Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-812/16 (J. V.)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Eksproprijacija
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Naknada
- Vanparnični postupak
- Troškovi postupka
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-812/16
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 812/16, rješavajući apelaciju Jovanke Vranješ, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Jovanke Vranješ podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 V 054153 15 Gž 4 od 25. novembra 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jovanka Vranješ (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupaju Lazo Radić i Mladen Baštinac, advokati iz Banje Luke, podnijela je 19. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 V 054153 15 Gž 4 od 25. novembra 2015. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
1. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, te od Opštine Laktaši, koju zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena ili protivnik predlagača), zatraženo je 8. februara 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
2. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. februara 2017. godine, a tužena 28. februara 2018. godine.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
4. Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 V 054153 15 V3 od 29. januara 2015. godine naloženo je protivniku predlagača – Opštini Laktaši da na ime naknade za preuzeto neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište pobliže označeno u dispozitivu (u daljnjem tekstu: gradsko građevinsko zemljište) isplati apelantici 130,00 KM po 1 m², što ukupno za 1.717 m² iznosi 223.210,00 KM, a ranije je isplaćeno 10.302,00 KM, tako da je protivnik predlagača obavezan da isplati razliku apelantici u iznosu od 212.908,00 KM.
5. Kako je naveo sud, nesporno je da je od ranijeg vlasnika, a kasnije od njegovog nasljednika
– apelantice preuzeto neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište rješenjem od 7. marta 1990. godine, dok je na ime naknade za izuzeto zemljište isplaćen iznos od 10.302,00 KM. Dalje je navedeno da se sud pozvao na odredbe člana 76. stav 2. Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ od broja 112/06 do broja 110/08), kojim je propisano da će se postupak određivanja naknade za eksproprisane nekretnine, u kojem do dana stupanja na snagu ovog zakona nije zaključen sporazum o naknadi odnosno nije donesena pravosnažna sudska odluka, okončati prema odredbama ovog zakona. Stoga je mjerodavno pravo za odlučivanje o naknadi za preuzete nekretnine od apelantice iz odredaba naprijed pomenutog Zakona o ekspoprijaciji, koje su bile na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja. Sud se pozvao i na odredbu člana 2. Zakona o eksproprijaciji kojom je propisano da je eksproprijacija oduzimanje ili ograničenje oduzimanja prava vlasništva na nepokretnosti uz pravičnu naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti.
6. Prema odredbi člana 12. Zakona o eksproprijaciji, naknada se određuje u novcu, a ranijem vlasniku se može dati u vlasništvo i druga nepokretnost umjesto novčane naknade. U smislu odredbe člana 54. stav 2. Zakona o eksproprijaciji, tržišna vrijednost eksproprisane nepokretnosti izražena je u cijeni koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu koje zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđenja. Ustavom RS utvrđena je tržišna opredijeljenost Republike Srpske, a prema odredbi člana 5. Ustava RS, ustavno uređenje se temelji na tržišnoj privredi. Tržišna cijena nepokretnosti se slobodno formira prema uslovima koji vladaju na tržištu nepokretnosti, a pravična naknada je ona naknada koja će vlasnika oduzete nepokretnosti, s finansijskog aspekta, staviti u isti položaj kao da nepokretnosti nije izgubio. Sud dalje navodi da je vještak građevinsko-arhitektonske struke D. Z. uradio stručno svoj nalaz koji je sud u cijelosti prihvatio, pa je na osnovu sveg utvrđenog činjeničnog stanja i na osnovu izloženog donio rješenje kao u izreci, a shodno ocjenjujući sve navedene članove Zakona o eksproprijaciji.
7. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 V 054153 15 Gž 4 od 25. novembra 2015. godine žalba protivnika predlagača je djelimično uvažena, Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 V 054153 15 V 3 od 29. januara 2015. godine u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka (stav III izreke) preinačena i obavezan protivnik predlagača da plati apelantici troškove postupka u iznosu od 12.494,00 KM umjesto iznosa od 52.997,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 29. januara 2015. godine pa do isplate, dok se u ostalom dijelu žalba protivnika predlagača odbija i označeno rješenje u pobijanom dijelu kojim je određena naknada za preuzeto neizgrađeno građevinsko zemljište predlagateljice u iznosu od 212.908,00 KM (stav I izreke) potvrđuje. Odbijen je zahtjev predlagateljice za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 2.992,30 KM.
8. Po ocjeni Okružnog suda, nespornim se u toku prvostepenog postupka pokazalo da je Rješenjem SO Laktaši broj 02/2-475-40-1/89 od 7. marta 1990. godine preuzeto iz posjeda ranijeg vlasnika i nosioca prava korištenja T. J., apelanticinog prednika, neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište u ukupnoj površini od 1.717 m² i da je predlagateljici prethodno isplaćen iznos od 72.114,00 dinara, koji, nakon što je vještak finansijske struke M. B. izvršio preračunavanje, predstavlja iznos od 10.302,00 KM. Nesporno je i da je apelantica jedina nasljednica iza umrlog oca T. J., od koga su preuzete predmetne nepokretnosti. Naknada za preuzeto neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište u ovoj pravnoj stvari utvrđena je na način predviđen u članu 164. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09), tj. po kriterijima i mjerilima koji su predviđeni odredbama Zakona o eksproprijaciji. Prema odredbi člana 54. Zakona o eksproprijaciji, pravična naknada u novcu za eksproprisanu nepokretnost ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja. Prema odredbi člana 60. istog zakona, naknada za eksproprisano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određena je u novcu, tako da ona bude pravična i ne niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta.
9. U konkretnom slučaju, radi utvrđivanja tržišne cijene apelanticinih preuzetih nepokretnosti, vještak građevinsko-arhitektonske struke Z. D. proveo je vještačenje, koji je prema podacima iz datog nalaza, kao i njegovog izjašnjenja na raspravi kod prvostepenog suda, imao u vidu da se radi o parceli koja je pokrivena urbanističkim planom i na kojoj je predviđena izgradnja stambeno-poslovnih zgrada, da je 2011. godine na sličnoj lokaciji, ali na paralelnoj saobraćajnici magistralnog puta Banja Luka – Gradiška, procijenio gradsko građevinsko zemljište sada vlasnika D. Z. na KM/m² i da je predmetno zemljište slične komunalne opremljenosti, ali bliže magistralnom putu od uporednih nekretnina i dobro povezano sa magistralnim putem asfaltnom pristupnom saobraćajnicom i udaljeno oko 50 m od magistralnog puta, što mu daje veću cijenu od uporedne. Kako je, dakle, ovaj nalaz dat ocjenom elemenata koji utiču na formiranje tržišne cijene nepokretnosti, pravilno je prvostepeni sud tržišnu cijenu preuzetog zemljišta predlagateljice utvrdio u iznosu od 130,00 KM/m², te je pravilno, primjenom odredbe člana 60. Zakona o eksproprijaciji, apelantici dosudio pravičnu naknadu u ukupnom iznosu od 212.908,00 KM, uračunavajući ranije isplaćeni iznos od 10.302,00 KM. Ocjenjujući da žalbeni prigovori protivnika predlagača ne dovode u sumnju pravilno utvrđenje prvostepenog suda u dijelu odluke o određenoj naknadi za apelanticino preuzeto gradsko građevinsko zemljište (stav I izreke), valjalo je žalbu odbiti i prvostepeno rješenje u tom dijelu potvrditi, primjenom odredbe člana 235. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (ZPP), a u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP.
10. Međutim, Okružni sud nije prihvatio troškove postupka opredijeljene po apelanticinom punomoćniku na ime obrazloženih podnesaka od 15. augusta 2006. godine i 1. augusta 2009. godine jer Okružni sud ocjenjuje da nisu u pitanju neophodni troškovi koje ima u vidu odredba člana 387. stav 1. ZPP, kojim podnescima je apelantica tražila zakazivanje ročišta. Također, Okružni sud nije prihvatio ni troškove sastavljanja apelanticinog odgovora na žalbe protivnika predlagača od 22. maja 2007. godine i 22. aprila 2014. godine, izjašnjenje od 3. maja 2010. godine, odgovor na reviziju od 28. decembra 2010. godine i odgovor na predmetnu žalbu jer ni ti troškovi ne predstavljaju neophodne troškove za odluku u ovoj pravnoj stvari, kao ni troškove pristupa na ročište 25. oktobra 2013. godine, jer u spisu nema raspravnog zapisnika sastavljenog na tom ročištu, a ni troškove sudskih taksa, jer u spisu nema dokaza da su bilo koje takse plaćene. Kako je apelantica opredijeljenim zahtjevom tražila da joj se na troškove postupka dosude zakonske zatezne kamate, a protivnik predlagača je u docnji sa njihovim plaćanjem od dana presuđenja 29. januara 2015. godine, apelantici na dosuđene troškove saglasno odredbi člana 277. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) pripada i zakonska zatezna kamata od dana kada je utvrđena visina troškova pa do isplate. Iz navedenih razloga, djelimičnim uvažavanjem žalbenih prigovora protivnika predlagača preinačena je odluka o troškovima postupka, saglasno odredbi člana 235. stav 1. tačka 3. ZPP, a u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku. Prvostepeno rješenje je ostalo neizmijenjeno u žalbom nepobijanom, odbijajućem dijelu (stav II izreke).
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica ističe povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
12. Smatra da je predmetna odluka nezakonita i da joj je njome povrijeđeno pravo na pravično suđenje zagarantovano članom 6. Evropske konvencije, a posebno je evidentna proizvoljnost u primjeni prava, te nedostatak argumentovanog obrazloženja. S obzirom na to da se radi o troškovima postupka kao materijalnom odnosno finansijskom davanju koje apelantica mora snositi iz razloga što je angažovala stručno lice – advokata, jasno je da je snošenjem tih troškova došlo do umanjenja u njenoj imovini, što za posljedicu ima i povredu prava na imovinu. Ona navodi da je sud prilikom donošenja pobijane odluke u dijelu kojim je odlučivao o troškovima vanparničnog postupka proizvoljno postupio i tumačio odredbe materijalnopravnih propisa, te za svoju odluku nije dao valjane razloge odnosno odluka nije obrazložena na način kako to zahtijeva član 8. ZPP. Osim toga, ona smatra da osnovanost apelacije proizlazi iz odredbi člana 32. Zakona o eksproprijaciji kojim je propisano da troškove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije, članom 386. ZPP, a u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP i odredbama Tarife o naknadama i nagradama za rad advokata tarifni br. 2, 9 i 12. uvećano za PDV. Naime, odredbom člana 32. Zakona o eksproprijaciji kojim je propisano da troškove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije izuzev troškova postupka nastalih povodom žalbe vlasnika nepokretnosti, ako je žalba odbijena i članom 161. ZVP, propisano je da troškove eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika, a članom
386. ZPP stav 1. propisano je da stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove. Iz naprijed citiranih odredbi evidentno je ko snosi troškove u postupcima eksproprijacije, a slijedom toga i u postupcima određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti. U kojim slučajevima korisnik eksproprijacije je dužan da snosi troškove definisano je članom 387. ZPP u kome je navedeno da pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi stranci sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja postupka-parnice. Drugostepeni sud je, odlučujući o žalbi protiv prvostepenog rješenja, bodovanje i naknadu za te radnje obračunao kako je to naprijed navedeno prema tarifnom broj 3 (150 bodova), čime je oštetio apelanticu dosudivši 12.494,00 KM umjesto 52.997,00 KM. Apelantica predlaže da Ustavni sud donese odluku kojom će rješenje Okružnog suda preinačiti tako što će žalbu predlagača Opštine Laktaši odbiti i rješenje Osnovnog suda potvrditi u cjelini, uz dosuđenje troškova sastavljanja ove apelacije u iznosu od 1.170,00 KM ili drugostepeno rješenje u dijelu odluke o troškovima postupka ukinuti i predmet u tom dijelu dostaviti drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje uz dosuđenje troškova sastavljanja ove apelacije u iznosu od 1.170,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Okružni sud navodi da je odluka ovog suda donijeta uz pravilnu primjenu procesnog i materijalnog prava, nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pa proizlazi da sud donošenjem odluke nije učinio povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu na koje se apelantica poziva. Iz navedenih razloga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
14. Tužena navodi da je odluka suda o dosuđenim troškovima postupka u skladu sa članom 2, tar. br. 3, 9. i 12. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 68/05). U obrazloženju odluke sud navodi koji je to bio osnovan zahtjev kojim je apelantica tražila naknadu troškova zastupanja advokata, naknadu troškova pristupa na ročišta koja su održana a koja su odložena, sastav obrazloženih podnesaka, troškovi vještačenja, na ime odsustva iz kancelarije, što sve ukupno iznosi 12.494,00 KM. Naime, sud nije mogao prihvatiti troškove apelantice koji nisu opravdani jer predlagateljica traži troškove koji nisu bili neophodni, kao što su troškovi sastavljanja odgovora na žalbu protivnika predlagača, izjašnjenje, odgovor na žalbu, podnesci kojima se traži zakazivanje rasprave i dr., jer svi ti troškovi ne predstavljaju neophodne troškove za odluku u ovoj pravnoj stvari. Na osnovu izloženog predloženo je da Ustavni sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom se odbija apelacija i utvrđuje da ne postoje povrede prava na imovinu i prava na pravično suđenje.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ brojevi od 112/06 do broja 110/08) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Eksproprijacija je oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva na nepokretnostima uz pravičnu naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti.
Član 12.
(1) Za eksproprisanu nepokretnost vlasniku pripada naknada u drugoj nepokretnosti, a ako korisnik eksproprijacije ne može obezbijediti takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše. (....)
Član 32.
Troškove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije, izuzev troškova postupka nastalih povodom žalbe vlasnika nepokretnosti, ako je žalba odbijena.
Član 54. stav 2.
1) Ako vlasnik nepokretnosti koja se ekspropriše ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nepokretnost ili ako korisnik eksproprijacije ne može da obezbijedi takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma.
(2) Tržišna vrijednost izražena je u cijeni koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja. Član 76. stav. 2.
1) Postupak po prijedlogu za eksproprijaciju koji nije okončan do dana stupanja na snagu ovog zakona završiće se po odredbama ovog zakona.
(2) Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost, u kome do dana stupanja na snagu ovog zakona nije zaključen sporazum o naknadi, odnosno nije donesena pravosnažna sudska odluka završiće se po odredbama ovog zakona.
16. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 235. stav 1. tačka 3.
Rješavajući o žalbi, drugostepeni sud može: 3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i po potrebi predmet vratiti na ponovni postupak.
Član 387. stav 1.
Pri odlučivanju koje će troškove nadoknaditi stranci sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. (....)
17. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) relevantne odredbe glase:
Član 2 stav 2.
(...) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (”Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07), ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 27. stav 3.
(...) (3) U vanparničnim stvarima iz stava 2. ovog člana sud može odlučiti da sve troškove postupka snosi učesnik u čijem se interesu postupak vodi, odnosno učesnik koji je svojim ponašanjem isključivo dao povoda za pokretanje postupka.
Član 164.
Odredbe o postupku određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost shodno se primjenjuju i u drugim slučajevima kada se ranijem vlasniku po zakonu priznaje pravo na naknadu za nepokretnost na kojoj je izgubio pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo. VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 V 054153 15 Gž 4 od 25. novembra 2015. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 21. decembra 2015. godine, a apelacija je podnesena 19. februara 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[…]
26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se predmetni postupak odnosi na određivanje naknade za preuzete nepokretnosti i troškove koji su utvrđeni u ovom postupku, dakle, nesporno se radi o utvrđivanju apelanticinih građanskih prava. Shodno navedenom, proizlazi da se radi o predmetu građanskopravne prirode, te da, stoga, apelantica uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. U vezi s ovim dijelom navoda, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
28. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno i navode iz apelacije, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li su osporene odluke zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
29. Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud o troškovima postupka odlučio u skladu sa odredbama ZPP, Zakona o vanparničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. U obrazloženju odluke sud je utvrdio koji su to apelanticini osnovani zahtjevi kojim traži naknadu troškova zastupanja po advokatima, naknadu troškova pristupa na ročišta koja su održana a koja su odložena, sastav obrazloženih podnesaka, troškovi vještačenja, na ime odsustva iz kancelarije, što sve ukupno iznosi 12.494,00 KM. Dakle, sud je zaključio da nisu u pitanju neophodni troškovi koje ima u vidu odredba člana 387. stav 1. ZPP, s obzirom na to da sud ocjenjuje koji su troškovi bili neophodni, kao i kolika je njihova visina brižljivo ocjenjujući sve okolnosti.
30. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i relevantne odredbe o Zakona o eksproprijaciji, ZPP i Zakona o vanparničnom postupku, Ustavni sud smatra da iz činjenica predmeta i osporenih odluka ne proizlazi bilo kakva proizvoljnost u postupanju i u primjeni materijalnog prava koja se odnosi na utvrđene troškove postupka. Stoga su apelanticini navodi da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, po mišljenju Ustavnog suda, neosnovani. Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak proveden uz garancije koje pruža član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da, shodno tome, osporenom odlukom nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
Ostali navodi
32. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelanticini navodi o kršenju ovih prava, također, zasnivaju na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, što je Ustavni sud već obrazložio prilikom razmatranja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelanticinu štetu, te kada su redovni sudovi za svoje odluke dali jasne razloge.
34. Dalje, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na dom i imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelantica kršenje tog prava vezuje za nepravilno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman