Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4382/17 (HARBAŠ-COMPANY d.o.o. Bosanska Krupa i A. H. iz Bosanske Krupe)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4382/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-4382/17, rješavajući apelaciju HARBAŠ-COMPANY d.o.o. Bosanska Krupa i Anela Harbaša, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli HARBAŠ-COMPANY d.o.o. Bosanska Krupa i Anel Harbaš protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 079361 15 Rev od 13. jula 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. HARBAŠ-COMPANY d.o.o. Bosanska Krupa i Anel Harbaš iz Bosanske Krupe (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijeli su 23. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 079361 15 Rev od 13. jula 2017. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 079361 09 P od 23. marta 2010. godine obavezani su apelanti da tužitelju (Volksbank Leasing BiH d.o.o. Sarajevo) solidarno isplate iznos od 131.598,40 KM, kao i troškove postupka u iznosu od 8.100,00 KM (Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 26. februara 2015. godine odbijena žalba apelanata i potvrđena prvostepena odluka). Presudom Vrhovnog suda, djelimično je usvojena revizija apelanata i preinačene nižestepene presude, tako što su obavezani apelanti da solidarno isplate tužitelju iznos od 20.094,83 KM na ime naknade štete zbog raskida ugovora, dok je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je ukazao da s obzirom na to da su nižestepene presude preinačene u odnosu na glavno potraživanje, to je u skladu sa odredbama člana 386. stav 4., člana 396. stav 1. i člana 397. stav 2. Zakona o parničnom postupku preinačena i odluka o troškovima postupka. U vezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da nezavisno od uspjeha apelanata u parničnom postupku od 85% (uspjeh tužitelja 15%) odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka zbog zanemarivog nominalnog iznosa koji bi se dobio matematičkim izračunom troškova, odnosno prebijanjem istih shodno uspjehu u sporu (troškovi tužitelja nastali u prvostepenom postupku iznose 8.100,00 KM, dok troškovi žalbenog postupka apelanata iznose 789,00 KM, a revizijskog 831,00 KM (apelanti nisu dostavili dokaz o plaćenoj taksi na izjavljenu reviziju)).
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelanti se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti smatraju da je trebalo primijeniti odredbe člana 386. Zakona o parničnom postupku i u cijelosti im dosuditi troškove postupka, s obzirom na zanemarljiv uspjeh tužitelja u parnici od 15%. Apelanti smatraju da im je trebalo priznati trošak na ime sudske takse na izjavljenu reviziju jer je odredbama člana 387. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano da se ovi troškovi odmjeravaju prema taksenoj tarifi, a ne dokazu o plaćenoj taksi.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji je Vrhovni sud primijenio relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene procesnog i materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne razloge za svoje odlučenje u odnosu na dio odluke o troškovima postupka, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozivaju, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozivaju, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman