Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1140/18 (F.M. iz Tuzle)

Odluka donesena 23. 04. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1140/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-1140/18, rješavajući apelaciju F. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. M. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 226019 17 Rev od 26. oktobra 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 226019 16 Gž od 22. juna 2017. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 226019 15 P od 15. avgusta 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. F. M. iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Omerćehajić advokat iz Tuzle, podnio je 22. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 226019 17 Rev od 26. oktobra 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 226019 16 Gž od 22. juna 2017. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 226019 15 P od 15. avgusta 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 226019 15 P od 15. avgusta 2016. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim bi se utvrdilo da su nezakonite Odluke Senata Univerziteta u Tuzli kojima je izvršen izbor kandidata i kojim je utvrđeno da apelant ne ispunjava uslove konkursa. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 226019 16 Gž od 22. juna 2017. godine, odbijena je žalba apelanta kao neutemeljena i potvrđena presuda prvostepenog Općinskog suda. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), prema kojima se saglasno odredbi člana 106. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj 98/15 – u daljnjem tekstu: ZPP), ima provesti postupak u ovoj pravnoj stvari, određene su procesno pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije na način da ova nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazo 30.000,00 KM. Dosljedno navedenom, kako se presuda drugostepenog suda pobija u cijelosti u vrijednosti pobijanog dijela pravomoćne presude u visini vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.001,00 KM, dakle, koja ne prelazi označeni iznos kao uslova za dopuštenost izjavljivanja revizije, očito je da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje presuda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu koji je ispod propisanog, što je čini nedopuštenom, pa se ova saglasno odredbama člana 247. stav (1) u vezi sa stavom (2) ZPP-a, imala odbaciti, jer je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može izjaviti.

3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje u građanskim stvarima i pravo na slobodan pristup sudu iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 226019 16 Gž od 22. juna 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 067312 16 Rev od 9. novembra 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka

c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 226019 16 Gž od 22. juna 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

6. S obzirom na to da je apelantu 10. jula 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 226019 16 Gž od 22. juna 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. februara 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 226019 16 Gž od 22. juna 2017. godine

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1140/18 (F.M. iz Tuzle) | Sudska praksa | Aktio