Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2835/16 (D. T., S. S. i drugi)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 12
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2835/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-2835/16, rješavajući apelacije Dušana Todorovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Dušan Todorović i Slobodan Stajić zbog nedonošenja rješenja o izvršenju u predmetu Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 I 055445 16 I;
Savo Čolić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 61 0 Ps 003169 16 Rev od 23. novembra 2017. godine;
Mladen Zurovac protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 003165 17 Uvp od 14. decembra 2017. godine i "NORGISTAN" d.o.o. Kiseljak protiv Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj Ip-174/98 od 12. januara 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2835/16
1. Dušan Todorović i Slobodan Stajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, koje zastupa Slobodanka Stajić, advokat iz Doboja, podnijeli su 1. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja rješenja o izvršenju u predmetu Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 I 055445 16 I. Apelanti kao tražioci izvršenja podnijeli su 12. januara 2016. godine prijedlog za izvršenje Osnovnom sudu, na osnovu pravosnažnog Rješenja Osnovnog suda broj 85 0 P 042651 14 P od 17. aprila 2015. godine, protiv R.S. i J.SK. kao izvršenika, radi uspostave pređašnjeg stanja i naplate troškova izvršnog postupka. Iz stanja spisa proizlazi da je zaključcima Osnovnog suda od 2. marta 2016. godine i 29. novembra 2016. godine apelantima vraćen prijedlog za izvršenje i naloženo da u roku od osam dana urede prijedlog u skladu sa odredbama člana 36. Zakona o izvršnom postupku (sa uputama pobliže navedenim u tim zaključcima). Takođe, iz stanja spisa proizlazi Zaključkom Osnovnog suda broj 85 0 I 055445 16 I od 20. januara 2017. godine vraćen apelantima prijedlog za izvršenje od 6. decembra 2016. godine i naloženo da u roku od osam dana urede prijedlog za izvršenje u smislu odredaba člana 36. Zakona o izvršnom postupku tako da usklade izreku iz prijedloga za izvršenje sa izrekom iz izvršne isprave. Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 I 055445 17 I od 6. marta 2017. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda u Doboju broj 85 O I 055445 17 Gž od 23. maja 2017. godine, odbačen je kao neuredan prijedlog za izvršenje apelanata od 6. decembra 2016. godine, jer je isti vraćen bez ispravke i dopune.
2. Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 336. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u vezi sa članom 21. stav 1. i članom 36. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14), postupe po nalogu suda i dostave uređen prijedlog za izvršenje.
2. AP-773/18
3. Savo Čolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Dragan Stupar i Aleksandar Čorni, iz Banjaluke, podnio je 6. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 61 0 Ps 003169 16 Rev od 23. novembra 2017. godine. Presudom Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu broj 61 0 Ps 003169 11 Ps od 31. januara 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 61 0 Ps 003169 14 Pž od 16. marta 2016. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete isplati iznos od 46.290,13 KM na način preciziran u izreci presude. Rješenjem Vrhovnog suda broj 61 0 Ps 003169 16 Rev od 23. novembra 2017. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova revizija protiv Presude Višeg privrednog suda broj 61 0 Ps 003169 14 Pž od 16. marta 2016. godine.
4. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 61 0 Ps 003169 14 Pž od 16. marta 2016. godine.
3. AP-788/18
5. Mladen Zurovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, podnio je 8. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 U 003165 17 Uvp od 14. decembra 2017. godine. Apelant je 10. avgusta 2016. godine podnio zahtjev Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Odjeljenje za upravno nadzorne poslove Bileća (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) za ponovno utvrđivanje statusa RVI i prava na ličnu invalidninu. Ministarstvo je 30. avgusta 2016. godine donijelo akt broj 03/4-560-43-1/11 kojim je apelant obaviješten o stanju, toku postupka u njegovom predmetu za utvrđivanje statusa ratnog vojnog invalida, te preduzetim radnjama koje su rezultirale donošenjem Rješenja od 24. aprila 2012. godine kojim je ukinuto ranije prvostepeno rješenje kojim je apelantu bio utvrđen status RVI i apelantov zahtjev za priznavanje statusa i prava odbijen kao neosnovan. Apelant je 1. novembra 2016. godine podnio tužbu Okružnom sudu u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) radi poništenja akta Ministarstva broj 03/4-560-43-1/11 od 30. avgusta 2016. godine. S obzirom da apelant uz tužbu nije dostavio navedeni akt od 30. avgusta 2016. godine, niti je akt u tužbi označio, Okružni sud je podneskom od 4. novembra 2016. godine pozvao apelanta da u tužbi označi akt koji osporava i dostavi akt u originalu ili ovjerenom prepisu i na taj način otkloni nedostatke tužbe u roku od osam dana. Rješenjem Okružnog suda broj 15 0 003165 16 U od 20. decembra 2016. godine odbačena je kao neuredna apelantova tužba, jer apelant u ostavljenom roku nije otklonio nedostatke tužbe, odnosno nije dostavio uređenu tužbu nadležnom sudu. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 003165 17 Uvp od 14. decembra 2017. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje podnesen protiv navedenog rješenja Okružnog suda.
6. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa članom 21. u vezi sa članom 18. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11), na poziv suda otkloni nedostatke tužbe i dostavi urednu tužbu nadležnom sudu.
4. AP-915/18
7. "NORGISTAN" d.o.o. Kiseljak (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 14. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ip-174/98 od 12. januara 2018. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant kao tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu na osnovu vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga protiv doo Kika trade Bihać kao izvršenika radi naplate novčanog potraživanja. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj Ip-174/98 od 1. oktobra 2010. godine po prijedlogu apelanta kao tražioca izvršenja odobreno je izvršenje radi naplate novčanog potraživanja pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Nakon pravosnažnosti rješenja spis je dostavljen sudskim izvršiteljima koji su 17. februara 2017. godine izlaskom na lice mjesta sačinili zapisnik o bezuspješnom pokušaju popisa u kojem su konstatovali izvršenik nema pokretnih stvari koje mogu biti predmet izvršenja. Zaključkom Općinskog suda broj Ip-174/98 od 3. marta 2017. godine apelant je obaviješten da u roku tri mjeseca od pokušane pljenidbe može da predloži da se pljenidba ponovo provede. Apelant je 14. marta 2017. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za promjenu predmeta izvršenja, odnosno provođenje izvršenja na nekretninama u suvlasništvu F.M. bliže označenim u rješenju utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem apelanta kao tražioca izvršenja. Rješenjem Općinskog suda broj Ip-174/98 od 12. januara 2018. godine obustavljen je postupak izvršenja u predmetnoj pravnoj stvari i ukinute sve provedene izvršne radnje (stav I izreke rješenja). Odbijen je prijedlog apelanta za promjenu predmeta izvršenja u tom izvršnom predmetu (stav II izreke rješenja). U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv rješenja može se podnijeti žalba Kantonalnom sudu u Bihaću u roku od osam dana od dana prijema rješenja.
8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 12. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12, 46/16), u propisanom roku podnese žalbu Kantonalnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda broj Ip-174/98 od 12. januara 2018. godine. Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2835/16. Apelacioni navodi
10. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i/ili kršenje odredaba člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i/ili člana 17. Evropske konvencije.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
13. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman