Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5306/15 (Hypo Alpe Adria Banka d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5306/15
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5306/15, rješavajući apelaciju Hypo Alpe Adria Bank d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Hypo Alpe Adria Bank d.d. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ip 015613 15 Pž 2 od 19. oktobra 2015. godine i Rješenja Opštinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ip 015613 10 Ip od 22. juna 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hypo Alpe Adria Bank d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantkinja) sa sjedištem u Mostaru, koju zastupa ZAK „Topić“ iz Banje Luke, podnijela je 30. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Ip 015613 15 Pž 2 od 19. oktobra 2015. godine i Rješenja Opštinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 64 0 Ip 015613 10 Ip od 22. juna 2015. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog sud, Opštinskog suda i zakonskog zastupnika izvršenika „Lijanovići“ d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 12. januara 2016. godine, odnosno 4. oktobra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Opštinskog suda zatraženo je 8. februara 2018. godine da dostavi predmetni spis na uvid.
3. Kantonalni sud i Opštinski sud su odgovore na apelaciju dostavili 18, odnosno 22. januara 2016. godine. Opštinski sud je 15. februara 2018. godine dostavio na uvid predmetni spis. Izvršenik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantkinja je 1. novembra 2010. godine podnijela prijedlog za izvršenje Opštinskom sudu koji je naslovila kao prijedlog za dozvolu izvršenja na nepokretnostima i pokretnim stvarima, a sve na osnovu izvršnih isprava, u smislu člana 23 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
6. Predloženo je izvršenje na nepokretnostima izvršenika na kojima je zasnovano založno pravo po osnovu odobrenih kredita (nepokretnosti upisane u zk. uložak broj 9 k.o. Ljubotići u svojini izvršenika 1/1), te na pokretnim stvarima izvršenika na osnovu potvrda o registraciji zaloga na pokretnim stvarima izvršenika (mašine i oprema izvršenika na više lokacija), i to pljenidbom pokretnih stvari, utvrđivanjem njihove vrijednosti i prodajom.
7. Opštinski sud je o prijedlogu odlučio Rješenjem o izvršenju broj 64 0 Ip 015613 10 Ip od 5. novembra 2010. godine kojim je predloženo izvršenje dozvoljeno, a zaključkom Opštinskog suda broj 64 0 Ip 01563 10 Ip od 5. novembra 2010. godine određena je zabilježba rješenja o izvršenju na nepokretnostima izvršenika.
8. Rješenjem Opštinskog suda broj 64 0 Ip 015613 10 Ip od 2. marta 2011. godine odbijen je prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju.
9. Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 Ip 015613 11 Pžip od 5. jula 2011. godine odbio žalbu izvršenika protiv prvostepenog rješenja iz prethodne tačke ove odluke.
10. Dopisom od 24. januara 2012. godine Opštinski sud je pozvao apelantkinju da se u roku od 15 dana izjasni o tome da li je saglasna da se kao procijenjena vrijednost predmetnih nepokretnosti uzme procjena stalnog sudskog vještaka po sporazumu stranaka kojim je vrijednost predmetnih nepokretnosti procijenjena na 13.747.273,86 KM.
11. Podneskom od 9. februara 2012. godine apelantkinja je informisala Opštinski sud da nije saglasna sa navedenom procjenom, predloživši da se bez odlaganja odredi novi sudski vještak koji će utvrditi vrijednost nepokretnosti.
12. Zaključkom od 18. aprila 2012. godine zakazano je ročište koje je održano na licu mjesta za 28. maj 2012. godine radi identifikacije i procjene nepokretnosti izvršenika.
13. Na ročištu održanom na licu mjesta vještaku građevinske struke je naloženo da utvrdi tržišnu vrijednost nepokretnosti izvršenika, a pismeni nalaz sa procjenom vrijednosti sačinjen je 10. jula 2012. godine, koji je apelantkinji dostavljen na uvid 29. avgusta 2012. godine.
14. Apelantkinja je podneskom od 20. septembra 2012. godine urgirala da se bez odlaganja zakaže ročište za javnu prodaju nepokretnosti.
15. Iz raspoloživih dokumenata proizilazi da je Opštinski sud u periodu od 28. septembra 2012. godine do 15. aprila 2014. godine održao tri usmene javne prodaje nepokretnosti izvršenika, koje je taj sud svojim odlukama proglasio neuspješnim, jer niti jedan od tri najpovoljnija ponuđača - kupca nije postupio po nalogu suda, odnosno nije uplatio određeni novčani iznos, niti je dostavio bilo kakav dokaz o plaćanju kupoprodajne cijene.
16. Apelantkinja je podneskom od 9. oktobra 2014. godine tražila nastavak izvršnog postupka radi proglašenja četvrtog ponuđača za kupca nepokretnosti i drugih ukoliko ni on ne uplati određeni iznos.
17. Rješenjem Opštinskog suda broj 64 0 Ip 015613 10 Ip od 20. novembra 2014. godine predmetno izvršenje na nepokretnostima izvršenika je obustavljeno, pri čemu su ukinute sve sprovedene izvršne radnje. U obrazloženju je navedeno da se predmetne nepokretnosti izvršenika nisu mogle prodati ni na trećem ročištu, tako da je Opštinski sud primjenom odredbe člana 95 stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) odlučio kao u izreci rješenja, pri čemu je naglašeno da obustava izvršenja ne sprečava pokretanje novog izvršnog postupka radi naplate, te tražbine na istoj nepokretnosti (član 95 stav (3) ZIP-a).
18. Iz raspoloživih dokumenata proizilazi da je apelantkinja podneskom od 26. februara 2015. godine informisala sud da je na osnovu ugovora o ustupanju potraživanja od 6. februara 2015. godine, te saglasnosti o prenosu založnog prava od 10. novembra 2014. godine svoja potraživanja iz ovog predmeta ustupila društvu „Bora“ d.o.o. Banja Luka.
19. Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja o obustavi postupka Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 Ip 015613 15 Pž od 11. februara 2015. godine žalbu uvažio, osporena rješenja ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
20. Podneskom od 29. aprila 2015. godine novi tražilac izvršenja „Bora“ d.o.o. Banja Luka zatražio je nastavak izvršenja na nepokretnostima i na pokretnim stvarima izvršenika.
21. Opštinski sud je u ponovnom postupku donio osporeno Rješenje broj 64 0 Ip 015613 10 Ip od 22. juna 2015. godine kojim je predmetno izvršenje na nepokretnostima izvršenika obustavljeno, pri čemu su ukinute sve sprovedene izvršne radnje. Opštinski sud se u obrazloženju rješenja pozvao na odredbu člana 95 stav (1) ZIP-a koja propisuje da će sud obustaviti izvršenje ako se nepokretnost nije mogla prodati ni na trećem ročištu, imajući u vidu analognu primjenu odredaba člana 92 ZIP-a, pozvavši se pri tome na stav Kantonalnog suda iznesen u odluci broj 64 0 I 015614 15 Gž od 9. aprila 2015. godine.
22. Rješenjem Kantonalnog suda broj 64 0 Ip 015613 15 Pž 2 od 19. oktobra 2015. godine apelantkinjina žalba je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da, ukoliko se i na trećoj javnoj dražbi ponovi situacija iz prethodnih javnih dražbi (ukoliko sva tri ponuđuča sa najvišom ponudom ne ispune svoje obaveze u prvoj, odnosno drugoj dražbi) kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, sud će primjenom odredbe člana 95 stav (1) obustaviti izvršenje, kako je to pravilno učinio prvostepeni sud. Navedeno stoga, kako je pojasnio Kantonalni sud, što prvostepeni sud samo od tri najbolja ponuđača zadržava dato osiguranje, a ostalim učesnicima se osiguranje vraća, bez obzira na to koliko ih je na dražbi verifikovano, a i zbog toga što iz odredbe člana 92 stav (3) ZIP-a ne proizilazi mogućnost da se predmetna nepokretnost može ponuditi na prodaju četvrtom i daljnjem ponuđaču, već se mora zakazati novo ročište za dražbu. Kako se kod predmetne pravne situacije ne može nakon treće dražbe zakazati četvrta dražba, onda je, suprotno neosnovanim navodima žalbe, pravilno postupio prvostepeni sud kada je na osnovu odredbe člana 95 stav (1) ZIP-a odlučio da obustavi izvršenje.
23. Zaključkom Opštinskog suda broj 64 0 Ip 015613 10 Ip od 1. aprila 2016. godine određene su procjena i pljenidba pokretnina izvršenika za 4. maj 2016. godine, a vještaku je naloženo da izvrši pregled i procjenu pokretnina izvršenika, koji je zatražio da mu se, zbog obimnosti i složenosti poslova, predujme troškovi vještačenja.
24. Rješenjem Opštinskog suda broj 64 0 Ip 015613 10 Ip od 14. decembra 2016. godine izmijenjeno je Rješenje o izvršenju broj 64 0 Ip 015613 10 Ip od 5. novembra 2010. godine u pogledu označavanja novog tražioca izvršenja, tako da je, umjesto apelantkinje, kao tražilac izvršenja u predmetnom postupku označeno društvo „Bora“ d.o.o. Banja Luka. Iz obrazloženja proizilazi da je sud pismenim podneskom od 26. februara 2015. godine obaviješten da je apelantkinja kao dosadašnji tražilac izvršenja na osnovu ugovora o ustupanju potraživanja od 6. februara 2015. godine, te saglasnosti o prenosu založnog prava od 10. novembra 2014. godine svoja potraživanja iz ovog predmeta ustupila društvu „Bora“ d.o.o. Banja Luka, tako da je navedeno društvo novi tražilac izvršenja sa svim pravima i obavezama. Žalba na navedeno rješenje nije podnesena.
25. Podneskom od 3. marta 2017. godine sudski vještak je informisao sud da je novi tražilac izvršenja izvršio uplatu na ime vještačenja, te da će se, shodno tome, u narednim danima obaviti dodatni pregled pokretnina izvršenika na dvije lokacije nakon čega će se kompletirati procjena i dostaviti sudu.
26. Iz raspoloživih dokumenata proizilazi da je postupak izvršenja na zahtjev novog tražioca izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
27. Apelantkinja smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Kršenje prava na pravično suđenje apelantkinja vidi u proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZIP-a u vezi sa osporenim rješenjima o obustavi izvršenja na nepokretnostima, te u nepostupanju u razumnom roku u predmetnom izvršnom postupku. Nadalje, apelantkinja tvrdi da postupak javne prodaje nepokretnosti izvršenika nije sproveden u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a. U tom pravcu naglašava da je sud, bez pravnog osnova, uveo pravilo da prilikom održavanja javnih prodaja nepokretnosti dužnika u izvršnom postupku u obzir uzima samo tri ponuđača sa najvišim ponudama, bez obzira koliko ponuđača učestvuje u postupku javne prodaje nepokretnosti. Koristeći tako određena pravila javne prodaje, na svakoj od tri javne prodaje koje su održane u predmetnom slučaju pojavljivala su se lica koja su zloupotrebljavala svoja prava i koja su nudila nerealno visoke novčane iznose (koje nikada nisu platila), a sud je upravo ta lica redovno proglašavao za tri najpovoljnija ponuđača i uvijek bi sačinjavao listu od samo tri lica iako je na svim javnim prodajama uvijek učestvovalo više ponuđača, među kojima i apelantkinja. Apelantkinja ukazuje i na to da sud nikada nije uzeo u obzir ponudu četvrtog, odnosno petog ponuđača, iako se radilo o realnim i zakonitim ponudama. Pošto nijedan od tri fiktivna najbolja ponuđača nije uplatio određeni novčani iznos, Opštinski sud je obustavio postupak i na taj način apelantkinju onemogućio u ostvarivanju njenih prava u izvršnom postupku. Nadalje se apelantkinja poziva na odredbu člana 95 ZIP-a koja propisuje uslove za obustavu postupka, pri čemu je naglasila da pravila javne prodaje nepokretnosti u izvršnom postupku u FBiH nisu precizna, ali ne u tolikoj mjeri da se može propisati pravilo koje sprečava ili nezakonito ograničava javnu prodaju nepokretnosti dužnika. U tom pravcu je apelantkinja dostavila odluku Kantonalnog suda u Bihaću iz koje je vidljivo da je navedeni sud postupio dijametralno suprotno od redovnih sudova u ovom postupku. Apelantkinja, nadalje, ukazuje i na kršenje prava na suđenje u razumnom roku u dijelu izvršenja na pokretnim stvarima, jer sud u tom pravcu nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, pa shodno tome smatra da je postupak izvršenja pred Opštinskim sudom u cjelini nepravičan, jer sud svojim nepostupanjem i proizvoljnom primjenom prava sprečava apelantkinju da zaštiti svoja imovinska prava. Apelantkinja je predložila da se apelacija usvoji, da se osporena rješenja ukinu i predmet vrati Opštinskom sudu na ponovno odlučivanje, te da se sudu naloži da hitno okonča izvršni postupak na pokretnim stvarima izvršenika uz naknadu troškova postupka, ukazujući u tom pravcu da je u izvršnom postupku na ime sudskih taksi platila 30.000,00 KM, a da pred sudom nije ostvarila pravnu zaštitu.
b) Odgovor na apelaciju
28. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u svemu ostaje kod razloga datih u osporenom rješenju, jer osporenom odlukom nisu povrijeđena apelantkinjina prava na koja se neosnovano pozvala u apelaciji. Pošto nijedan od ponuđača s najvišom ponudom na trećoj javnoj dražbi nije ispunio svoju obavezu plaćanja prodajne cijene, te pošto nakon treće javne prodaje nije moguće po zakonu zakazati četvrtu javnu dražbu, to je, zbog nemogućnosti prodaje nepokretnosti na trećem ročištu, valjalo obustaviti izvršenje, kako to propisuje odredba člana 95 stav (1) ZIP-a. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
29. Opštinski sud je istakao da su apelacioni navodi netačni, jer je apelantkinja u apelaciji iznijela samo manji dio građe koja sačinjava predmetni spis, odnosno apelantkinja se poziva samo na tri zapisnika, te tri zaključka (koji se odnose na treću javnu prodaju nepokretnosti) pri čemu nije iznijela podatke da je taj sud u više navrata održavao javnu prodaju, i to 25. oktobra 2012. godine, 12. juna 2013. godine, zatim, da je donosio zaključke o prodaji nepokretnosti najpovoljnijim ponuđačima, te da je u više navrata odlučivao u prigovorima ponuđača i apelantkinje i sl. Zatim, apelantkinja u apelaciji nije navela da je sud odlučivao i o prigovoru izvršenika na rješenje o izvršenje, te o žalbi na rješenje kojim je prigovor odbijen. Opštinski sud je naveo da je apelantkinja u pravu kada tvrdi da izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika još nije sprovedeno i to ne iz razloga što tako hoće sud, već zato što relevantne odredbe ZIP-a izričito propisuju da se izvršni postupak vodi po prijedlogu tražioca izvršenja, koji je jedino ovlašćen da predlaže na koji način i kako će se izvršenje sprovesti. U konkretnom slučaju apelantkinja je prvo tražila sprovođenje izvršenja na nepokretnostima izvršenika, pa pošto je taj postupak pravosnažno okončan obustavom postupka, jasno je da se postupak izvršenja na pokretnim stvarima nije ni mogao do danas sprovesti. Opštinski sud se osvrnuo i na apelantkinjine prigovore o različitoj praksi sudova u FBiH u istom pitanju, navodeći u tom pravcu da taj sud nije ovlašćen da ocjenjuje na koji način rade drugi sudovi na nivou BiH. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
30. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/09, 74/11 – OUS i 35/12), u tekstu koji je važio u relevantnom periodu, bitne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 63. stav (3) Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 68.
Izvršne radnje Izvršenje na nepokretnosti provodi se zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.
Član 72. stav (1) Zabilježba izvršenja (1) Čim donese rješenje o izvršenju sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba izvršenja.
4. Prodaja nepokretnosti Član 82. stav (1) Zaključak o prodaji (1) Nakon provođenja postupka za utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti sud donosi zaključak o prodaji nepokretnosti kojim se utvrđuje vrijednost nepokretnosti i određuju način i uvjeti prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja vrši putem javnog nadmetanja Član 84. stav (1) Način prodaje (1) Prodaja nepokretnosti obavlja se putem usmenog javnog nadmetanja. Član 86.
Davanje osiguranja (1) U javnom nadmetanju kao kupci mogu učestvovati samo lica koja su prethodno dale osiguranje.
(2) Pored lica koja, prema ovom zakonu, nisu dužna dati osiguranje u izvršnom postupku, osiguranje nisu dužni dati tražilac izvršenja na čiji je prijedlog određeno izvršenje i nosioci prava upisanih u zemljišnoj knjizi koja prestaju prodajom nepokretnosti, ako njihova potraživanja dostižu iznos osiguranja i ako bi se, s obzirom na njihov prvenstveni red i utvrđenu vrijednost nepokretnosti, taj iznos mogao namiriti iz kupovne cijene.
(3) Osiguranje iznosi jednu desetinu određene vrijednosti nepokretnosti s tim što ne može iznositi više od 10.000,00 KM.
(4) Ponuđačima čija ponuda nije prihvaćena, osim za tri najbolja ponuđača, vratit će se osiguranje odmah nakon zaključenja javnog nadmetanja.
Član 89.
Prodajna cijena (1) Bez pristanka lica koja se u izvršnom postupku po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja, nepokretnost se na javnom nadmetanju ne može prodati po cijeni koja ne pokriva ni djelimično iznos potraživanja tražioca izvršenja.
(2) Na prvom ročištu za javno nadmetanje ne može se nepokretnost prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti. Početne ponude za prvo ročište na iznose manje od jedne polovine utvrđene vrijednosti neće biti razmatrane.
(3) Ako se nepokretnost ne proda na prvom sud će zakazati drugo ročište u roku od 30 dana. Sud će zakazati ročište u istom roku i u slučaju da tri ponuđača sa najvišom ponudom na prvom ročištu nisu uplatila prodajnu cijenu u skladu sa odredbama člana 92. stav 3. ovog zakona.
(4) Na drugom ročištu nepokretnost ne može biti prodata za manje od jedne trećine vrijednosti utvrđene zaključkom o prodaji. Početna ponuda na drugom ročištu ne može biti manja od jedne trećine od utvrđene vrijednosti.
(5) Ako nepokretnost ne bude prodana ni na drugom ročištu sud će u roku od najmanje 15 do najviše 30 dana zakazati treće ročište na kojem nepokretnost može biti prodana bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost.
(6) Ukoliko nema nosilaca prava preče kupovine iz člana 83. stav 1. ovog zakona, lice koje prema odredbama člana 98. ovog zakona ima pravo prvenstvenog namirenja iz prodajne cijene stiče pravo preče kupovine po cijeni postignutoj na trećem ročištu.
(7) Stranke i lica koja se namiruju u postupku mogu se sporazumjeti, izjavom datom na zapisnik, da se nepokretnost može prodati nadmetanjem i za cijenu nižu od one iz st. 1., 2. i 4. ovog člana.
(8) Ako su se stranke prije pokretanja izvršnog postupka u sporazumu sklopljenom pred sudom saglasile da se nepokretnost radi naplate potraživanja tražioca izvršenja utvrđene tim sporazumom može prodati i za cijenu nižu od one iz st. 1., 2. i 4. ovog člana, nepokretnost se već na prvom ročištu za prodaju može prodati po toj cijeni ako u postupku ne sudjeluju druga lica koja se u njemu namiruju, a svoje su pravo upisala u zemljišnu knjigu prije nego što je u tu knjigu upisano pravo tražioca izvršenja kojim je osigurana naplata njegovog potraživanja. Najniža cijena po kojoj se nepokretnost može prodati u tom slučaju ne može biti ispod jedne trećine utvrđene vrijednosti.
(9) Odredbe st. 1., 2., 4., 7. i 8. ovog člana na odgovarajući se način primjenjuju i u slučaju u kojem se nepokretnost prodaje neposrednom pogodbom.
.
Član 92.
Polaganje cijene (1) Ponuđač sa najvišom ponudom na ročištu plaća ukupnu prodajnu cijenu umanjenu za položeno osiguranje polaganjem cijene sudu u roku koji je sud odredio, a koji ne može biti duži od 30 dana od dana objavljivanja zaključka iz stava 6. člana 90. ovog zakona na sudskoj tabli.
(2) Ukoliko ponuđač sa najvećom ponudom ne deponuje prodajnu cijenu u predviđenom roku sud će zaključkom proglasiti prodaju tom ponuđaču nevaljanom i novim zaključkom odrediti da je nepokretnost prodana drugom po redu ponuđaču koji treba da u roku koji odredi sud, a koji ne može biti duži od 30 dana od dana prijema tog zaključka, sudu deponuje prodajnu cijenu. Ukoliko drugi ponuđač ne položi cijenu u predviđenom roku sud primjenjuje ova pravila i na trećeg ponuđača.
(3) U slučaju da sva tri ponuđača sa najvišom ponudom ne ispune svoje obaveze plaćanja prodajne cijene u određenim rokovima, sud može oglasiti da prvo ročište nije uspjelo i zakazati novo ročište koje treba da se održi u skladu sa čl. od 84. do 90. ovog zakona.
Član 95.
Obustava izvršenja (1) Sud će obustaviti izvršenje ako se nepokretnost nije mogla prodati ni na trećem ročištu.
(2) U slučaju prodaje neposrednom pogodbom sud će obustaviti izvršenje ako se nepokretnost nije mogla prodati u roku određenom sporazumom stranaka i lica koja se namiruju u postupku, osim ako sporazumom stranaka nije drukčije određeno.
(3) Obustava izvršenja ne sprečava pokretanje novog izvršnog postupka radi naplate tog potraživanja na istoj nepokretnosti.
VI.Dopustivost
31. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
33. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 64 0 Ip 015613 15 Pž 2 od 19. oktobra 2015. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinja je primila 22. oktobra 2015. godine, a apelacija je podnesena 30. novembra 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana
34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
35. Apelantkinja pobija rješenja redovnih sudova o obustavi izvršnog postupka tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana 13 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
36. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
37. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
38. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluke br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantkinja, kao tražilac izvršenja, u predmetnom izvršnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
39. U vezi s apelantkinjinim prigovorima kojima ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih odredaba ZIP-a, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
40. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, odnosno da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljne primjene procesnog prava.
41. Apelantkinja osporava postupak izvršenja na nepokretnostima izvršenika jer smatra da su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili odredbe ZIP-a obustavivši postupak izvršenja i na taj način apelantkinju spriječili da svoje potraživanje namiri prodajom izvršenikove imovine. S druge strane, apelantkinja ukazuje da postupak izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika nije ni pokrenut, te u tom pravcu ukazuje na kršenje prava na suđenje u razumnom roku.
42. U vezi s rješenjima koje apelantkinja osporava, koja su predmet apelacionog razmatranja Ustavnog suda, a kojima je obustavljen postupak izvršenja na nepokretnostima izvršenika, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi obustavili izvršni postupak na nepokretnostima izvršenika, u smislu člana 95 stav (1) ZIP-a jer niti jedan od ponuđača s najvišom ponudom ni na trećoj javnoj prodaji nije ispunio svoju obavezu plaćanja prodajne cijene, pri čemu relevantne odredbe ZIP-a nisu omogućavale zakazivanje četvrte javne prodaje. Ustavni sud, takođe, zapaža da je odredba člana 95 stav (3) ZIP-a omogućavala apelantkinji da na istoj nepokretnosti pokrene novi izvršni postupak, ali iz raspoloživih dokumenata ne proizilazi da je apelantkinja iskoristila tu zakonsku mogućnost. Potom, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud, u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a (odredbe od 84 do 90 ZIP-a) sproveo izvršni postupak na nepokretnostima izvršenika, preduzimao procesnopravne radnje radi sprovođenja izvršenja na nepokretnostima izvršenika, što proizilazi iz činjeničnog stanja, te, konačno, obustavio izvršni postupak osporenim rješenjima iz kojih, suprotno apelantkinjinim tvrdnjama, ne proizilazi proizvoljnost u primjeni odredbe člana 95 stav (1) ZIP-a (koja propisuje da će se izvršni postupak obustaviti ukoliko ni na trećem ročištu nepokretnost ne bude prodata). U vezi s apelantkinjinim pozivanjem na stav Kantonalnog suda u Bihaću u predmetu koji je pokretao slično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud zapaža da se apelantkinja poziva na rješenje tog suda kojim je ukinuto prvostepeno rješenje i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, pa takvo rješenje ne može pokrenuti pitanje kršenja principa pravne sigurnosti, budući da o pravnom pitanju nije zauzet pravosnažan stav koji bi, eventualno, bio relevantan za komparaciju (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3503/15 od 15. novembra 2017. godine, tačka 40, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud iz osporenih rješenja ne uočava ništa što bi upućivalo na zaključak da su ona donesena uz proizvoljnu primjenu odredbe člana 95 stav (1) ZIP-a.
43. S druge strane, apelantkinja ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje u segmentu suđenja u razumnom roku, jer Opštinski sud nije preduzeo niti jednu procesnopravnu radnju na sprovođenju izvršenja rješenja na pokretnim stvarima izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi preduzimali procesne radnje na sprovođenju izvršenja na nepokretnostima izvršenika, pri čemu iz odgovora Opštinskog sud proizilazi da je upravo apelantkinja tražila da se izvršenje prvo sprovede na nepokretnostima izvršenika, tako da su se tek nakon pravosnažnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja na nepokretnostima izvršenika, kojim je okončan postupak izvršenja na nepokretnostima, u smislu člana 64 ZIP-a, stekli uslovi da se izvršenje sprovede i na pokretnim stvarima, sve na zahtjev tražioca izvršenja.
44. Potom, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja podneskom od 26. februara 2015. godine informisala Opštinski sud da je na osnovu ugovora o ustupanju potraživanja, te saglasnosti o prenosu založnog prava svoja potraživanja iz ovog predmeta ustupila društvu „Bora“ d.o.o. Banja Luka na koje su prenesena sva prava i obaveze iz predmetnog izvršnog postupka. Ustavni sud, takođe, zapaža da je novi tražilac izvršenja „Bora“ d.o.o. iz Banje Luke 29. aprila 2015. godine zatražio sprovođenje izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika i da Opštinski sud trenutno u tom pravcu preduzima aktivnosti (održao je dva ročišta na licu mjesta, dao nalog vještaku za procjenu pokretnina). Imajući u vidu da se apelantkinja, shodno navodima Opštinskog suda, saglasila da se izvršni postupak prvo sprovede na nepokretnostima izvršenika, te činjenicu da je apelantkinja svoja prava i obaveze iz predmetnog izvršenja ustupila firmi „Bora“ d.o.o. prije podnošenja apelacije (ugovor o ustupanju potraživanja i saglasnost o prenosu založnog prava su zaključeni prije podnošenja apelacije, a o čemu apelantkinja nije informisala Ustavni sud), Ustavni sud smatra da se u takvim okolnostima ne može izvesti zaključak da je u odnosu na apelantkinju došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika zbog pasivnosti ili neaktivnosti redovnih sudova.
45. Uz to, Ustavni sud podsjeća da će novi tražilac izvršenja („Bora“ d.o.o. Banja Luka), ukoliko ne bude zadovoljan ishodom tog izvršnog postupka, svakako imati mogućnost da pred Ustavnim sudom osporava odluke redovnih sudova koje budu donesene, pa i u kontekstu suđenja u razumnom roku (od momenta preuzimanja izvršnog predmeta), ukoliko bude smatrao da su mu u tom postupku povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom.
46. Ocjenjujući sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da je predmetni izvršni postupak sproveden uz poštivanje relevantnih odredaba ZIP-a i da stoga nije došlo do kršenja apelantkinjinog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
47. U vezi s apelantkinjinim pozivanjem na kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da apelantkinja pozivanje na kršenje navedenog prava zapravo temelji i dovodi u vezu s navodima o proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZIP-a o čemu se Ustavni sud prethodno izjasnio u okviru prava na pravično suđenje, pa zbog istih razloga, Ustavni sud pozivanje na kršenje navedenog prava smatra neosnovanim.
Pravo na djelotvoran pravni lijek
48. U vezi s apelantkinjinim pozivanjem i na kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije eksplicitno navela u vezi s kojim pravima smatra da postoji kršenje prava iz člana 13. Međutim, iz apelacije se može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu sa pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja imala mogućnost da koristi i da je koristila pravne lijekove propisane zakonom u izvršnom postupku, a sama okolnost da ti pravni lijekovi nisu rezultirali apelantkinjinim uspjehom u izvršnom postupku ne može voditi zaključku o nepostojanju ili nedjelotvornosti pravnih lijekova, pa Ustavni sud zaključuje da je i ovaj dio prigovora neosnovan.
Naknada troškova postupka
49. U pogledu apelantkinjinog zahtjeva da joj se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove za sastavljanje apelacije iz čega proizilazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacije isključivo snose apelanti.
VIII.Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada su redovni sudovi postupak izvršenja na nepokretnostima izvršenika, nakon tri neuspješne javne prodaje nepokretnosti, obustavili, u smislu člana 95 stav (1) ZIP uz obrazloženje iz kojeg ne proizilazi proizvoljnost u primjeni citirane odredbe, pri čemu su u okolnostima konkretnog slučaja neosnovani prigovori o kršenju prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.
51. Nema ni kršenja prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelantkinja kršenje navedenog prava temelji na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZIP-a, a neosnovanost takvih tvrdnji Ustavni sud je obrazložio razmatrajući prigovore u vezi sa kršenjem prava na pravično suđenje.
52. Ne postoji kršenje prava na djelotvorni pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje kada je apelantkinja imala mogućnost da koristi i kada je koristila dostupne pravne lijekove propisane relevantnim odredbama ZIP-a, a činjenica da oni nisu rezultirali apelantkinjinim uspjehom u predmetnom postupku per se ne podrazumijeva i kršenje tog prava.
53. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman