Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2729/16 (K. V.)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Konkurs
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2729/16
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2729/16, rješavajući apelaciju Karmile Vlašić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. travnja 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Karmile Vlašić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku po reviziji u kojem je donesena Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 Rs 007148 15 Rev od 12. travnja 2016. godine.
Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona, u skladu sa člankom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantici Karmili Vlašić u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neutemeljena apelacija Karmile Vlašić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 Rs 007148 15 Rev od 12. travnja 2016. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Rs 007148 10 Rsž od 13. prosinca 2010. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 Rs 007148 10 Rs od 11. listopada 2010. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Karmila Vlašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gruda, koju zastupa Nada Dalipagić, odvjetnica iz Mostara, podnijela je 24. lipnja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 63 0 Rs 007148 15 Rev od 12. travnja 2016. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 Rs 007148 10 Rsž od 13. prosinca 2010. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 Rs 007148 10 Rs od 11. listopada 2010. godine, te zbog duljine trajanja postupka po reviziji.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda, Osnovne škole „Fra Stipan Vrljić“ Sovići (prvotužena u predmetnom postupku, u daljnjem tekstu: prvotužena) i Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i športa Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: drugotuženi) zatraženo je u razdoblju od 21. do 27. prosinca 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju. Ustavni sud je 23. ožujka 2018. godine zatražio dodatne informacije od Vrhovnog suda.
3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Općinski sud, prvotužena i drugotuženi su u razdoblju od 25. prosinca 2017. do 8. siječnja 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju. Vrhovni sud je 30. ožujka 2018. godine dostavio dodatne informacije.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 12. ožujka 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu.
6. Presudom Općinskog suda broj 63 0 Rs 007148 10 Rs od 11. listopada 2010. godine odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se ponište kao nezakonita rješenje prvotužene i rješenje drugotuženog, bliže označena u izreci presude, te naloži prvotuženoj da u povodu javnog natječaja od 6. siječnja 2010. godine ponovo odluči o prijemu kandidata u radni odnos na neodređeno vrijeme na radno mjesto čistačice na temelju zakonom predviđene procedure i valjano cijeneći karakteristike kandidata i kriterije koji se traže javnim natječajem i apelantici nadoknade troškove postupka. Presudom je dalje obvezana apelantica prvotuženoj nadoknaditi troškove postupka, dok je s preostalim traženim dijelom troškova postupka prvotužena odbijena, kao i drugotuženi.
7. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je prvotužena raspisala natječaj, između ostalih, i za prijem u radni odnos na radno mjesto čistačice, na koji se prijavila i apelantica, te dostavila svu traženu dokumentaciju. Nadalje, naveo je da je Školski odbor prvotužene, nakon što nije imao potrebnu većinu, ponovno donio odluku o izboru kandidata, gdje je većinu glasova imala Blagica Vlašić (5 glasova). Općinski sud je istaknuo da se Pravilnik o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku izbora uposlenika u javnim i srednjim školama (u daljnjem tekstu: Pravilnik) odnosi samo na nastavno osoblje, odnosno na osoblje sa višom i visokom stručnom spremom, dok je u konkretnom slučaju za radno mjesto čistačice bila potrebna samo završena osnovna škola, što znači da se radilo o tehničkom i pomoćnom osoblju. Stoga, prema mišljenju Općinskog suda, prvotužena nije ni trebala uzimati u obzir kriterije koji su navedeni u Pravilniku za prijem u radni odnos čistačice. Imajući u vidu sve izvedene dokaze, Općinski sud je ocijenio da su svi kandidati koji su se prijavili na natječaj za radno mjesto čistačice ispunjavali uvjete natječaja, da je postojao obrazložen prijedlog ravnatelja da se primi „netko iz Vlašića“ jer je od njih oduzeto zemljište za potrebe škole, te da je Školski odbor prvotužene odlučio s većinskim dijelom glasova da se primi kandidatkinja Blagica Vlašić. Općinski sud je istaknuo da je navedeno diskrecijsko pravo osoba koje odlučuju o prijemu u radni odnos na radno mjesto čistačice, tj. Školskog odbora budući da za navedeno radno mjesto nije regulirana posebna procedura i ocjenjivanje kako je navedeno u Pravilniku za nastavno osoblje. Stoga je Općinski sud zaključio da apelantica nije dokazala da su sporna rješenja prvotužene nezakonita i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženu (u obrazloženju očitom omaškom navedeno u odnosu na drugotuženog) u skladu sa člankom 76. st. 1. i 3. toč. 4. i 5. Zakona o osnovnom školstvu Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovnom školstvu). U pogledu drugotuženog, Općinski sud je ocijenio utemeljenim prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani drugotuženog. U svezi s tim, obrazloženo je da prema relevantnim odredbama Zakona o osnovnom školstvu, osnovna škola se upisuje u sudski registar čime stječe pravnu i poslovnu sposobnost, te da školski odbor odlučuje o zasnivanju i prestanku radnog odnosa uposlenika, kao i da raspisuje natječaj.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 63 0 Rs 007148 10 Rsž od 13. prosinca 2010. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđena presuda Općinskog suda.
9. U obrazloženju presude Kantonalnog suda je navedeno da je iz Pravilnika vidljivo da nije predviđeno bodovanje kod prijema za tehničko osoblje, da se navedeno odnosi samo na prijem nastavnog osoblja, a da je za radno mjesto čistačice tražena samo osnovna škola. Nadalje, naveo je da je ravnatelj prvotužene dao obrazložen prijedlog o prijemu kandidata na radno mjesto čistačice, te da je Školski odbor tajnim glasovanjem većinom glasova (5 glasova za) izabrao kandidatkinju Blagicu Vlašić. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je ocijenio pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da apelantica nije dokazala u skladu sa člankom 126. u svezi sa člankom 123. Zakona o parničnom postupku da su sporna rješenja prvotužene nezakonita, te odbio apelantičin tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženu u skladu sa člankom 76. st. 1. i 3. toč. 4. i 5. Zakona o osnovnom školstvu. Nadalje, ocijenio je da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog, imajući u vidu odredbe članka 11. Zakona o osnovnom školstvu kojim je regulirano da se osnovna škola upisuje u sudski registar i time stječe pravnu i poslovnu sposobnost.
10. Presudom Vrhovnog suda broj 63 0 Rs 007148 15 Rev od 12. travnja 2016. godine odbijena je apelantičina revizija podnesena protiv presude Kantonalnog suda, te odbijen apelantičin zahtjev za naknadu troškova revizijskog postupka.
11. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je iz provedenih dokaza proizlazilo da Školski odbor prvotužene nije utvrdio kriterije na temelju kojih će izvršiti izbor kandidata. Međutim, suprotno paušalnim apelantičinim tvrdnjama, Vrhovni sud je ocijenio da Školski odbor prvotužene takvu obvezu nije imao po važećem Zakonu o radu. Nadalje, takvu obvezu nije imao ni po Zakonu o osnovnom školstvu kojim je u članku 75. stavak 2. u svezi sa člankom 78. stavak 11. istog zakona propisano samo da o svim pitanjima iz djelokruga svoga rada školski odbor donosi odluke većinom glasova od ukupnog broja članova. Stoga, prema mišljenju Vrhovnog suda, u predmetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, u nedostatku pobližeg zakonskog određenja postupka, odnosno načina bodovanja prijavljenih kandidata, pravilno su zaključili nižestupanjski sudovi kada su svoje odluke utemeljili na pravnom stajalištu da je Školski odbor prvotužene pravilno postupio kada je donio odluku da se izbor za prijem kandidata na radno mjesto čistačice izvrši tajnim glasovanjem, pa nakon obavljenog glasovanja donio odluku o izboru Blagice Vlašić za prijem na to radno mjesto. U svezi s tim, obrazloženo je da je Školski odbor prvotužene na ovakav način, sigurnijom procedurom tajnog, a ne javnog glasovanja omogućio objektivniji izbor jednog od osam prijavljenih kandidata koji su ispunjavali sve uvjete za izbor. Stoga, prema ocjeni Vrhovnog suda, Školski odbor prvotužene je u pravilnoj proceduri donio odluku o izboru kandidata na radno mjesto čistačice. U pogledu drugotuženog, Vrhovni sud je naveo da on kao organ Vlade Zapadnohercegovačkog kantona nema svojstvo pravne osobe i nije mogao biti stranka u postupku. Međutim, kako je apelantičin zahtjev odbijen kao neutemeljen, Vrhovni sud je ocijenio da takva pogreška nižestupanjskih sudova nije bila od utjecaja na zakonitost presude Okružnog suda. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje. Apelantica navodi da su predmetnim natječajem bili jasno definirani opći i posebni uvjeti koje su ravnatelj i Školski odbor prvotužene morali poštovati. Posebno ističe da tajno glasovanje nije predviđeno niti Statutom niti Pravilnikom o radu školskog odbora, što dovodi u sumnju da je izbor vršen pristrano, nepoštovanjem traženih uvjeta. Glede duljine trajanja postupka, apelantica ističe grubo kršenje prava na efikasno rješavanje po njezinoj reviziji učinjeno u postupku pred Vrhovnim sudom. Tvrdi da je 17. prosinca 2010. godine predala reviziju na postupanje, a odluku o reviziji primila pet i po godina kasnije, što smatra nedopuštenim rokom za rješavanje u postupku po izvanrednom pravnom lijeku. Pri tome, ističe da se radi o radnom sporu – poništenju odluke iz natječaja, koji predmet je morao imati žuran karakter.
b)Odgovor na apelaciju
13. Vrhovni sud smatra da nije povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje, te da je u revizijskoj odluci obrazloženo iz kojih razloga apelantičina revizija nije utemeljena, odnosno iz kojih razloga je nižestupanjskim presudama pravilno odbijen apelantičin tužbeni zahtjev. Vrhovni sud je obavijestio Ustavni sud da je predmetni spis 14. rujna 2015. godine dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje po reviziji od strane Općinskog suda.
14. Kantonalni sud navodi da nije bilo kršenja apelantičinih prava pred ovim sudom i predlaže da se apelacija odbije.
15. Općinski sud navodi da je bespredmetno koliko je trajao revizijski postupak koji je izvanredni pravni lijek s obzirom na to da je odluka kojom je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev 13. prosinca 2000. godine postala pravomoćna, kao i da su presudom Vrhovnog suda potvrđene nižestupanjske presude. Smatra da tijekom postupka nije načinio niti jednu od povreda koju je apelantica navela i predlaže da se apelacija odbije.
16. Prvotužena smatra apelaciju neutemeljenom, te da su osporene odluke donesene u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.
17. Drugotuženi apelantičine navode smatra neutemeljenim, te da ne postoji povreda prava na pravično suđenje.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 123. stavak 1.
Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.
Članak 126.
Ako sud na temelju ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću ustanoviti koju činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
19. Zakon o osnovnom školstvu Zapadnohercegovačkog kantona („Narodne novine ZHK“ br. 6/04, 8/04, 8/08, 10/08, 14/08 i 12/11) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 75.
Osnovna škola ima Statut.
Statut škole donosi Školski odbor uz prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva.
Članak 76. st. 1. i 3. toč. 4. i 5.
Osnovnom školom upravljaju ravnatelj škole i Školski odbor.
Pored ostalog Školski odbor ostvaruje sljedeće funkcije:
-raspisuje natječaj za prijem djelatnika u radni odnos, -odlučuje o zasnivanju i prestanku radnog odnosa djelatnika na obrazložen prijedlog ravnatelja, Članak 78. stavak 12.
Školski odbor o svim pitanjima iz svog djelokruga odlučuje većinom glasova od ukupnog broja članova Školskog odbora.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 63 0 Rs 007148 15 Rev od 12. travnja 2016. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu presudu apelantičina zastupnica je primila 20. svibnja 2016. godine, a apelacija je podnesena 24. lipnja 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje.
Pravo na pravično suđenje
25. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
26. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
27. Ustavni sud, prije svega, zapaža da su predmet osporavanja apelacijom odluke donesene u postupku koji se odnosio na zahtjev za poništenje spornih odluka tuženih i da se ponovo odluči o prijemu kandidata u radni odnos povodom javnog natječaja, u kojem je kao kandidat sudjelovala i apelantica, pa se stoga radilo o postupku u kojem je odlučivano o apelantičinim građanskim pravima, tako da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3528/13 od 15. rujna 2016. godine, stavak 33., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
a)U odnosu na suđenje u razumnom roku
28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
29. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost organizirati svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog članka, uključujući i obvezu da postupaju u predmetima „u razumnom roku“ (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine).
30. U odnosu na apelacijske navode o kršenju prava na donošenje odluke „u razumnom roku“ Ustavni sud prvo zapaža da je apelantica u apelaciji ukazala isključivo na duljinu trajanja postupka po reviziji. Imajući u vidu da Ustavni sud u skladu sa člankom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, razmatrati samo razumnost duljine trajanja postupka po reviziji pred sudovima, odnosno razdoblje od 17. prosinca 2010. godine, kada je apelantica, prema navodima u apelaciji koji nisu osporeni odgovorima na apelaciju, predala reviziju na postupanje, pa do 12. travnja 2016. godine, kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je okončan postupak pred tim sudom. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine trajanja predmetnog postupka jeste pet godina i četiri mjeseca. Ustavni sud zapaža da je apelantica navela da je 17. prosinca 2010. godine predala reviziju na postupanje, te da je Vrhovni sud u dodatnim informacijama naveo da mu je 14. rujna 2015. godine dostavljen predmetni spis na odlučivanje po reviziji od strane Općinskog suda. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku, revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu (članak 243.), a prvostupanjski sud će dostaviti protivnoj stranci primjerak pravodobne i potpune revizije, koja može podnijeti sudu odgovor na reviziju u roku od osam dana od dana dostave revizije. Po prijemu odgovora na reviziju ili po isteku roka za odgovor, prvostupanjski sud dostavit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnijet, sa svim spisima, revizijskom sudu (članak 245.). Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, Ustavni sud zapaža kako iz stanja spisa proizlazi da je postupak po reviziji pred Općinskim sudom trajao oko četiri godine i devet mjeseci, a pred Vrhovnim sudom oko sedam mjeseci. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i navedene zakonske odredbe, Ustavni sud apelantičine prigovore usmjerene na kršenje prava na pravično suđenje u segmentu suđenja „u razumnom roku“ u postupku po reviziji smatra opravdanim jer je postupak po reviziji u radnom sporu koji se po zakonu smatra žurnim trajao oko pet godina i četiri mjeseca, pri čemu odgovornost za tu duljinu snosi Općinski sud pred kojim je postupak trajao oko četiri godine i devet mjeseci, a taj je sud naveo da je bespredmetno koliko je trajao revizijski postupak koji je izvanredni pravni lijek, te da nije načinio niti jednu povredu na koju je apelantica ukazala u apelaciji.
31. S obzirom na navedeno i standarde koje Ustavni sud ocjenjuje prilikom ispitivanja navoda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku po reviziji došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
33. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. U svezi s tim, s obzirom na to da se u apelantičinom predmetu radi o postupku koji je po zakonu žuran, a s druge strane – iako apelantica osporava samo duljinu revizijskog postupka, Ustavni sud kod određivanja naknade ipak ima u vidu da je postupak vođen na tri instance i da je okončan pet godina i jedanaest mjeseci od podnošenja tužbe, pri čemu je Općinski sud prvostupanjsku presudu donio sedam mjeseci nakon podnošenja tužbe, a žalbeni svoju presudu u roku od nepuna dva mjeseca od donošenja prvostupanjske presude i da je postupak okončan prije podnošenja apelacije, a da je apelantica mogla tijekom trajanja revizijskog postupka podnijeti apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, čime je mogla skratiti tijek tog postupka, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja i vodeći se načelima pravičnosti smatra pravičnim naložiti da se apelantici na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 500,00 KM.
34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Zapadnohercegovačkog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodio predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. b)U odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje
35. Apelantica, u biti, smatra da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili materijalno pravo. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova glede činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
36. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u postupku utvrdili da je prvotužena raspisala natječaj za radno mjesto čistačice, na koji se prijavila apelantica, te da su svi prijavljeni kandidati ispunjavali sve uvjete iz natječaja. Nadalje, utvrdili su da je Školski odbor tužene tajnim glasovanjem većinom glasova izabrao Blagicu Vlašić (sa pet glasova) na oglašeno radno mjesto. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i pozivanjem na relevantne zakonske odredbe, redovni sudovi su ocijenili da je odluka o izboru kandidata na radno mjesto čistačice donesena u pravilnoj proceduri. S druge strane, Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da prvotužena nije poštovala uvjete natječaja koje je sama raspisala, kao i da tajno glasovanje, na temelju kojeg je izabran drugi kandidat, nije predviđeno Statutom i Pravilnikom o radu školskog odbora. U svezi s tim, Ustavni sud nalazi da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka ukazali da je iz provedenih dokaza proizlazilo da Školski odbor prvotužene nije utvrdio kriterije na temelju kojih će izvršiti izbor kandidata između onih koji su ispunjavali uvjete za izbor. Nadalje, ukazali su i da takvu obvezu Školski odbor nije ni imao po važećem Zakonu o radu i Zakonu o osnovnom školstvu. Glede okolnosti da je izbor kandidata izvršen tajnim glasovanjem, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud ukazao da u nedostatku pobližeg zakonskog određenja postupka sigurnijom procedurom tajnog glasovanja omogućen je objektivniji izbor jednog od osam prijavljenih kandidata koji su ispunjavali sve uvjete za izbor. Prema mišljenju Ustavnog suda, u osporenim odlukama redovni sudovi su dali jasna i precizna obrazloženja svojih zaključaka, pri čemu su primijenjene relevantne zakonske odredbe. Do ovakvog zaključka Ustavni sud je došao analizirajući osporene odluke i propise na kojima su utemeljene, te dovodeći navedeno u vezu sa zahtjevima iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
37. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije neutemeljena.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u segmentu suđenja „u razumnom roku“, kada je postupak po reviziji ukupno trajao oko pet godina i četiri mjeseca iako je cjelokupan postupak na tri instance okončan pet godina i jedanaest mjeseci od podnošenja tužbe, imajući u vidu da se radilo o radnom sporu koji je po zakonu žuran, pri čemu odgovornost za to leži na Općinskom sudu koji apelantičinu reviziju nije pravodobno dostavio Vrhovnom sudu na odlučivanje.
39. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u ostalim aspektima tog prava jer su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke glede utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba materijalnog prava na predmetnu situaciju, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
40. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman