Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-998/16 (N. Ć.)

Odluka donesena 10. 04. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-998/16

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP 998/16, rješavajući apelaciju Nijaza Ćasurovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Nijaz Ćasurović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 025621 13 Rsž od 26. januara 2016. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Nijazu Ćasuroviću isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nijaz Ćasurović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 7. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 33 0 Rs 025621 10 Rs, a koji postupak je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Rs 025621 13 Rsž od 26. januara 2016. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 22. januara 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. marta 2018. godine, a Općinski sud 28. marta 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je posredstvom punomoćnika 24. decembra 2010. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Općine Živinice kao svog poslodavca radi isplate duga iz radnog odnosa, vrijednost spora 10.741,30 KM. Općinski sud je apelantov predmet zaveo i vodio pod brojem 33 0 Rs 025621 10 Rs. Tuženi je, na poziv suda, 23. juna 2011. godine dostavio odgovor na tužbu. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud pripremno ročište održao 10. januara 2012. godine, na kojem je pored predloženih materijalnih dokaza predloženo i vještačenje vještaka ekonomske struke A. J. na okolnosti detaljno navedene u zapisniku. Vještak ekonomske struke je 13. septembra 2012. godine sudu dostavio nalaz i mišljenje, nakon čega je apelant 4. oktobra 2012. godine Općinskom sudu dostavio podnesak kojim uređuje tužbu i tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka. Ročište za glavnu raspravu sud je održao 12. novembra 2012. godine, kada je glavna rasprava i zaključena. Općinski sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 33 0 Rs 025621 10 Rs od 28. novembra 2012. godine, kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelanta kao tužioca. Protiv prvostepene presude apelant je 11. decembra 2012. godine podnio žalbu. Tužena nije dostavila odgovor na žalbu.

6. Kantonalni sud je predmet na postupanje u drugom stepenu zaprimio 31. januara 2013. godine. Odlučujući u žalbenom postupku, Kantonalni sud je Presudom broj 33 0 Rs 025621 13 Rsž od 26. januara 2016. godine apelantovu žalbu djelimično usvojio i prvostepenu presudu preinačio u stavu I tačke 3. i 4. dispozitiva, dok je u ostalom dijelu prvostepenu presudu potvrdio na način detaljno naveden u dispozitivu drugostepene presude. Apelant je drugostepenu presudu zaprimio 5. februara 2016. godine.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan pet godina i jedan mjesec nakon podnošenja tužbe.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čije dužine traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da su apelantovi navodi neosnovani, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

10. U odgovoru na apelaciju i Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

12. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji postupak je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 025621 13 Rsž od 26. januara 2016. godine. Navedenu presudu apelant je zaprimio 5. februara 2016. godine, a apelaciju je Ustavnom sudu podnio 7. marta 2016. godine, tj. u roku od 60 dana od dana kada je primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio, a što je u skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

17. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupaka pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 24. decembra 2010. godine kao dana podnošenja tužbe do 26. januara 2016. godine kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, postupak koji je trajao pet godina i jedan mjesec.

Analiza razumnosti trajanja postupka

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je prije podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Kantonalnog suda, da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, te s obzirom na materijalne dokaze koje je sud tokom postupka proveo i činjenice koje je trebao utvrditi ne radi se o naročito složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta jer je u pitanju potraživanje iz radnog odnosa, a iz stanja spisa proizlazi da apelant svojim radnjama nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.

23. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje u predmetnom postupku preduzimao u razumnim rokovima, da nije imao periode veće pasivnosti, tj. da je prvostepenu presudu donio jednu godinu i jedanaest mjeseci nakon podnošenja tužbe.

24. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža pasivnost u trajanju od tri godine, nakon čega je donio drugostepenu odluku kojom je prvostepenu presudu preinačio na način detaljno naveden u dispozitivu presude, a kojom odlukom je predmetni parnični postupak okončan. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku.

25. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je Kantonalnom sudu bilo potrebno tri godine da bi u predmetnom postupku odlučio o apelantovoj žalbi, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji je po zakonu hitne prirode, a trajao je pet godina i jedan mjesec, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Apelant je u apelaciji zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. S tim u vezi, s obzirom na to da se radi o hitnom postupku, to apelantu treba da se isplati iznos od 1.500,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni parnični postupak trajao duže od pet godina, pri čemu je Kantonalnom sudu bilo potrebno tri godine da bi odlučio u drugom stepenu o apelantovoj žalbi, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, što ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-998/16 (N. Ć.) | Sudska praksa | Aktio