Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5434/17 (M. M.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5434/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-5434/17, rješavajući apelaciju Mirsada Mustedanagića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mirsad Mustedanagić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 V 021512 17 Gž od 9. novembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Mustedanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 21. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 V 021512 17 Gž od 9. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 V 021512 13 V od 29. decembra 2016. godine kojim je uređena međa između nekretnina u posjedu predlagatelja S. L. i nekretnina u posjedu apelanta po posljednjem mirnom posjedu tako da međnu liniju predstavlja postojeća ograda koja je obilježena na skici uspostavljenog stanja od 12. decembra 2016. godine i koja čini sastavni dio rješenja.
2. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje. Naime, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da su predmetne nekretnine izgrađene i u naravi predstavljaju kuće sa dvorištem i graniče jedna s drugom, te da se između nekretnina nalazi žičana ograda na metalnim stubovima, koju je postavio predlagatelj 1994. godine. Dalje, utvrđeno je da između postavljene ograde i međe prema katastarskom planu postoji površina od 15 m (sporna međašna površina). Takođe, utvrđeno je da stranke nisu postigle sporazum o uređenju međe po važećem katastarskom operatu, te da ni jedna stranka nije dokazala jače pravo na spornoj međašnoj površini koja se nalazi u posjedu apelanta. Kantonalni sud je ukazao da je naprijed navedeno opredijelilo prvostepeni sud da među uredi prema posljednjem mirnom posjedu na način da postojeća žičana ograda čini među, jer svako od učesnika postupka se nalazi u posjedu svoje nekretnine do ograde (prvostepeni sud je naveo da je odredbama člana 172. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku propisano da ako među sudionicima postoji spor o međašnoj površini čija vrijednost ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postupku, sud će utvrditi među na temelju jačeg prava, a ako to nije moguće na temelju posljednjeg mirnog posjeda). Osim toga, Kantonalni sud je istakao da iz zapisnika koji je sastavljen na ročištu održanom na licu mjesta 4. oktobra 2016. godine proizilazi da je predlagač istakao da vrijednost sporne međašne površine ne prelazi 5.000,00 KM, odnosno spornu međašnu površinu je označio u vrijednosti od 5.000,00 KM. Kantonalni sud je naveo da samo u situaciji kada sud posumnja, kod nenovčanih zahtjeva, da je vrijednost predmeta spora suviše visoko ili suviše nisko označena, tada će sud brzo i na prikladan način provjeriti tačnost naznačene vrijednosti i rješenjem odrediti vrijednost spora. Kantonalni sud je ukazao da je na spomenutom ročištu bio prisutan i apelant i da nije prigovorio označenoj vrijednosti sporne međašne površine. U vezi s tim, Kantonalni sud je istakao da nije bilo sumnje u označenu vrijednost sporne međašne površine, pa je pravilno postupio prvostepeni sud kada je među uredio u vanparničnom postupku, jer među sudionicima postoji spor o međašnoj površini čija vrijednost ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postupku.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi svoje odluke donijeli na osnovu povrede odredaba člana 172. Zakona o vanparničnom postupku u vezi sa članom 430. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da se ne smatraju sporovima male vrijednosti, u smislu odredaba ovog zakona, sporovi o nekretninama, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja posjeda. Takođe, apelant ukazuje na povredu odredaba člana 173. Zakona o vanparničnom postupku (kojima je propisano da ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postupku, a ne postignu sporazum u smislu stava 3. člana 172. ovog zakona, sud će predlagatelja uputiti na parnicu i obustavit će vanparnični postupak).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. S obzirom na jasno obrazloženje Kantonalnog suda koje je, između ostalog, dao i u pogledu "vrijednosti sporne međašne površine", Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona o vanparničnom postupku. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman