Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4230/16 (P. B., I. B., D. B., S. N. K. i S. B.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građevinsko zemljište
- Državno vlasništvo
- Upravni postupak
- Upravni spor
- Apelacija preuranjena
- Vlasničko-pravni odnosi
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4230/16
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP 4230/16, rješavajući apelaciju Petra Bogojevića i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1) i (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 stav (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju su podnijeli: Petar Bogojević, Ilija Bogojević, Dejan Bogojević, Svjetlana Nikić Kaltenschee i Saša Bogojević.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom podnesenog zahtjeva za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 017128 15 U od 26. septembra 2016. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantima Petru Bogojeviću, Iliji Bogojeviću, Dejanu Bogojeviću, Svjetlani Nikić Kaltenschee i Saši Bogojeviću solidarno isplati ukupni iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Republike Srpske da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 11 0 U 017128 17 Uvp u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Vrhovnog suda Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Bogojevića, Ilije Bogojevića, Dejana Bogojevića, Svjetlane Nikić Kaltenschee i Saše Bogojevića protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 017128 15 U od 26. septembra 2016.
godine zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Petar Bogojević, Ilija Bogojević, Dejan Bogojević, Svjetlana Nikić Kaltenschee i Saša Bogojević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Marjana Kulenović, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 4. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja prestanka državne svojine i uspostavljanja ranijeg svojinsko-pravnog odnosa na neizgrađenom gradskom građevinskom zemljištu i protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 017128 15 U od 26. septembra 2016. godine protiv koje su podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda, Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: RUGIPP) i Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske - Područna jedinica Banjaluka (u daljnjem tekstu: RUGIPP PJ Banjaluka) zatraženo je 31. marta i 6. aprila 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Okružni sud i Republička uprava su u periodu od 4. do 18. marta 2017. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Republička uprava PJ Banjaluka nije dostavila traženi odgovor.
4. Takođe, Ustavni sud je 20. marta 2018. godine telefonskim putem od Vrhovnog suda pribavio informacije o predmetnom postupku.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelanti su 15. marta 2005. godine RUGIPP PJ Banjaluka podnijeli zahtjev za uspostavljanje ranijeg svojinsko-pravnog odnosa na neizgrađenom gradskom građevinskom zemljištu označenom kao k.č. broj 617/2 i k.č. broj 617/9 upisanom u zk.ul. broj 1908 k.o. Banjaluka kao opštenarodna imovina (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište).
7. Rješenjem RUGIPP PJ Banjaluka broj 11-476-47/06 od 3. februara 2014. godine zahtjev apelanata je odbijen kao neosnovan.
8. Rješenjem RUGIPP broj 21.05/476-43/14 od 23. juna 2014. godine usvojena je žalba apelanata, poništeno je rješenje prvostepenog organa od 3. februara 2014. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
9. U ponovnom postupku, Rješenjem RUGIPP PJ Banjaluka broj 11-476-47/06 od 9. oktobra 2014. godine je utvrđeno da je na jednom dijelu predmetnog zemljišta (k.č. broj 617/9) po sili zakona 1. decembra 2006. godine prestala državna svojina, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanata u odnosu na preostali dio predmetnog zemljišta (k.č. broj 617/2). Istim rješenjem odbijen zahtjev apelanata za naknadu troškova upravnog postupka.
10. Rješenjem RUGIPP broj 21.05/476-233/14 od 22. aprila 2015. godine, između ostalog, odbijena je kao neosnovana žalba apelanata podnesena protiv prvostepenog rješenja u dijelu kojim nije usvojen njihov zahtjev (u odnosu na dio predmetnog zemljišta i troškove postupka).
11. U nastavku postupka apelanti su 18. avgusta 2015. godine tužbom pokrenuli upravni spor protiv rješenja RUGIPP od 22. aprila 2015. godine.
12. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 017128 15 U od 26. septembra 2016. godine, između ostalog, odbijena je kao neosnovana tužba apelanata, kao i njihov zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka.
13. Apelanti su 20. oktobra 2016. godine, putem Okružnog suda, podnijeli Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 26. septembra 2016. godine. Prema stanju u spisu postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka za uspostavljanje ranijeg svojinsko-pravnog odnosa na neizgrađenom gradskom građevinskom zemljištu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, apelanti smatraju da je u konkretnom slučaju došlo i do proizvoljne primjene materijalnog prava i osporavaju Presudu Okružnog suda broj 11 0 U 017128 15 U od 26. septembra 2016. godine. Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji apelaciju, te da obaveže Republiku Srpsku da im na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 4.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
15. RUGIPP se u odgovoru kratko osvrnuo na hronologiju predmetnog postupka koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju, te je istakao da ostaje pri navodima datim u obrazloženju rješenja od 22. aprila 2015. godine.
16. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok predmetnog postupka pred tim sudom, izložen u činjeničnom dijelu odluke, istaknuvši da nije bilo povrede odredaba postupka na štetu apelanata i da obrazloženje osporene presude jasno ukazuje na pravilnost i zakonitost postupanja tog suda.
17. Vrhovni sud je naveo kada je podnesen zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, te je istakao da nije donio odluku po podnesenom zahtjevu, niti se predmet nalazi na redu za rješavanje imajući u vidu vrijeme podnošenja inicijalnog akta-tužbe. Vrhovni sud je ukazao na veliki broj predmeta u radu kod postupajućeg sudije, te da u konkretnom slučaju nije protekao razuman rok za rješavanje konkretnog predmeta. V.Relevantni propisi
18. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 - ispravka i 50/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6. stav 1.
Pri vođenju postupka i rješavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica, niti u suprotnosti sa javnim interesom.
Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
19. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase: Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
20. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS” br. 37/12, 44/15 i 100/17) relevantne odredbe glase:
Član 48.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost apelacije u odnosu na Presudu Okružnog suda broj 11 0 U 017128 15 U od 26. septembra 2016. godine
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
24. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
25. Član 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
26. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
27. U vezi s navodima iz apelacije o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak nije okončan, odnosno da se predmet nalazi pred Vrhovnim sudom u postupku po podnesenom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 26. septembra 2016. godine, iz čega slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.
Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka
28. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
29. Imajući u vidu činjenično stanje navedenog predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum
31. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda apelanata nedopušten zbog preuranjenosti apelacije, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima se ističe da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a) Pravo na suđenje u razumnom roku
32. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
33. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
35. Ustavni sud zapaža da je postupak na čiju se dužinu apelanti žale započeo 15. marta 2005. godine, te da prema stanju spisa predmetni postupak još uvijek nije okončan. Dakle, Ustavni sud zapaža da postupak po zahtjevu apelanata traje 13 godina i da do donošenja ove odluke još nije okončan.
36. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se nije radilo o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je trebalo razmotriti, niti organi uprave i sudovi na to ukazuju u svojim odgovorima na apelaciju kao razlog za dužinu trajanja postupka, zatim radi se o pitanju koje je od značaja za apelante (uspostavljanje ranijeg svojinsko-pravnog odnosa na predmetnom zemljištu), te konstatuje da iz činjenica predmeta ne proizlazi da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli dužini postupka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ uprave svoju odluku donio tek nakon nepunih devet godina, što je sam po sebi izuzetno dug period, za koji nije ponuđeno bilo kakvo objašnjenje ili opravdanje, a nakon žalbe apelanata (s obzirom na to da je odbijen njihov zahtjev) drugostepeni organ je bez odlaganja (nakon četiri mjeseca) uvažio žalbu i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. U ponovnom postupku organi uprave su svoje odluke donijeli u kratkim rokovima (tri mjeseca i šest mjeseci), dok je Okružni sud po tužbi apelanata odlučio nakon godinu dana i jednog mjeseca, što je relativno prihvatljiv rok. Međutim, postupak pred Vrhovnim sudom traje već godinu i po i neizvjesno je kad će biti okončan imajući u vidu navode iz odgovora na apelaciju da se taj sud pridržava Plana rješavanja starih predmeta i da se ovaj predmet ne nalazi u planu rješavanja, što takođe ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Imajući u vidu da predmetni postupak traje više od 13 godina i da još nije okončan jer je u toku odlučivanje o zahtjevu za vanredno preispitivanje pred Vrhovnim sudom, te da organi uprave nisu ponudili odgovore, odnosno relevantne argumente u vezi s dužinom trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja predmetni postupak prešao granice razumnog trajanja, te da su navodi apelanata osnovani.
37. S obzirom na navedeno i standarde koje Ustavni sud ocjenjuje prilikom ispitivanja navoda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da je dužina postupka pretjerano duga, a posebno u početnoj fazi postupka, za šta organi uprave nisu dali bilo kakve razloge i opravdanje.
38. U vezi s tim, imajući u vidu odgovor na apelaciju Vrhovnog suda koji se poziva na Plan rješavanja starih predmeta, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2907/16 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2907/16 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera, u smislu ove odluke, adresirati na VSTSBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“
39. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2907/16. Iz istih razloga i ova se odluka, takođe, dostavlja navedenim subjektima.
40. Iako nije utvrdio odlučujuću odgovornost Vrhovnog suda pred kojim se postupak trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu s obzirom na to da predmetni postupak ukupno traje 13 godina. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42).
b) Ostali navodi
41. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u ovom predmetu takođe došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
43. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su apelanti nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja navedenog prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantima na ime naknade nematerijalne štete treba solidarno isplati ukupni iznos od 1.950,00 KM.
44. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište sudova, odnosno organa uprave pred kojim je vođen predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer predmetni postupak, koji je od značaja za apelante, traje duže od 13 godina i još nije okončan, pri čemu organi uprave, koji su odlučujuće doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka, nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli opravdati takvu dužinu trajanja postupka.
46. Na osnovu člana 18 st. (1) i (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 stav (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman