Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1331/18 (A. M. i A. M. iz Sarajeva)

Odluka donesena 23. 04. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1331/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-1331/18, rješavajući apelaciju Aide Matić i Andreja Matića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aide Matić i Andreja Matića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 041188 17 Rev od 17. oktobra 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041188 16 Gž 2 od 17.

marta 2017. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041188 14 P 2 od 27. maja 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Aida Matić i Andrej Matić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti),koje zastupa Advokat Galiba Hrvačić – Karačić advokatica iz Sarajeva, podnijeli su 5. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 041188 17 Rev od 17. oktobra 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041188 16 Gž 2 od 17. marta 2017. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041188 14 P 2 od 27. maja 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041188 14 P 2 od 27. maja 2016. godine, apelanti su odbijeni sa tužbenim zahtjevom da im pripada pravo na otkup stana na koji imaju status korisnika u svojstvu užih članova porodičnog domaćinstva iza umrlog nosioca stanarskog prava Tadić Gorana, za cijenu u visini od 18.000,00 KM, uz plaćanje certifikatima iz potraživanja građana u jednokratnom iznosu. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041188 16 Gž 2 od 17. marta 2017. godine, žalba apelanata je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Odredbom člana 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku izmijenjen je član 237. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), tako što je u stavu 2. propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U konkretnom slučaju radi se o nenovčanom tužbenom zahtjevu kojim apelanti traže utvrđenje prava na otkup stana, gdje su u prvobitnoj tužbi označili vrijednost spora 1.000,00 KM, da bi na glavnoj raspravi označili novu vrijednost spora 50.000,00 KM. U takvim okolnostima, dakle, kada tužitelji (apelanti) na glavnoj raspravi označe novu vrijednost predmeta spora, povećavanjem iste, a da prethodno prvostepeni sud nije odredio vrijednost predmeta spora, u smislu člana 321. stav 3. ZPP-a, apelanti nisu imali zakonsko ovlašćenje niti mogućnost da u fazi glavne rasprave označe novu vrijednost predmeta spora, pa je tako novooznačena vrijednost predmeta spora bez pravnog značaja i nije odlučna za ocjenu dopuštenosti revizije, iz čega proizilazi da imovinski cenzus od 30.000,00 KM, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP nije ostvaren.

3. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelantica dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041188 16 Gž 2 od 17. marta 2017. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 041188 17 Rev od 17. oktobra 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041188 16 Gž 2 od 17. marta 2017. godine donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.

6. S obzirom na to da je apelantima 27. marta 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041188 16 Gž 2 od 17. marta 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. marta 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041188 16 Gž 2 od 17. marta 2017. godine.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1331/18 (A. M. i A. M. iz Sarajeva) | Sudska praksa | Aktio