Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1169/18 (H. H. i drugi)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Kolektivni ugovor
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1169/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-1169/18, rješavajući apelacije Hibe Hukić i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Hiba Hukić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 199051 13 Rsž od 14. decembra 2017. godine, Avdija Hot protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 252394 13 Rsž od 6. decembra 2017. godine, Asim Deljković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 267081 13 Rsž od 22. novembra 2017. godine, Ismet Džafo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195417 13 Rsž od 14. decembra 2017. godine, Safija Beširević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 242564 13 Rsž od 28. novembra 2017. godine, Vasvija Memić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 252710 13 Rsž od 6. decembra 2017. godine, Zumreta Jejna protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 251550 13 Rsž od 11. decembra 2017. godine, Naila Paćo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 250950 13 Rsž od 11. decembra 2017. godine, Lejla Buturović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 251041 13 Rsž od 11. decembra 2017. godine, Melika Nezirovac protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 264858 17 Rsž od 22. novembra 2017. godine, Sabina Kačar protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 261274 13 Rsž od 15. novembra 2017. godine, Selma Bečirović-Altumbabić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262894 13 Rsž od 20. novembra 2017.
godine, Sanija Rešeti protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 231476 13 Rsž od 20. novembra 2017. godine, Mirsada Lukač protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 239291 13 Rsž od 17. novembra 2017. godine, Zejnil Šejto protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 261333 13 Rsž od 7. novembra 2017. godine, Jasmina Kaljanac protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 251590 13 Rsž od 6. decembra 2017. godine, Muhamed Mujanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 253293 13 Rsž od 8. novembra 2017. godine, Mersiha Ćutura protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262879 13 Rsž od 8. novembra 2017. godine, Almira Osmanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 242566 12 Rsž od 28. novembra 2017. godine, Sedik Fazlić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 242562 13 Rsž od 23. novembra 2017. godine, Hermina Nevaljalović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 242584 13 Rsž od 15. novembra 2017. godine, Selvin Hamzić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 251506 13 Rsž od 11. decembra 2017. godine i Sabiha Salčin protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 259659 13 Rsž od 15. novembra 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-1169/18
1. Hiba Hukić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 199051 13 Rsž od 14. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „9 Maj“ Pazarić) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, razlike dodatka za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada i razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u korist apelantice uplati razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1177/18
2. Avdija Hot (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 252394 13 Rsž od 6. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU „Četvrta osnovna škola“ Hrasnica) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), na način da je dosuđeni iznos umanjen, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1178/18
3. Asim Deljković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 267081 13 Rsž od 22. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU O. Š. „Grbavica II“ Sarajevo) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora (za određeni vremenski period), na način da je dosuđeni iznos umanjen, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena da mu isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad (preko dosuđenog iznosa) i razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njegovo ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje (preko dosuđenog iznosa), sve to za određene vremenske periode. AP-1179/18
4. Ismet Džafo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195417 13 Rsž od 14. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, minulog rada, razlike naknade za ishranu u toku rada i razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u korist apelanta uplati razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1183/18
5. Safija Beširević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 242564 13 Rsž od 28. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU O. Š. „Podlugovi“ Podlugovi) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), na način da je dosuđeni iznos umanjen, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad i razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1184/18
6. Vasvija Memić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 252710 13 Rsž od 6. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU „Druga osnovna škola“ Hrasnica) da apelantici isplati određene novčani iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad (preko dosuđenog iznosa), na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora (preko dosuđenih iznos, a za određeni vremenski period u odnosu na naknadu za korištenje godišnjeg odmora odbijen je u cijelosti apelantičin tužbeni zahtjev), kao i da u korist apelantice uplati razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje (preko dosuđenog iznosa), sve to za određene vremenske periode. AP-1185/18
7. Zumreta Jejna (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 251550 13 Rsž od 11. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezana je tužena (JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ Sarajevo) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad i na ime regresa, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-1186/18
8. Naila Paćo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 250950 13 Rsž od 11. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u djelu u kojem je tražila da se obaveže tužena (JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ Sarajevo) da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad i na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. AP-1187/18
9. Lejla Buturović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 251041 13 Rsž od 11. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u djelu u kojem je tražila da se obaveže tužena (JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ Sarajevo) da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, poseban dodatak na plaću za otežane uslove rada i na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-1188/18
10. Melika Nezirovac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 264858 17 Rsž od 22. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u djelu u kojem je tražila da se obaveže tužena (JU O. Š. „Malta“ Sarajevo) da joj isplati određeni novčani iznos na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, za određeni vremenski period. AP-1190/18
11. Sabina Kačar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 261274 13 Rsž od 15. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u djelu u kojem je tražila da se obaveže tužena (JU O. Š. „Meša Selimović“ Sarajevo) da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, za određene vremenske periode.
AP-1191/18
12. Selma Bečirović-Altumbabić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 262894 13 Rsž od 20. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezana je tužena (JU O. Š. „Porodice ef. Ramić“ Semizovac) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime razlike naknade za ishranu i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa i za određene vremenske periode apelantičin tužbeni zahtjev odbijen.
AP-1192/18
13. Sanija Rešeti (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 231476 13 Rsž od 20. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU O. Š. „Mehmed beg Kapetanović Ljubušak“ Sarajevo) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad i na ime regresa, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-1193/18
14. Mirsada Lukač (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 239291 13 Rsž od 17. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU O. Š. „Mehmed beg Kapetanović Ljubušak“ Sarajevo) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad i na ime regresa, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-1200/18
15. Zejnil Šejto (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 261333 13 Rsž od 7. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU O. Š. „Mirsad Prnjavorac“ Vogošća) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, na ime regresa i za poseban dodatak na plaću za otežane uslove rada, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-1201/18
16. Jasmina Kaljanac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 251590 13 Rsž od 6. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezana je tužena (JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ Sarajevo) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike plaće i na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa i za određene vremenske periode apelantičin tužbeni zahtjev odbijen. AP-1202/18
17. Muhamed Mujanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 253293 13 Rsž od 8. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev u djelu u kojem je tražio, između ostalog, da se obaveže tužena (JU „Zahid Baručija“ Vogošća) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada i razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u korist apelanta uplati razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. AP-1203/18
18. Mersiha Ćutura (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 262879 13 Rsž od 8. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezana je tužena (JU O. Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad i na ime regresa, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-1204/18
19. Almira Osmanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 242566 12 Rsž od 28. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU O. Š. „Podlugovi“ Podlugovi) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), na način da je dosuđeni iznos umanjen, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad i razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1205/18
20. Sedik Fazlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 242562 13 Rsž od 23. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU O. Š. „Podlugovi“ Podlugovi) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa i za određene vremenske periode apelantov tužbeni zahtjev odbijen. AP-1206/18
21. Hermina Nevaljalović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 242584 13 Rsž od 15. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU O. Š. „Podlugovi“ Podlugovi) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), na način da je dosuđeni iznos umanjen, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad i razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1208/18
22. Selvin Hamzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 251506 13 Rsž od 11. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU „Četvrta osnovna škola“ Ilidža-Hrasnica) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), na način da je dosuđeni iznos umanjen, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena da mu isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njegovo ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1209/18
23. Sabiha Salčin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 259659 13 Rsž od 15. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU O. Š. „Mirsad Prnjavorac“ Vogošća) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad i na ime regresa, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. Spajanje predmeta
24. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1169/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
25. U obrazloženjima osporenih odluka, u suštini, je navedeno da su apelantima isplaćivane plaće i druge naknade prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo. Nadalje, da je Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u F BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), iz koga apelanti izvode pravo za isplatu razlika plaća i naknada (a čije je zaključivanje i primjena sporna između parničnih stranaka), zaključen između samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika zaposlenika, i Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, kao predstavnika poslodavca. Zatim, da se odredbama člana 71. Kolektivnog ugovora propisuje da tom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih Kantonalnih ministarstava i granskog sindikata Kantona. U osporenim odlukama je istaknuto da prema rješenjima iz odredaba člana 118. i 119. Zakona o radu i član 73. Kolektivnog ugovora, nedostavljanje (nadležnom ministarstvu kantona) i neobjavljivanje (u službenom glasilu kantona) Kolektivnog ugovora ima za posljedicu da se isti i ne može primjenjivati zbog čega se neosnovanim cijene navodi apelanata da se samim objavljivanjem Kolektivnog ugovora u Službenim novinama F BiH obavezuje Kanton Sarajevo, odnosno tuženi na njegovu primjenu. U vezi s tim je istaknuto, da je Ustavom F BiH i zakonom propisano da se institucije kantona finansiraju iz budžeta kantona, pa da je dosljedno tome kanton jedino ovlašten da za zaposlene u organima državne službe kantona, javnih ustanova i drugih institucija, sa nadležnim sindikatima zaključuje kolektivne ugovore ili da u postupku zaključivanja kolektivnog ugovora koji vodi Federacija, Kanton da svoju saglasnost na način što će Vlada Kantona prihvatiti tekst usaglašenog kolektivnog ugovora i tu odluku objaviti u službenom glasniku kantona. Sudovi, u svim predmetnim slučajevima, su zaključili da apelanti nisu dokazali da je Vlada Kantona Sarajevo učestvovala u zaključivanju spornog Kolektivnog ugovora na nivou Federacije, kao i da je istom pristupila u smislu člana 71. tog kolektivnog ugovora, a što se može vidjeti iz samog uvoda Kolektivnog ugovora. Nadalje, u pojedinim osporenim odlukama, je navedeno da su tužbeni zahtjevi apelanata za isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada i naknade za godišnji odmora (u odnosu na određene vremenske periode, na koje se odnosio dio tužbenog zahtjeva apelanata) na osnovu članova 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u F BiH, neosnovani. Naime, da je odredbom člana 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo ugovoreno da naknade plaća i naknade koje nemaju karakter ličnih primanja ne mogu biti manje od onih utvrđenih za zaposlenike u organima uprave. Međutim, da topli obrok i naknada za korištenje godišnjeg odmora, budući da se te vrste naknade isplaćuju na osnovu Općeg kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo, jesu lični dohodak zaposlenika u smislu člana 5. tačka 11. Zakona o porezu na dohodak, obzirom da se prihodi preko iznosa utvrđenih na osnovu Kolektivnih ugovora za tu vrstu naknada oporezuju prema Zakonu o porezu na dohodak. Nadalje je pojašnjeno da su Uredbom o naknadama koje nemaju karakter plaće, članom 1. uređeni uvjeti, kriteriji i način ostvarivanja naknada i drugih materijalnih prava koja pripadaju rukovodećim i ostalim državnim službenicima i namještenicima u kantonalnim organima uprave koja nemaju karakter plaća, a čija visina i način ostvarivanja nisu u potpunosti regulisani Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti Kantona Sarajevo. U vezi s tim je istaknuto, da su prema toj uredbi naknade koje nemaju karakter plaća naknade za prekovremeni rad, rad u neradne dane, noćni rad, rad u dane državnih praznika, mjesečna karta za prijevoz sa posla na posao, naknada za slučaj bolesti na radu, teške invalidnosti i teške bolesti, a da se te naknade i materijalna prava ostvaruju donošenjem rješenja rukovodioca organa uprave. Takođe, u pojedinim osporenim odlukama je navedeno da što se tiče povećanja plaća uslijed povećanja troškova života preko 5%, da stav Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda F BiH, izražen u Odluci broj 65 0 P 496860 16 Spp 2 od 27. januara 2017. godine (“da sud nema ovlaštenja da primjenom kriterija propisanih odredbom člana 9. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH vrši usklađivanje najniže bruto satnice u skladu sa povećanjem troškova života i ukupnim privrednim napretkom, jer usklađivanje najniže bruto satnice vrši Vlada F BiH na osnovu zvaničnih podataka Federalnog zavoda za statistiku“), potvrđuje da pojedini apelanti neosnovano potražuju i tu razliku na ime plaće iz radnog odnosa. Apelacioni navodi
26. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da su u odlukama koje su osporili pogrešno primijenjene relevantne odredbe Zakona o radu kao i određeni kolektivni ugovori koji regulišu konkretnu pravnu stvar, kao i Zakon o parničnom postupku. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.
27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
28. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
29. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
30. U konkretnim slučajevima, a imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svih odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena zakona bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-3491/15 od 26. oktobra 2016. godine, AP-723/17 od 15. juna 2017. godine, AP-2303/17 od 15. novembra 2017. godine i AP-3936/17 od 6. decembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
31. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman