Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1220/18 (S. G. iz Vlasenice)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1220/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-1220/18, rješavajući apelaciju S. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. G. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92 0 Rs 038099 17 Rev od 23. novembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 038099 16 Rsž 2 od 8. decembra 2016. godine i presude Osnovnog suda u Vlasenici od 7. marta 2016.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. S. G. iz Vlasenice (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ozrenka Jakšić advokatica iz Zvornika, podnio je 22. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 92 0 Rs 038099 17 Rev od 23. novembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 038099 16 Rsž 2 od 8. decembra 2016. godine i presude Osnovnog suda u Vlasenici od 7. marta 2016. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici od 7. marta 2016. godine, poništeno je kao nezakonito rješenje predsjednika udruženja tuženog LU Birač Vlasenica kojim je utvrđeno da apelantu prestaje radni odnos kod tuženog sa danom 30. novembra 2011. godine, te se nalaže tuženom da apelanta vrati na rad i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa. Obavezan je također tuženi da apelantu na ime plate za određeni period isplati iznos od 9.620,00 KM, na ime toplog obroka iznos od 3.700,00 KM te na ime regresa iznos od 1.110,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 038099 16 Rsž 2 od 8. decembra 2016. godine, žalba tuženog se djelimično uvažava a presuda prvostepenog suda preinačava u dijelu odluke kojom se on obavezuje da tužiocu uspostavi prava iz radnog odnosa, pa do vraćanja na rad u dijelu odluke kojom se obavezuje tuženi da ubuduće apelantu isplaćuje naknade plate i ostalih primanja iz radnog odnosa u skladu sa Zakonom o radu. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Predmet spora je zahtjev za poništenje odluke o otkazu, zahtjev za radnu reintegraciju i isplatu na ime neisplaćenih plata, toplog obroka i regresa u iznosima kako je navedeno u prvostepenoj presudi. Članom 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 61/13), izmjenjena je odredba člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), tako što je određeno da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. U tužbi je vrijednost predmeta spora označena u iznosu od 18.350,00 KM, što je manje od zakonom propisanog iznosa što izjavljenu reviziju čini nedozvoljenom.
3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih slobda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 038099 16 Rsž 2 od 8. decembra 2016. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 92 0 Rs 038099 17 Rev od 23. novembra 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 038099 16 Rsž 2 od 8. decembra 2016. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je apelantu 10. februara 2017. godine uručena presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 038099 16 Rsž 2 od 8. decembra 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. februara 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 038099 16 Rsž 2 od 8. decembra 2016. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman