Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4617/16 (M. Đ.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4617/16
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4617/16, rješavajući apelaciju Mehe Đedovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mehe Đedovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 Rs 016672 16 Rs2 od 14.
novembra 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Meho Đedović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 8. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 29 0 Rs 016672 12 Rs, a koji je prije podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda broj 29 0 Rs 016672 16 Rs2 od 14. novembra 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 2. marta 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju redovni sudovi su dostavili 7. marta 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je posredstvom punomoćnika 27. decembra 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Tuzlanskog kantona radi isplate jubilarne naknade, vrijednost spora 1.030,94 KM. Općinski sud je predmet zaveo i vodio pod brojem 29 0 Rs 016672 12 Rs.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u predmetnom postupku donio Presudu broj 29 0 Rs 016672 12 Rs od 22. jula 2013. godine, kojom je u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev, na način detaljno naveden u dispozitivu presude. Protiv navedene prvostepene presude tuženi je 30. jula 2013. godine podnio žalbu. Apelant je, nakon dostavljanja žalbe na odgovor, posredstvom punomoćnika 13. augusta 2013. godine Općinskom sudu dostavio odgovor na žalbu, nakon čega je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Kantonalni sud je Rješenjem broj 29 0 Rs 016672 13 Rsž od 18. marta 2016. godine žalbu tuženog usvojio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na član zakona koji je prestao da važi, a na način detaljno naveden u obrazloženju rješenja, kao i činjenicu da je propustio da utvrdi da li apelant ima status policijskog službenika u skladu sa relevantnim odredbama zakona i da li mu pripada jubilarna naknada po tom osnovu.
7. Općinski sud je nakon prijema predmeta na ponovni postupak u apelantovom predmetu otvorio novu fazu i zakazao pripremno ročište za 5. oktobar 2016. godine. Apelant je podneskom od 4. oktobra 2016. godine obavijestio sud da povlači tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na tuženog. Općinski sud je donio Rješenje broj 29 0 Rs 016672 16 Rs2 od 14. novembra 2016. godine, kojim se smatra da je tužba povučena.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan tri godine i jedanaest mjeseci nakon podnošenja tužbe.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čije dužine je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U apelaciji se navodi da je apelant tužbu povukao zbog straha da nakon ukidanja navedene prvostepene presude ne bi uspio sa tužbenim zahtjevom, zbog čega bi morao tuženom nadoknaditi troškove parničnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju redovni sudovi su naveli tok predmetnog postupka, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da tokom postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji, zbog čega predlažu da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Povlačenje tužbe Član 59.
(1) Tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego što je tužba dostavljena tuženom. Tužba se može povući i nakon dostave tuženom, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženi na to pristane. Ako se tuženi u roku od osam dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
(2) Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti.
12. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji postupak je prije podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda broj 29 0 Rs 016672 16 Rs2 od 14. novembra 2016. godine, a apelacija je podnesena 8. decembra 2016. godine, tj. u roku od 60 dana od dana prijema odluke kojom je predmetni postupak okončan, što je u skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
17. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupaka pred redovnim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 27. decembra 2012. godine kao dana podnošenja tužbe do 14. novembra 2016. godine kada je Općinski sud donio rješenje kojim je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, postupak je trajao tri godine i jedanaest mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, o potraživanju iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na činjenice i dostavljene materijalne dokaze, Ustavni sud zapaža da se ne radi o složenom postupku.
25. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je okončan povlačenjem tužbe.
26. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao sa većom efikasnošću, da nije bilo perioda pasivnosti, da je prvostepenu presudu donio sedam mjeseci nakon podnošenja tužbe, koju je kao nepravilnu ukinuo Kantonalni sud. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon prijema predmeta na ponovni postupak, u razumnom roku zakazao pripremno ročište, odnosno nastavio je preduzimati procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
27. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža pasivnost u trajanju dužem od dvije i po godine, nakon čega je sud donio drugostepenu odluku kojom je ukinuo prvostepenu presudu kao nepravilnu iz razloga navedenih u obrazloženju presude, tj. u činjeničnom dijelu odluke, i predmet je vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
28. Međutim, uzimajući u obzir cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je trajao tri godine i jedanaest mjeseci, a koji je bio na dvije instance, tj. u tom periodu su u predmetnom postupku donesene dvije meritorne odluke, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku koji je trajao tri godine i jedanaest mjeseci nije došlo do povrede apelantovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u predmetu koji je okončan nakon tri godine i jedanaest mjeseci.
33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman