Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5263/17 („Postbank BH, Poštanska Banka BiH“ d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5263/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-5263/17, rješavajući apelaciju „Postbank BH, Poštanska Banka BiH“ d.d. Sarajevo u stečaju, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Postbank BH, Poštanska Banka BiH“ d.d. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Ip 019388 17 Pž od 14.
jula 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „Postbank BH, Poštanska Banka BiH“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Feđad Začiragić, advokat iz Sarajeva, podnio je 14. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 Ip 019388 17 Pž od 14. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba, kao tražioca izvršenja i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 Ip 019388 13 Ip od 29. marta 2017. godine. Navedenim prvostepenim rješenjem obustavljen je izvršni postupak protiv izvršenika („Kobar“ d.o.o. Bužim) i ukinute sve provedene izvršne radnje (stav I izreke rješenja), te je odbačen apelantov zahtjev kojim je tražio da se od izvršenika zatraži da sudu dostavi podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini, mjestu gdje se ta imovina nalazi, imovinskim pravima i vrsti i visini novčanih primanja, depozita i potraživanja na kojima bi se moglo provesti izvršenje (stav II izreke rješenja).
2. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da je apelant podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice (preciznije označene u obrazloženju osporene odluke), te da je prvostepeni sud Rješenjem o izvršenju od 9. januara 2013. godine odredio izvršenje protiv izvršenika („Kobar“ d.o.o. Bužim, V. Š. i „Irfan Kadić“ d.o.o. Bosanska Krupa) pljenidbom, popisom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, radi naplate potraživanja. Dalje, Kantonalni sud je naveo da su izvršenici V. Š. i „Irfan Kadić“ d.o.o. Bosanska Krupa izjavili prigovore protiv rješenja o izvršenju i da je u odnosu na njih zaključkom prvostepenog suda od 21. marta 2016. godine odgođeno izvršenje, dok je u odnosu na izvršenika „Kobar“ d.o.o. Bužim, koji nije izjavio prigovor, nastavljen izvršni postupak. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je sudski izvršilac u dva navrata, odnosno 27. aprila 2016. godine i 1. decembra 2016. godine (po apelantovom prijedlogu) pokušao izvršiti popis i pljenidbu pokretnih stvari izvršenika, ali da su oba pokušaja bila bezuspješna (sudski izvršilac utvrdio da izvršenik ne postoji na naznačenoj adresi, niti na toj adresi ima pokretnina koje bi mogle biti predmet izvršenja). Kantonalni sud je istakao da je pravilno odlučio prvostepeni sud kada je obustavio izvršenje i ukinuo sve provedene izvršne radnje, u skladu sa odredbama člana 125. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), kojima je, pored ostalog, određeno da ako se ni pri ponovnoj zapljeni ne pronađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će obustaviti izvršenje. Isto tako, Kantonalni sud je naveo da prema odredbama člana 37. ZIP tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje, kao i nakon donošenja rješenja o izvršenju, zahtijevati da sud od izvršenika i od drugih fizičkih i pravnih lica, upravnih i drugih organa i organizacija zatraži dostavu podataka o imovini izvršenika, ali samo ukoliko se prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja zasniva na izvršnoj ispravi. Imajući u vidu da se apelantov prijedlog za izvršenje temelji na vjerodostojnoj ispravi (mjenici), Kantonalni sud je ukazao da je pravilno prvostepeni sud odlučio kada je odbacio apelantov zahtjev za utvrđivanje izvršenikove imovine.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Osim što je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka, apelant je ukazao da je pribavio aktuelni izvod iz sudskog registra za izvršenika iz kojeg proizilazi da se sjedište izvršenika nalazi na adresi navedenoj u prijedlogu za izvršenje. S obzirom da izvršenik nije pronađen na datoj adresi, niti njegove pokretne stvari, apelant navodi da mu nije preostalo ništa drugo osim da predloži da sud u skladu sa odredbama člana 37. ZIP naloži dostavu podataka o izvršenikovoj imovini, kao jedinom načinu da apelant namiri svoje potraživanje.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke, kao konačne odluke u predmetnom postupku, dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba ZIP na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman