Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1959/17 (Z. H., Bosna i Hercegovina, Zapadnohercegovački kanton, S. I. i M. Š.)

Odluka donesena 23. 04. 2018.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1959/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-1959/17, rješavajući apelacije Zumrete Hušidić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zumreta Hušidić zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj RS-547/05 od 2. oktobra 2007. godine;

Bosna i Hercegovina protiv Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka broj 21.03/952.1- 1027/17 od 10. oktobra 2017. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Mrkonjić Grad broj 21.31/952.1-12-313/16 od 12. juna 2017. godine;

Zapadnohercegovački kanton protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 003034 17 Gž od 7. novembra 2017. godine;

Sejfudin Ibrulj protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 029410 17 Uz od 23. novembra 2017. godine i Muriza Šoše protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 093158 13 Gž od 28. novembra 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1959/17

1. Zumreta Hušidić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, podnijela je 17. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RS- 547/05 od 2. oktobra 2007. godine. Presudom Općinskog suda broj RS-547/05 od 2. oktobra 2007. godine obavezan je tuženi Agrokomerc d.d. Velika Kladuša kao poslodavac tužiteljice tj. apelantice da na ime zaostalih obaveza po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje prema Društvenom fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine uplati sve zakonom propisane doprinose po ovom osnovu za apelanticu, za period od 27. aprila 1992. godine do 5. maja 2000 godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

2. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 36. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16), podnese nadležnom sudu prijedlog za izvršenje Presude Općinskog suda broj RS-547/05 od 2. oktobra 2007. godine.

2. AP-43/18

3. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 29. decembra 2017. godine apelaciju Ustavom sudu protiv Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 21.03/952.1-1027/17 od 10. oktobra 2017. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 21.31/952.1-12-313/16 od 12. juna 2017. godine. Rješenjem prvostepenog organa broj 21.31/952.1-12-313/16 od 12. juna 2017. godine odbijen je apelantičin zahtjev za upis promjene prava na nepokretnostima (bliže označenim u izreci rješenja) u korist apelantice. Rješenjem drugostepenog organa broj 21.03/952.1-1027/17 od 10. oktobra 2017. godine odbijena je apelantičina žalba podnesena protiv rješenja prvostepenog organa.

4. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 15. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv rješenja drugostepenog organa broj 21.03/952.1-1027/17 od 10. oktobra 2017. godine.

3. AP-125/18

5. Zapadnohercegovački kanton (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Pravobranilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona-Široki Brijeg, podnio je 5. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 Dn 003034 17 Gž od 7. novembra 2017. godine. Apelant je 20. decembra 2016. godine podnio zahtjev Općinskom sudu u Širokom Brijegu, Zemljišnom knjižnom uredu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) za uknjižbu prava vlasništva na osnovu člana 361. Zakona o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa čl. 3. i 7. Zakona o šumama na nekretninama u državnom vlasništvu i zatražio brisanje oznake državnog vlasništva ili opšte narodne imovine, te upis prava vlasništva na ime i u korist apelanta. Rješenjem Općinskog suda broj 064-0-DN-16-003721 od 23. februara 2017. godine naloženo je apelantu da u roku od 15 dana otkloni nedostatke za upis u zemljišnu knjigu tako što će u navedenom roku dostaviti dokaznu dokumentaciju na koju se zahtjev odnosi u smislu odredaba člana 3. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine, kao i dokaz o karakteristikama predmetnih nekretnina (posjedovni list, kopiju katastarskog plana i drugu dokumentaciju). Rješenjem Općinskog suda broj 064-0-DN-16-003721 od 21. aprila 2017. godine odbačen je kao nepotpun apelantov zahtjev za upis u zemljišne knjige, jer apelant uz zahtjev nije dostavio dokaznu dokumentaciju na koju se zahtjev odnosi u smislu odredaba člana 3. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Rješenjem Kantonalnog suda broj 08 0 Dn 003034 17 Gž od 7. novembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 40. stav 1. u vezi sa članom 3. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 58/02, 19/03 i 54/04), u ostavljenom roku postupi po nalogu suda i dostavi nadležnom sudu dokaznu dokumentaciju na koju se odnosi zahtjev za upis u zemljišne knjige.

4. AP-558/18

7. Sejfudin Ibrulj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 29. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sdu) broj 09 0 U 029410 17 Uz od 23. novembra 2017. godine. Apelant je 28. septembra 2017. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu zbog lažnih optužbi i protivzakonitog kažnjavanja, te kršenja ljudskih prava od strane Ministarstva unutrašnjih poslova i Policije Kantona Sarajevo. Kantonalni sud je dopisom od 28. septembra 2017. godine naložio apelantu da u roku od 10 dana u smislu odredaba čl. 60., 62. i 63. stav 2. Zakona o upravnim sporovima podneseni zahtjev uredi i dopuni, tako da navede konačni pojedinačni upravni akt upravnog organa ili nezakonitu radnju kojom su povrijeđena njegova prava i slobode, mjesto i vrijeme kada je radnja učinjena, te jasno da opiše na koji način se tom radnjom vrši povreda nekog njegovog prava i dostavi dokaze o tome i opredijeli zahtjev da se otklone zapreke ili ograničenja apelantovih sloboda i prava. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 029410 17 Uz od 23. novembra 2017. godine odbačen je apelantov zahtjev za zaštitu prava i sloboda zagarantovanih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer apelant nije postupio po nalogu suda, odnosno u zahtjevu nije naveo elemente propisane odredbom člana 63. Zakona o upravnim sporovima.

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da na poziv suda u ostavljenom roku dopuni zahtjev za zaštitu prava i sloboda zagarantovanih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa odredbama člana 63. stav 2. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05).

5. AP-649/18

9. Muriza Šoše (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Zajednički odvjetnički ured Paponja-Bunoza iz Mostara, podnijela je 31. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 093158 13 Gž od 28. novembra 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 093158 11 P od 27. juna 2013. godine. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 P 093158 11 P od 27. juna 2013. godine utvrđeno je da su apelantica i H.Š. smetali tužitelja u posljednjem faktičkom i mirnom posjedu dijela nekretnine bliže označene u izreci rješenja na način opisan u rješenju i određeno da su dužni uspostaviti prijašnje stanje i uzdržavati se ubuduće svakog ili sličnog smetanja, te su obavezani apelantica i H.Š. da nadoknade tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.160,00 KM. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv navedenog rješenja dozvoljena žalba Kantonalnom sudu u roku od 30 dana. Kantonalni sud je, odlučujući o apelantičinoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, donio Rješenje broj 58 0 P 093158 13 Gž od 28. novembra 2017. godine kojim je žalbu odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelantica propustila zakonski rok od 15 dana za podnošenje žalbe propisan odredbama člana 426. stav 2. Zakona o parničnom postupku, tako da je bez značaja to što je prvostepeni sud u pouci o pravnom lijeku naveo pogrešan rok za žalbu, jer takav pogrešan rok ne može konstituisati za apelanticu zakonsko pravo (pravo na žalbu) koje apelantici po odredbi člana 426. stav 2. Zakona o parničnom postupku ne pripada.

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 426. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 093158 11 P od 27. juna 2013. godine. Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1959/17. Apelacioni navodi

12. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i/ili kršenje odredaba člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i/ili člana 17. Evropske konvencije.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

15. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman