Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4495/17 (M. S.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4495/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-4495/17, rješavajući apelaciju Melise Salkanović, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Melisa Salkanović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 307080 14 Gži od 20. jula 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Melisa Salkanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Živinica, koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 1. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 307080 14 Gži od 20. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, Rješenjem Kantonalnog suda od 20. jula 2017. godine, uvažena je apelantkinjina (tražilac izvršenja) žalba i preinačeno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 307080 12 I od 10. februara 2014. godine tako što je odbijen prigovor izvršenika (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike) i Rješenje o izvršenju od 20. novembra 2012. godine u cijelosti održano na snazi.
2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 20. novembra 2012. godine određeno je izvršenje na osnovu izvršne isprave – Rješenje Centra za socijalni rad Živinice, kojim je apelantkinji utvrđeno pravo na ličnu invalidninu I grupe, dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica I grupe i ortopedski dodatak I grupe u odgovarajućim mjesečnim iznosima.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja navodi da Rješenjem Kantonalnog suda od 20. jula 2017. godine nije odlučeno o troškovima žalbenog postupka, iako je opredijelila zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Apelantkinja smatra da je Kantonalni sud bio dužan, u skladu sa odredbama člana 397. stav 2. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 21. Zakona o izvršnom postupku, odlučiti i o troškovima žalbenog postupka, s obzirom na to da je uvažio podnesenu žalbu. Pri tome, apelantkinja navodi da je 15. septembra 2017. godine podnijela Kantonalnom sudu prijedlog za donošenje dopunskog rješenja u pogledu troškova postupka, ali da sud još nije odlučio o tom prijedlogu. Stoga, apelantkinja traži od Ustavnog suda da naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o troškovima žalbenog postupka.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud zapaža da apelantkinja osporava Rješenje Kantonalnog suda od 20. jula 2017. godine, ukazujući da je taj sud propustio da odluči o troškovima žalbenog postupka. U vezi s tim, apelantkinja smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku, odnosno da su u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. U konkretnom slučaju, apelantkinja navodi da Rješenjem Kantonalnog suda od 20. jula 2017. godine nije odlučeno o troškovima žalbenog postupka, iako je opredijelila zahtjev za naknadu tih troškova. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu, da je apelantkinja zaista u žalbi podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda od 10. februara 2014. godine tražila od Kantonalnog suda da, pored ostalog, obaveže izvršenika da joj naknadi troškove na ime sastava žalbe u iznosu od 300,00 KM. Takođe, Ustavni sud zapaža, da je apelantkinja 15. septembra 2017. godine podnijela Kantonalnom sudu prijedlog za donošenje dopunskog rješenja u pogledu troškova žalbenog postupka, o kom prijedlogu, prema podacima spisa, Kantonalni sud još nije odlučio. Imajući u vidu da osporenim rješenjem Kantonalnog suda nije negativno, po apelantkinju, odlučeno o njenom zahtjevu za naknadu troškova postupka, te da je pred tim sudom u toku postupak po apelantkinjinom prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja u pogledu troškova postupka, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi, u okolnostima konkretnog slučaja, očigledno neosnovani. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman