Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5121/17 (B. M.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5121/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-5121/17, rješavajući apelaciju Bojana Mihajlovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Bojan Mihajlović protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 P 028358 17 Gž od 23. avgusta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Bojan Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, kojeg zastupa Đorđe Krčmar, advokat iz Gradiške, podnio je 5. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 028358 17 Gž od 23. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom djelimično je uvažena apelantova žalba i preinačena Presuda Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 028358 12 P od 2. novembra 2016. godine tako što je obavezan apelant da tužitelju (Triglav Osiguranje a.d. Banjaluka) po osnovu regresnog duga isplati iznos od 9.924,00 KM, umjesto iznosa od 18.174,00 KM.
2. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo, između ostalog, da je nakon ocjene izvedenih dokaza, prvostepeni sud utvrdio da se 26. maja 2006. godine na magistralnom putu Nova Topola – Srbac dogodila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovali apelant sa vozilom marke „Opel Ascona“ i V. G. (u daljnjem tekstu: oštećena) koja je upravljala biciklom – motorom marke „Tomos“, te da je oštećena tom prilikom zadobila teške tjelesne povrede. Okružni sud je naveo da je apelant alkotestiran, te da je utvrđeno da u organizmu ima 0,89 promila alkohola u krvi. Dalje, Okružni sud je naveo da je Presudom Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 K 003457 07 Kod 28. oktobra 2008. godine, na osnovu izjave o priznanju krivnje, apelant oglašen krivim zbog počinjenog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, za koju presudu je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti vezan parnični sud. Takođe, u obrazloženju osporene odluke, navedeno je da iz nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke (vještačenje obavljeno u krivičnom predmetu) proizilazi da je apelant kritične prilike upravljajući vozilom izvodio radnju skretanja ulijevo sa magistralnog puta prosječnom brzinom od oko 15,3 km/h na udaljenosti ispred nailazećeg bicikla sa motorom od oko 7,20 metara, umjesto na sigurnosnom razmaku od najmanje 70 metara, kojom radnjom je ugrozio kretanje i presjekao pravac kretanja nailazećem biciklu sa motorom i koje presijecanje pravca je u direktnoj uzročnoj vezi sa nastankom saobraćajne nezgode, s tim da se ne može isključiti da alkoholiziranost apelanta nije u uzročnoj vezi sa nastankom saobraćajne nezgode. U vezi s tim, Okružni sud je istakao da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi u kojima ukazuje da je koncentracija alkohola u krvi u vrijeme nezgode bila minorna i da alkohol nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom saobraćajne nezgode, iz razloga što je, prema nalazu i mišljenju vještaka saobraćajne struke, uzrok nastanka u činjenici da je apelant presjekao pravac kretanja nailazećem biciklu s motorom, što je u direktnoj vezi sa nastankom predmetne nezgode. Osim toga, Okružni sud je zaključio da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi da je oštećena doprinijela nastanku saobraćajne nezgode, iz razloga što se prema nalazu i mišljenju vještaka saobraćajne struke oštećena propisno kretala, te da činjenica da oštećena nije preduzela radnju kočenja, ne predstavlja doprinos oštećene nastanku nezgode.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da nije odgovoran za nastanak saobraćajne nezgode, te da prisustvo alkohola u minornoj količini nije uzrok nastanka saobraćajne nezgode. Takođe, apelant navodi da nije na pravilan način cijenjen doprinos oštećene nastanku saobraćajne nezgode. Apelant ukazuje da sudovi gube iz vida da je građanska odgovornost šira od krivične odgovornosti i da se ne mogu u parnici isključivo vezati za krivičnu odgovornost utvrđenu krivičnom presudom. Suštinski, apelant smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se poziva apelant u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud precizno naveo koji je uzrok predmetne saobraćajne nezgode (presijecanje pravca kretanja), te jasno ukazao da oštećena nije doprinijela nastanku nezgode, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovom mišljenju i sugerisanju na suprotan zaključak, ne nalazi proizvoljnost u postupanju tog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman