Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4868/15 (S. Š.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Krivična optužba - utvrđivanje
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Dokazni postupak
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 295
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4868/15
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4868/15, rješavajući apelaciju Srećka Širića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Srećka Širića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 K 020235 15 15 Kž2 od 9. septembra 2015. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 K 020235 14 K2 od 21. januara 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Srećko Širić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZAK Almin Dautbegović i Sanela Dautbegović, advokati iz Zenice, podnio je 3. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 K 020235 15 15 Kž2 od 9. septembra 2015. godine i Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 K 020235 14 K2 od 21. januara 2015. godine. Apelant je 16. novembra 2015. godine dopunio apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 9. novembra 2015. godine i 12. januara 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju i dopunu apelacije.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i Kantonalno tužilaštvo su dostavili odgovore 18. i 23. novembra 2015. godine i 22, 24. i 25. januara 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Kantonalno tužilaštvo je optužnicom broj T 10 0 KT 0002596 11 od 18. novembra 2011. godine pokrenulo krivični postupak protiv apelanta zbog krivičnog djela utaja iz člana 290. stav 3, u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH).
6. Presudom Općinskog suda broj 68 0 K 020235 12 K od 6. decembra 2013. godine apelant je oslobođen optužbe da je počinio navedeno krivično djelo, a istom presudom je oštećeno preduzeće „Heta“ d.o.o. Sarajevo s imovinskopravnim zahtjevom upućeno na parnicu, te je određeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava Općinskog suda.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 K 020235 14 Kž od 28. aprila 2014. godine žalba Kantonalnog tužilaštva je uvažena, navedena presuda Općinskog suda je ukinuta i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak i odluku.
8. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 68 0 K 020235 14 K2 od 21. januara 2015. godine kojom je apelant proglašen krivim da je na način opisan u izreci navedene presude počinio krivično djelo utaja iz člana 290. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZFBiH i uz primjenu čl. 49, 50. i 51. KZFBiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Istom presudom oštećeni, preduzeće ,,Heta“ d.o.o. Sarajevo, s imovinskopravnim zahtjevom je upućen na parnicu, a apelant je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka u iznosu od 250,00 KM.
9. Iz obrazloženja presude proizlazi da je Općinski sud proveo brojne dokaze na prijedlog Kantonalnog tužilaštva i odbrane, te da je na osnovu analize svih izvedenih dokaza utvrdio da je apelant počinio krivično djelo u vrijeme, mjestu i na način kako je to navedeno u izreci presude. Naime, Općinski sud je nesporno utvrdio da je apelant kao odgovorno lice u preduzeću „Drvo“ d.o.o. Glamoč, s ciljem da navedenom preduzeću pribavi protupravnu imovinsku korist velike vrijednosti, protupravno zadržao šumski traktor pobliže opisan u izreci presude, vrijednosti 270.285,91 KM, jer ga, nakon raskida ugovora o leasingu, nije vratio davaocu leasinga, preduzeću „Hypo Alpe Adria leasing“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: davalac leasinga), a niti se oslobodio obaveze vraćanja predmeta po ugovoru plaćanjem preostalog iznosa duga od 109.426,03 KM po navedenom ugovoru, oštetivši na taj način preduzeće „Heta“ d.o.o. Sarajevo kao pravnog sljednika davaoca leasinga za iznos od 109.426,03 KM. Općinski sud je utvrdio da je apelant počinio kvalificirani oblik krivičnog djela utaja iz člana 290. stav 3. KZFBiH, jer je utajena stvar velike vrijednosti, a apelant je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti, s obzirom na to da, prema pravnom shvaćanju sjednice Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 16. novembra 2004. godine, navedeni iznos predstavlja imovinsku korist velike vrijednosti.
10. Dalje je navedeno da svi provedeni dokazi upućuju na zaključak da je apelant navedeno krivično djelo počinio s direktnim umišljajem, jer je svjesno, s ciljem da preduzeće, kojemu je osnivač i direktor, pribavi protupravnu imovinsku korist velike vrijednosti, protupravno zadržao tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena i upravo je takvu posljedicu i htio. Općinski sud je smatrao nespornim da apelant svjesno ne vraća povjerenu stvar i zadržava je, uprkos činjenici da je ugovor raskinut i da je nesporno upoznat s tom činjenicom i svjestan svojih obaveza u skladu s tim, što znači da se svijest i htijenje apelanta da protupravno zadrži povjerenu stvar proteže od trenutka raskida ugovora početkom 2011. godine, odnosno da kod njega postoji umišljaj od dana raskida ugovora.
11. Navedeno je da je Općinski sud nakon okončanja glavne rasprave i izvedenih dokaza izvršio djelomičnu izmjenu optužnice na način da je naznačio da je apelant postupao s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi velike vrijednosti preduzeću „Drvo“ d.o.o. Glamoč, a ne sebi.
12. Općinski sud je izrekao apelantu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca smatrajući da je ova kazna razmjerna težini učinjenog djela i da odgovara stepenu apelantove krivične odgovornosti, kao i da je adekvatna za postizanje svrhe kažnjavanja i izražavanje društvene osude djela.
13. Presudom Kantonalnog suda broj 68 0 K 020235 15 15 Kž2 od 9. septembra 2015. godine odbijene su kao neosnovane žalbe apelantovog branioca i Kantonalnog tužilaštva i potvrđena je Presuda Općinskog suda broj 68 0 K 020235 14 K2 od 21. januara 2015. godine.
14. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim žalbeni prigovor apelantove odbrane da je Općinski sud prekoračio optužbu jer je u činjenični supstrat naveo korist velike vrijednosti, iako Kantonalno tužilaštvo nije naznačilo da se radi o velikoj vrijednosti. U vezi s tim je istaknuto da iz navedenih iznosa Kantonalnog tužilaštva, koje sud nije mijenjao i kvalifikacije krivičnog djela koju je Kantonalno tužilaštvo stavilo, proizlazi da sud nije mijenjao iznose nego je iznose definirao kakvi oni jesu, te da, stoga, nije povrijedio objektivni identitet optužbe.
15. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim prigovor apelantovog branioca da izvršilac krivičnog djela ne može biti apelant, jer nije njemu povjerena stvar nego preduzeću „Drvo“ d.o.o. Glamoč. Kantonalni sud je istakao da iz provedenih dokaza proizlazi da je apelant kao direktor preduzeća „Drvo“ d.o.o. Glamoč potpisao ugovor o leasingu, u ime preduzeća plaćao rate i obavljao sve druge pravne poslove, kao predstavnik odnosno direktor navedenog preduzeća, pa je šumski traktor povjeren preduzeću ,,Drvo“ d.o.o. i apelantu kao zakonskom zastupniku preduzeća.
16. Neosnovanim je ocijenjen prigovor da se navedena stvar ne nalazi kod apelanta, jer iz dopisa preduzeća „Drvo“ d.o.o. Glamoč preduzeću „Heta“ Sarajevo proizlazi da se sporni traktor nalazi u apelantovom posjedu, na adresi Lupoglav b.b. Žepče.
17. Razmatrajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj prvostepenoj presudi, a u vezi sa žalbenim prigovorima apelantove odbrane, Kantonalni sud je našao da je prvostepeni sud na osnovu činjenica i dokaza na koje se pozvao u obrazloženju presude izveo pravilan zaključak da je apelant učinio radnje izvršenja za koje je proglašen krivim. Istaknuto je da iz obrazloženja prvostepene presude proizlazi da je apelant nakon što je raskinut ugovor o leasingu morao vratiti šumski traktor davaocu leasinga, pa kako to nije uradio počinio je krivično djelo utaja iz člana 290. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZFBiH. Kantonalni sud je dalje naveo da su tačni navodi izneseni u apelantovoj žalbi, da je apelant „uplatio novac“ preduzeću „Heta“ nakon što je pokrenut krivični postupak, međutim, ova činjenica ne utječe na krivično djelo, ali će utjecati na parnični postupak jer je prvostepeni sud uputio oštećene na parnični postupak.
18. Ispitujući odluku o kazni, Kantonalni sud je ocijenio da su sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti pravilno vrednovane i u cijelosti opravdavaju krivičnopravnu sankciju koja je u konkretnom slučaju izrečena apelantu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
20. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Smatra da posljedice raskida ugovora o leasingu i nepoštovanje odredaba tog ugovora ne mogu biti predmet krivičnog postupka, nego parničnog postupka po tužbi proistekloj iz obligacionopravnog odnosa između dvije strane, u kojoj bi oštećeni tražio povrat vozila ili isplatu duga. U svakom slučaju, u predmetnom krivičnom postupku nije utvrđivana zakonitost raskida ugovora. Također navodi da je Općinski sud, a što nije sankcionirao Kantonalni sud, izvršio nedopuštene zahvate u činjeničnom supstratu optužnice čime je povrijeđen objektivni identitet između presude i optužbe.
21. U vezi s povredom prava na pravično suđenje navodi da je Kantonalni sud samo formalno ispitao žalbu njegove odbrane ne upuštajući se u suštinu žalbenih navoda.
b) Odgovor na apelaciju
22. Kantonalni i Općinski sud, te Kantonalno tužilaštvo su u odgovoru na apelaciju istakli da su apelantovi navodi neosnovani pozivajući se na obrazloženja osporenih presuda, te su predložili da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.
V.Relevantni propisi
23. Zakon o krivičnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi: Član 16.
Slobodna ocjena dokaza Pravo suda, tužitelja i drugih organa koji sudjeluju u kaznenom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano niti ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Član 296.
Dokazi na kojima se zasniva presuda (1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
Član 295.
Vezanost presude za optužbu (1) Presuda se može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici.
24. U Krivičnom zakonu („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14 i 76/14) relevantne odredbe glase:
Član 290.
Utaja (1) Ko s ciljem da sebi ili drugom pribavi imovinsku korist protupravno zadrži tuđu pokretninu koja mu je povjerena, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
[…] (3) Ako je utajena stvar od posebnog kulturnog, povijesnog, naučnog ili tehničkog značenja, ili ako je utajena stvar velike vrijednosti, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
[…] VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 68 0 K 020235 15 15 Kž2 od 9. septembra 2015. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 24. oktobra 2015. godine, a apelacija je podnesena 3. novembra 2015. godine i dopunjena 16. novembra, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
29. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
30. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
32. U konkretnom slučaju se radi o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivično djelo propisano zakonom, te mu je izrečena kazna zatvora. Dakle, u postupku je utvrđivana osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, pa proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijevaju navedene odredbe.
33. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je u svojim ranijim odlukama, oslanjajući se na jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu Evropski sud), zaključio da se pitanje da li je optuženi imao pravičan postupak mora riješiti na osnovu cjelokupnog postupka (vidi Evropski sud, Monnel and Morris, odluka od 2. marta 1987. godine, serija A, broj 115, str. 21, stav 54).
34. Ustavni sud zapaža da apelant kršenje prava na pravično suđenje vidi u proizvoljnoj ocjeni dokaza i pogrešno utvrđenom činjenično stanju, te pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Također navodi da je osporenim presudama povrijeđen identitet optužbe i presude.
35. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog toga što osporenim presudama nije očuvan identitet presude i optužbe, Ustavni sud ukazuje da, prema krivičnopravnoj teoriji i praksi, objektivni identitet optužbe i presude neće biti doveden u pitanje ako se u presudi izmijene okolnosti koje se odnose na bliže svojstvo krivičnog djela, ili na okolnosti koje bliže određuju krivično djelo, ili ako se u presudi izmijene okolnosti koje nisu bitne za opis djela, te ako se u presudi potpunije i preciznije odredi uopćeni činjenični opis djela iz optužnog akta. U svakom slučaju, objektivni identitet optužbe i presude nije povrijeđen ako se radi o takvim izmjenama koje ne ulaze u suštinu krivičnog djela sadržanog u optužnici, pod uvjetom da optuženi ne bude osuđen za teže krivično djelo od onog djela koje je sadržano u optužnom aktu.
36. U konkretnom slučaju Općinski sud je nakon okončanja glavne rasprave i izvedenih dokaza izvršio djelomičnu izmjenu optužnice na način da je naznačio da je apelant postupao s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi velike vrijednosti preduzeću „Drvo“ d.o.o. Glamoč, a ne sebi. Pri tome, sud nije mijenjao kvalifikaciju krivičnog djela koje je Kantonalno tužilaštvo dalo, niti je sud mijenjao iznose navedene u optužnici nego je iznose definirao kakvi oni jesu. Dakle, navedenom izmjenom nije se interveniralo u činjenični opis djela na način i u mjeri u kojoj ne bi bila očuvana bitna zakonska obilježja krivičnog djela koje je apelantu stavljeno na teret. Stoga, Ustavni sud smatra da su ovi apelantovi navodi neosnovani.
37. Nadalje, u vezi s apelantovim navodima da su sudovi proizvoljno ocijenili materijalne dokaze i iskaze saslušanih svjedoka, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Dalje, Ustavni sud podsjeća da se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine, i Evropski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).
38. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje).
39. Dovodeći prethodno iznesene stavove u vezu s konkretnim slučajem, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka pred Općinskim sudom proveden veliki broj dokaza koje su predložili odbrana i tužilaštvo, koji su ocijenjeni pojedinačno i u međusobnoj vezi, pri čemu nije izostala analiza provedenih dokaza, o čemu se Općinski sud detaljno izjasnio u obrazloženju presude, te je nesumnjivo utvrdio da je apelant počinio krivično djelo za koje je proglašen krivim, dajući za svoj stav jasno i argumentirano obrazloženje koje se ne doima proizvoljnim kako u segmentu činjeničnog utvrđenja tako i u segmentu primjene materijalnog i procesnog prava, a što je potvrdio i Kantonalni sud.
40. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u osporenim odlukama nema ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost, bilo kod utvrđivanja i ocjene činjenica ili kod primjene materijalnog i procesnog prava, te da osporene odluke sadrže obrazloženje koje zadovoljava zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga Ustavni sud smatra da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Pravo na djelotvoran pravni lijek
41. Apelant tvrdi da mu je osporenim presudama povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. S obzirom na to da apelacija kršenje ovog prava vezuje za iste navode koji su istaknuti odnosu na pravo na pravično suđenje, a imajući u vidu elaboraciju iz prethodnih tačaka ove odluke u kojima je zaključeno da u konkretnom slučaju nije bilo povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud i navode o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Ustavni sud iz obrazloženja osporene presude utvrdio da apelantova krivičnopravna odgovornost za krivično djelo za koje je proglašen krivim i osuđen nije utvrđena proizvoljnom ocjenom dokaza, već upravo suprotno, nakon neposredne i sveobuhvatne analize i ocjene dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi, iz kojih je nesumnjivo proistekao zaključak da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Također, u osporenim presudama su dati jasni i precizni razlozi u pogledu dokaza koji su prihvaćeni i onih koji nisu prihvaćeni, uz obrazloženje koje ni u kojem slučaju ne ostavlja utisak proizvoljnosti, pri čemu je primjena materijalnog i procesnog prava bila u skladu s garancijama koje pružaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
43. Nema kršenja ni prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kada apelant kršenje tog prava vezuje za iste navode koji su istaknuti u odnosu na pravo na pravično suđenje, a kada je Ustavni sud u okviru razmatranja kršenja prava na pravično suđenje zaključio da su ti navodi neosnovani.
44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman