Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5350/17 ("Osiguranje Garant" d.d. Brčko)

Odluka donesena 10. 04. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5350/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-5350/17, rješavajući apelaciju "Osiguranje Garant" d.d. Brčko, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka

a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijelo "Osiguranje Garant" d.d. Brčko protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 P 050488 17 Gž od 11. septembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Osiguranje Garant" d.d. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nebojša Milanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 18. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 P 050488 17 Gž od 11. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Presude Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 P 050488 16 P od 24. aprila 2017. godine kojom je obavezan apelant da tužitelju (M. D.) na ime štete na putničkom motornom vozilu i na ime materijalnih troškova isplati iznos od 6.872,35 KM, dok je sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa tužitelj odbijen.

2. U obrazloženju prvostepene odluke, Osnovni sud je naveo, između ostalog, da je na osnovu provedenih materijalnih dokaza utvrđeno da se 11. marta 2016. godine dogodila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovala vozilo „Audi“ (posjeduje apelantovu polisu osiguranja) kojim je upravljao S. M. i vozilo „Mercedes“ kojim je upravljao M. D.. Dalje, Osnovni sud je naveo da su na vozilu tužitelja nastala oštećenja (preciznije navedeno u obrazloženju odluke), te da je saobraćajnu nezgodu skrivio vozač vozila „Audi“ koji je oduzeo prvenstvo prolaza tužitelju (kretao se putem sa prvenstvom prolaza), ali i da postoji osnov za podijeljenu odgovornost (na strani tužitelja postojala mogućnost izbjegavanje nezgode blagovremenim primjećivanjem i kočenjem – doprinos tužitelja od 10%). Osim toga, ukazano je da iz nalaza i mišljenja vještaka mašinske struke Đ. A. od 2. februara 2017. godine proizilazi da vrijednost popravke vozila „Mercedes“ iznosi 7.555,95 KM i ekonomski je opravdana, dok je vještak, u usmenom obrazloženju nalaza naveo da je utvrđena visina štete na dan nastanka materijalne štete, a da su cijene uzete iz predračuna SZTR Servis Tešanović (cijene rezervnih dijelova u maloprodaji). Takođe, vještak je naveo da je obračun izvršen na osnovu Zapisnika o utvrđivanju oštećenja na vozilu koji je urađen od strane „Drina osiguranja“ i po priloženoj fotodokumentaciji, s tim što su uzete cijene rezervnih dijelova prema predračunu koji je u obzir uzeo cijene zamjenskih, a ne originalnih dijelova koji su mnogo skuplji. Osnovni sud je istakao da je apelant prigovorio načinu utvrđivanja visine štete, jer ju je vještak utvrdio prema cijenama u vrijeme nastanka štete, a ne u vrijeme donošenja sudske odluke, što je po apelantovom mišljenju u suprotnosti sa odredbama člana 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je za utvrđivanje visine štete vještak koristio predračun SZTR Servis Tešanović, sačinjen 14. marta 2017. godine (u vrijeme nastanka štete), koji uključuje cijene rezervnih neoriginalnih dijelova u maloprodaji, a da apelant nije predlagao dopunu nalaza vještaka kojom bi izvršio obračun cijena u vrijeme donošenja sudske odluke, slijedom čega je zaključeno da obračun visine štete, iako nije sačinjen prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ne ide na štetu apelanta. Pored toga, ukazano je da je neosnovan apelantov prigovor da je vozilo tužitelja, prilikom produženja važenja registracije (18. mart 2016. godine), na tehničkom pregledu bilo ispravno, iz razloga što je nesporno utvrđeno da se predmetna nezgoda dogodila 11. marta 2016. godine i da je prilikom uviđaja konstatovan niz oštećenja na tužiteljevom vozilu, koja su vidljiva i na fotodokumentaciji sačinjenoj prilikom uviđaja. Osnovni sud je ukazao da činjenica da je vozilo na tehničkom pregledu bilo ispravno ne dovodi u pitanje postojanja oštećenja na vozilu, te da se sud nije upuštao u utvrđivanje načina na koji je tužiteljevo vozilo na tehničkom pregledu od 16. marta 2016. godine bilo ispravno, odnosno da li je tehnički pregled obavljen bez pregleda vozila kako se to u današnjoj praksi dešava.

3. U obrazloženju osporene konačne odluke, Okružni sud je naveo, između ostalog, da apelant ne ukazuje na bilo šta bitno što bi bilo suprotno utvrđenju prvostepenog suda, već ponavlja navode koje je iznosio tokom postupka pred prvostepenim sudom. Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud, u obrazloženju svoje odluke, dao jasna činjenična utvrđenja i pravni zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Osim toga, navedeno je da apelant nije jasno ukazao kojom povredom odredaba parničnog postupka je zahvaćena prvostepena odluka, slijedom čega su ti prigovori paušalni. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da su prilikom utvrđivanja visine štete proizvoljno primijenjene odredbe materijalnog prava. Apelant ukazuje da je visina štete, u najvećem dijelu, zasnovana na Zapisniku o oštećenjima (27. mart 2016. godine) koji je u suprotnosti sa Zapisnikom o tehničkoj ispravnosti vozila (16. mart 2016. godine) u kojem je konstatovano da ne postoje bilo kakva oštećenja na vozilu, što znači da je u vrijeme sastavljanja Zapisnika o oštećenjima od 27. marta 2017. godine vozilo tužitelja bilo bez oštećenja. Apelant ističe da je u žalbi podnesenoj protiv prvostepene odluke postavio konkretna pitanja u odnosu na primjenu materijalnog prava i povreda odredaba parničnog postupka, ali da u odnosu na to Okružni sud nije dao objašnjenje.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su Okružni sud, kao i Osnovni sud u obrazloženjima svojih odluka dali jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud zapaža da apelant u prilog svojim tvrdnjama da Okružni sud nije dao pojašnjenja zašto je odbio njegove žalbene navode iako je postavio konkretna pitanja vezano za primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka, nije dostavio dokaz (žalbu) na osnovu koje bi se mogli ispitati ovi navodi. Ustavni sud ukazuje da, dakle, apelant nije ponudio relevantne argumente niti dokaze koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. S obzirom na navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5350/17 ("Osiguranje Garant" d.d. Brčko) | Sudska praksa | Aktio