Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-922/18 (R. V., P. R. i Žarko Petrović svi iz Banja Luke)

Odluka donesena 23. 04. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-922/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-922/18, rješavajući apelaciju Ranka Vukovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ranka Vukovića, Petra Rokvića i Žarka Petrovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 170346 17 Rev od 7.

novembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 170346 14 Gž od 10. novembra 2016. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 170346 13 P od 1. oktobra 2014.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ranko Vuković, Petar Rokvić i Žarko Petrović svi iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zoran Nedimović advokat iz Banja Luke, podnijeli su 13. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 170346 17 Rev od 7. novembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 170346 14 Gž od 10. novembra 2016. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 170346 13 P od 1. oktobra 2014. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 170346 13 P od 1. oktobra 2014. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužioca Stojana Panića iz Banja Luke koji je tražio da sud obaveže apelante da njemu, svaki pojedinačno, isplate iznos od po 18.722,70 KM, sa zakonskim zateznim kamatama od 9. oktobra 2011. godine do isplate, kao i zahtjev tužioca za nakandu troškova postupka. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 170346 14 Gž od 10. novembra 2016. godine, žalba tužioca je djelimično uvažena, a prvostepena presuda preinačena tako da se tuženi apelanti obavezuju da tužiocu isplate iznos od po 16.064,43 KM sa zakonskom zateznom kamatom, a u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, tužbeni zahtjev tužioca se odbija kao neosnovan. Rješenjem Vrhovnog suda revizije apelanata su odbačene kao nedozvoljene, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Okolnosti na koje je ukazano u predmetu upućuju na zaključak da se radi o pravnom institutu formalnog pasivnog suparničarstva u smislu odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03 do 61/13, dalje:ZPP), pa se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinačnog zahtjeva a ne njihovog zbira. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude koji se pobija revizijom tuženih apelanata, iznosi za svakog od revidenata 16.064,43 KM, pa kako ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, proizlazi da sagalsno odredbi člana 237. stav 2. ZPP-a, revizije ovih tuženih nisu dozvoljene.

3. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 170346 14 Gž od 10. novembra 2016. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 170346 17 Rev od 7. novembra 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 170346 14 Gž od 10. novembra 2016. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

6. S obzirom na to da je apelantima 2. decembra 2016. godine uručena presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 170346 14 Gž od 10. novembra 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. februara 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 170346 14 Gž od 10. novembra 2016. godine.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c)Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-922/18 (R. V., P. R. i Žarko Petrović svi… | Sudska praksa | Aktio