sadrži konkretne parametre koji bi mogli biti predmet izvršenja. Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, posebno okolnost da se zapravo o apelantovim pravima i obavezama vodi poseban parnični postupak, te da je u konačnici u tom postupku apelantova revizija usvojena upravo zato što rješenje Ministarstva ne predstavlja izvršnu ispravu jer ne sadrži relevantne - odredive parametre za utvrđivanje izvršenikove obaveze, Ustavni sud ne nalazi nikakvu proizvoljnost kada je u konačnici obustavljen predmetni izvršni postupak. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud obrazložio da je u smislu relevantnih odredbi ZIP-a, sud dužan da čim sazna za neki od razloga za obustavljanje izvršnog postupka iz člana 63. stav 1. ZIP-a taj postupak po službenoj dužnosti obustaviti i da je navedena činjenica apelantu bila poznata jer je kao stranka u predmetnom parničnom postupku dobio navedenu presudu Vrhovnog suda. Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta i dovodeći ih u vezu s relevantnim odredbama ZIP-a na kojim je zasnovano odlučenje, Ustavni sud, suprotno apelacionim navodima, smatra da osporena odluka Okružnog suda ne ostavlja utisak proizvoljnosti, već da u potpunosti korespondira standardu obrazložene odluke u pogledu primjene relevantnih odredbi ZIP-a.

40. Dakle, nakon analize cjelokupnog postupka s aspekta primjene standarda prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da apelant nije ponudio argumente kojim bi opravdao svoje tvrdnje da je osporenim rješenjem Okružnog suda na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene relevantnih odredbi ZIP-a, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

41. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. B) Pravo na suđenje u razumnom roku

42. U odnosu na apelantove navode da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je apelant 29. juna 2011. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja Ministarstva rada, koji postupak je okončan rješenjem Okružnog suda od 27. maja 2015. godine tako što je predmetni postupak obustavljen po službenoj dužnosti, i koji postupak je trajao ukupno četiri godine, 10 mjeseci i 27 dana. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog izvršnog postupka jeste period od četiri godine, 10 mjeseci i 27 dana.

Analiza dužine trajanja postupka

43. U pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je, shodno članu 5. ZIP-a, hitan, da je rješenje Ministarstva na osnovu kojeg je trebalo podnijeti prijedlog za izvršenje sadržavalo procesne nedostatke (nije bila određena visina potraživanja), zatim da je u predmetnom postupku naloženo provođenje vještačenja u smislu utvrđivanja visine potraživanja, da je izvršena rekonstrukcija predmetnog spisa koji je uništen uslijed elementarne nepogoda (poplave), što je rezultiralo time da se predmetni postupak može smatrati relativno složenim.

44. U vezi s postupanjem redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su u periodu od podnošenja prijedloga za izvršenje (29. juna 2011. godine) do okončanja predmetnog postupka 27. maja 2015. godine sudovi donijeli sedam rješenja i tri zaključka, i da su u tom periodu sudovi, imajući u vidu odredbe ZPP kojim je regulirano preduzimanje procesnih radnji iz nadležnosti suda, kontinuirano i u relativno primjerenim rokovima preduzimali procesne radnje. Ustavni sud, također, zapaža da je Osnovni sud u početnoj fazi postupka (u novembru 2011. godine) apelantu vratio prijedlog za izvršenje radi uređenja s izrekom rješenja Ministarstva shodno odredbi člana 36. ZIP-a, koji je apelant vratio tom sudu bez ispravke, a koje okolnosti su objektivno doprinijele dužini postupka, kao i okolnost da je predmetni spis bio uništen, zbog čega je taj sud naredbom (13. juna 2014. godine), postupajući po službenoj dužnosti, naložio obnavljanje spisa predmeta. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud u predmetnom postupku odlučivao u četiri navrata i da je svoje odluke, s obzirom na složenost predmeta, donosio u relativno primjerenim rokovima (od devet mjeseci, četiri mjeseca, šest mjeseci, jedne godine i jedan mjesec). Nadalje proizlazi da je drugostepeni sud u navedenom predmetu, također, odlučivao u tri navrata, te da je odluke donosio u periodu od nepuna četiri mjeseca, odnosno sedam i pet mjeseci. Navedeni periodi se, imajući u vidu rokove propisane ZIP-om ( dostavljanje rješenja o izvršenju strankama u izvršnom postupku, izjavljivanje prigovora na rješenje o izvršenju i dostavljanje istog na odgovor izvršeniku, dostavljanje odluke o prigovoru, rok za žalbu, donošenje odluke o žalbi) u okolnostima konkretnog slučaja determiniranim navedenim specifičnim okolnostima predmeta, mogu smatrati razumnim.

45. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka u konkretnom slučaju zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku u pogledu primjene relevantnih odredbi ZIP-a, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, pri čemu nije prekršen ni standard donošenja odluke u razumnom roku.

47. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3532/15 (R. P.) | Sudska praksa | Aktio