Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3225/17 (Z. K.)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Protek roka
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3225/17
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3225/17, rješavajući apelaciju Z. K. na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. travnja 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija Z. K. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 I 184440 16 I.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. K. podnesena zbog duljine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 041648 16 Rsž 2 od 4.
travnja 2016. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Z. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 28. srpnja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Rs 041648 16 Rsž 2 od 4. travnja 2016. godine, kao i izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 I 184440 16 I.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru, Općinskog suda u Čapljini i Kantonalnog suda zatraženo je 19. listopada 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud u Mostaru je dostavio 25. listopada 2017. godine, Kantonalni sud 26. listopada 2017. godine, a Općinski sud u Čapljini 2. studenog 2017. godine.
4. Ustavni sud je telefonskim putem 29. ožujka 2018. godine od Općinskog suda u Mostaru pribavio informacije o statusu predmeta broj 58 0 I 184440 16 I.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak
6. Apelant je Općinskom sudu u Čapljini podnio tužbu protiv HNK, MUPHNK, radi isplate, vrijednost spora 12.880,25 KM. Općinski sud u Čapljini je donio Presudu broj 53 0 Rs 41648 11 P od 13. travnja 2012. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelanta kao tužitelja na način detaljno naveden u dispozitivu presude. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu i Kantonalni sud je, odlučujući u drugom stupnju, donio Presudu broj 53 0 Rs 041648 12 Rsž od 10. travnja 2015. godine kojom je žalbu tuženog djelomično uvažio i prvostupanjsku presudu djelomično ukinuo na način detaljno naveden u dispozitivu presude i predmet u ukinutom dijelu vratio na ponovni postupak. Nakon prijema predmeta na ponovni postupak Općinski sud u Čapljini je donio Presudu broj 53 0 Rs 41648 11 Rs2 od 11. prosinca 2015. godine kojom je u usvojio apelantov uređeni tužbeni zahtjev. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu. Odlučujući u drugom stupnju, Kantonalni sud je Presudom broj 53 0 Rs 041648 16 Rsž 2 od 4. travnja 2016. godine žalbu tuženog odbio kao neutemeljenu i prvostupanjsku presudu potvrdio u cijelosti. Apelant je navedenu presudu posredstvom punomoćnika primio 15. travnja 2016. godine.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 041648 16 Rsž 2 od 4. travnja 2016. godine.
Izvršni postupak
8. Apelant je posredstvom punomoćnika 19. prosinca 2016. godine Općinskom sudu u Mostaru podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika HNK, MUPHNK, na temelju izvršne isprave Presude Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 Rs 41648 11 Pod 13. travnja 2012. godine, koja je djelomično potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 041648 12 Rsž od 10. travnja 2015. godine, kao i na temelju izvršne isprave Presude Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 Rs 41648 11 Rs2 od 11. prosinca 2015. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 041648 16 Rsž 2 od 4. travnja 2016. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu novčanih sredstava izvršenika koja se nalaze na žiroračunu UniCredit banke d.d. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Mostaru predloženo izvršenje dozvolio donoseći Rješenje o izvršenju broj 58 0 I 184440 16 I od 24. listopada 2017. godine, koje je postalo pravomoćno 6. studenog 2017. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je navedeno rješenje o izvršenju sud 13. studenog 2017. godine dostavio banci radi rezervacije sredstava i zavođenja u redoslijed namirenja.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je u predmetnim postupcima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U apelaciji je naveden tijek predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je zatražena naknada nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju redovni sudovi su naveli tijek predmetnih postupaka, navedenih u činjeničnom dijelu odluke, ističući da tijekom postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. Pored navedenog, Općinski sud u Mostaru je naveo i to da sud ima veliki broj predmeta koji se rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta koji je donio VSTVBiH. Općinski sud u Mostaru je naveo da apelant nikada nije podnosio urgencije sudu.
V. Relevantni propisi
11. U Zakonu o ovršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Članak 5.
(1)U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
(2)Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
VI. Dopustivost
12. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost apelacije u odnosu na parnični postupak
13. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacijske navode o duljini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 041648 16 Rsž 2 od 4. travnja 2016. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
15. Apelant je posredstvom punomoćnika Presudu Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 041648 16 Rsž 2 od 4. travnja 2016. godine primio 15. travnja 2016. godine, a apelaciju je Ustavnom sudu podnio 28. srpnja 2017. godine, tj. godinu i tri mjeseca nakon prijema konačne odluke kojom je parnični postupak okončan i na temelju koje je Općinskom sudu u Mostaru podnio prijedlog za izvršenje. Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda.
16. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na izvršni postupak
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi i na duljinu trajanja izvršnog postupka broj 58 0 I 184440 16 I. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi u kontinuitetu ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima povinovati se zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Također, Ustavni sud je u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, toč. 23.-24. s daljim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
18. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII. Meritum
20. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog proteka roka, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da je zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Razdoblje koje se uzima u obzir
23. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa člankom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 19. prosinca 2016. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do 13. studenog 2017. godine, kao dana dostavljanja rješenja o izvršenju banci radi provođenja. Dakle, razdoblje koje je trajalo 11 mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu žurne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega od većeg značaja jer namiruje svoja potraživanja utvrđena navedenim pravomoćnim i izvršnim sudskim odlukama.
27. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža izvjesnu pasivnost u poduzimanju procesnih radnji na samom početku izvršnog postupka jer je sud predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju deset mjeseci nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što je u suprotnosti i sa člankom 15. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12, u daljnjem tekstu: ZIP). Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Mostaru navedeno rješenje o izvršenju bez odlaganja dostavio banci na provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu članka 64. Zakona o izvršnom postupku.
28. Imajući u vidu cjelokupnu duljinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, u kome je Općinski sud u Mostaru predloženo izvršenje dozvolio donoseći Rješenje o izvršenju broj 58 0 I 184440 16 I od 24. listopada 2017. godine, koje je bez odlaganja dostavio banci na provođenje, Ustavni sud zapaža da u okolnostima konkretnog slučaja u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali navodi
30. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu također odnose na duljinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na način da ih je ocijenio neutemeljenim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju također neutemeljeni.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
32. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog duljine trajanja predmetnog postupka.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u postupku koji je trajao 11 mjeseci, a Općinski sud u Mostaru je poduzimao procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovih potraživanja utvrđenih pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom.
34. Na temelju čl. 18. stavak (3) točka c), 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman