Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3941/16 (V. Š.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Protek roka
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3941/16
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP 3941/16, rješavajući apelaciju Vehbije Šahinbegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Vehbije Šahinbegovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Visokom u predmetu broj 41 0 I 054011 15 I.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vehbije Šahinbegovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 008033 16 Gž od 7. marta 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vehbija Šahinbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Džejlana Šaćirbegović-Alibašić, advokat iz Zenice, podnio je 10. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 008033 16 Gž od 7. marta 2016. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 41 0 I 054011 15 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 17. oktobra 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud i Kantonalni sud su 18., 19. i 20. oktobra 2016. godine dostavili odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Tužitelj F. S. je 20. decembra 2001. godine podnio tužbu protiv apelanta radi povrata novčanih sredstava u iznosu od 15.000,00 KM.
6. Presudom Općinskog suda broj P-398/2004 od 24. juna 2005. godine obavezan je apelant da vrati tužitelju (F. S.) 15.000,00 KM sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
7. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1279/05 od 23. februara 2006. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena je prvostepena presuda.
8. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000872 od 24. maja 2007. godine djelimično je uvažena apelantova revizija i ukinuta je drugostepena presuda u dijelu kojim je potvrđen treći stav prvostepene presude (kojim je odbijen apelantov protivtužbeni zahtjev) i predmet je vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.
9. Kantonalni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 004-0-Gž-07-001493 od 22. novembra 2007. godine kojom je uvažio apelantovu žalbu i preinačio prvostepenu presudu u odluci o protivtužbenom zahtjevu, te je obavezao tužitelja (F. S.) da isplati apelantu iznos od 11.400,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
Izvršni postupak okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 008033 16 Gž od 7. marta 2016. godine
10. F. S. je 27. marta 2006. godine na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj P-398/2004 od 24. juna 2005. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (apelanta) radi namirenja novčanog potraživanja. Predmetni izvršni postupak je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 008033 16 Gž od 7. marta 2016. godine kojim je odbijena apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja kojim je na osnovu rješenja o dosudi nekretnine dopuštena uknjižba prava suvlasništva na apelantovim nekretninama u korist tražitelja izvršenja F. S. Iz predmetnog spisa proizlazi da je navedeno rješenje apelant (njegov punomoćnik) zaprimio 17. marta 2016. godine.
Izvršni postupak u predmetu broj 41 0 I 054011 15 I
11. Apelant je 17. juna 2015. godine na osnovu pravosnažne i izvršne presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-001493 od 22. novembra 2007. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (F. S., E. K. i N. K.) radi naplate novčanog potraživanja (zabranom i prijenosom novčanih sredstava koja izvršenik F. S. prima od PIO-a), te iseljenja i predaje u posjed nekretnina od izvršenika E. K. i N. K., nakon čega je Općinski sud donio Rješenje o izvršenju broj 41 0 I 054011 15 I od 20. jula 2015. godine. Navedenim rješenjem određeno je izvršenje u dijelu ostvarivanja novčanih potraživanja tražitelja izvršenja – apelanta, dok je u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za izvršenje.
12. Rješenjem Općinskog suda od 25. januara 2016. godine odbijen je kao neosnovan prigovor tražitelja izvršenja – apelanta, dok je usvojen prigovor izvršenika E. K. i N. K. i obustavljen je izvršni postupak u odnosu na njih.
13. Rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 I 054011 16 Gž od 18. oktobra 2016. godine odbijene su kao neosnovane žalbe tražitelja izvršenja – apelanta i izvršenika F. S. i potvrđeno je prvostepeno rješenje od 25. januara 2016. godine.
14. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud 4. aprila 2016. godine Fondu PIO – Kantonalna služba Zenica dostavio rješenje o izvršenju na nadležno postupanje. Dopisom od 29. aprila 2016. godine Fond PIO – Kantonalna služba Zenica obavijestio je Općinski sud da je postupio u skladu sa rješenjem o izvršenju, odnosno da su izvršeniku F. S. prijavili obustavljanje duga počevši od penzije za maj 2016. godine. Fond PIO – Kantonalna služba Zenica je naveo da će o konačnom izmirenju duga obavijestiti sud posebnim dopisom.
15. Prema stanju u spisu, izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 008033 16 Gž od 7. marta 2016. godine povrijeđeno pravo iz čl. II/3.e), f) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 6, 8, 13, 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant ukazuje na dužinu izvršnog postupka u predmetu broj 41 0 I 054011 15 I koji još uvijek nije okončan i u momentu podnošenja apelacije se nalazio pred Kantonalnim sudom na odlučivanju po žalbama stranaka.
b) Odgovori na apelaciju
17. Općinski sud je ukratko izložio činjenično stanje u predmetu broj 41 0 I 054011 15 I, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da je rješenje o izvršenju dostavio na provođenje Fondu PIO – Kantonalna služba Zenica koji je počeo sa obustavljanjem dijela penzije izvršenika.
18. Kantonalni sud je u svom odgovoru naveo da su neosnovani apelantovi navodi o povredi navedenih prava u apelaciji, vezano za postupak okončan Rješenjem tog suda broj 04 0 Dn 008033 16 Gž od 7. marta 2016. godine, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. Osim toga, sud je naveo da je u toku postupak po žalbama podnesenim protiv Rješenja Općinskog suda broj 41 0 I 054011 15 I 2 od 25. januara 2016. godine, te je naknadno dostavio svoje rješenje broj 41 0 I 054011 16 Gž od 18. oktobra 2016. godine.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:
Član 5.
(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 008033 16 Gž od 7. marta 2016. godine
22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o povredi prava iz čl. II/3.e), f) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 6, 8, 13, 14. i 17. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u izvršnom postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 008033 16 Gž od 7. marta 2016. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
[...]
23. Naime, Ustavni sud ukazuje da je apelant (njegov punomoćnik) navedeno rješenje Kantonalnog suda primio 17. marta 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. oktobra 2016. godine, iz čega proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio spomenuto rješenje Kantonalnog suda.
24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak u predmetu broj 41 0 I 054011 15 I
25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se prvenstveno odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i na to da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi vidi Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12; i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23˗24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na predmetni izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
26. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
28. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelantovih navoda nedopušten zbog proteka roka, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima se ističe da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
31. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 17. juna 2015. godine i da je, prema stanju spisa, Općinski sud dostavom rješenja Fondu PIO – Kantonalna služba Zenica 4. aprila 2016. godine proveo radnju kojom se izvršenje pred tim sudom dovršava, dok je Kantonalni sud odlučio o žalbama stranaka 18. oktobra 2016. godine. Dakle, relevantni period je trajao osam mjeseci, odnosno godinu dana i četiri mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
33. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi provođenja rješenja o izvršenju. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. S druge strane, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer se radi o novčanim potraživanjima koje apelant potražuje od izvršenika na ime koristi koju je imao na predmetnoj nekretnini.
34. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, Ustavni sud konstatira da je apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka izjavljivanjem prigovora, a kasnije i žalbe, kao i da je izvršenik koristio raspoložive pravne lijekove, što je svakako njihovo procesno pravo, ali je objektivno utjecalo na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je predmetni izvršni postupak trajao godinu dana i četiri mjeseca (nakon osam mjeseci dostavljeno rješenje na provođenje) pred nadležnim sudovima. Analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je sud u kratkom periodu odredio predloženo izvršenje i odlučio o izjavljenom prigovoru (u roku od mjesec dana i roku od oko šest mjeseci), nakon čega je rješenje o izvršenju dostavio Fondu PIO – Kantonalna služba Zenica na provođenje, čime je preduzeo sve neophodne radnje s ciljem okončanja izvršnog postupka, dok je Kantonalni sud 18. oktobra 2016. godine odlučio o žalbama stranaka. Dakle, u predmetnom izvršnom postupku, koji je pred nadležnim sudovima trajao godinu dana i četiri mjeseca, Općinski sud je kao nadležni organ efikasno i zakonito obavio svoju funkciju, tj. u kratkom roku donio rješenje o izvršenju i rješenje po prigovoru, koja je dostavio Fondu PIO – Kantonalna služba Zenica (nakon osam mjeseci). Prema tome, iako se radi o izvršnom postupku koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, Ustavni sud, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, smatra da se period od godinu dana i četiri mjeseca pred nadležnim sudovima ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.
35. Stoga, Ustavni sud nalazi da zbog neokončanja izvršnog postupka u periodu od godinu dana i četiri mjeseca pred nadležnim sudovima nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, trajao godinu dana i četiri mjeseca pred nadležnim sudovima, s obzirom na to da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima.
37. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka c) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman