Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5312/17 (M. D.)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Radni spor
- Radni odnos
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5312/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-5312/17, rješavajući apelaciju Mirze Demo, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mirza Demo protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Rs 205020 17 Rsž od 13. oktobra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirza Demo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Mile Kovačević i Marica Đukanović, advokat iz Gradiške, podnio je 18. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 205020 17 Rsž od 13. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Rs 205020 14 Rs od 6. marta 2017. godine kojom je djelimično usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice (Opština Gradiška) i poništeno kao nezakonito Rješenje Odbora za žalbe jedinica lokalne samouprave, Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Srpske od 1. oktobra 2013. godine (kojim je naloženo načelniku Opštine Gradiška da odmah po prijemu rješenja omogući apelantu nesmetano obavljanje poslova na radnom mjestu samostalni stručni saradnik za normativno-pravne poslove ili ga rasporedi na drugo radno mjesto).
2. U obrazloženju prvostepene odluke, Osnovni sud je naveo, između ostalog, da nije sporno da je apelant bio zaposlen kao pripravnik kod tužiteljice, te da je nakon isteka pripravničkog staža zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme kod tužiteljice. Osnovni sud je naveo da je sporno pitanje u konkretnom slučaju da li je rješenje o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme moglo biti doneseno bez provođenja konkursne procedure utvrđene Zakonom o lokalnoj samoupravi. Naime, ukazano je da je odredbama člana 119. stav 1. Zakona o lokalnoj samoupravi propisano da se upražnjeno radno mjesto u administrativnoj službi jedinica lokalne samouprave popunjava putem javnog konkursa. U vezi s tim, Osnovni sud je ukazao da nije sporna činjenica da je do zasnivanja radnog odnosa došlo bez provedene zakonske konkursne procedure (iako stoji činjenica da je apelanta zaista zaposlilo ovlašteno lice tužiteljice, na način na koji apelant nije mogao uticati), pa se moralo uzeti u obzir da se institut javnog konkursa ima primijeniti prilikom popunjavanja svih radnih mjesta. Osnovni sud je ukazao da se morala ispoštovati zakonom propisana procedura, kao i ustavno načelo ravnopravnosti svih građana prema kome svi imaju pravo da učestvuju u obavljanju javnih poslova i da pod jednakim uslovima budu primljeni u javnu službu, shodno odredbama člana 33. Ustava Republike Srpske. Osnovni sud je istakao da zasnivanjem radnog odnosa uz izostanak obavezne zakonske konkursne procedure, radnik ne može očekivati da će protekom vremena nezakonito postupanje poslodavca i radnika konvalidirati u zakonito, što bi značilo da se posljedice nezakonitog postupanja određenog organa uprave i ne mogu otklanjati (zbog toga postoji inspekcijski nadzor).
3. U obrazloženju drugostepene odluke, Okružni sud je naveo, između ostalog, da kod pouzdano utvrđene činjenice da je apelantov radni odnos na neodređeno vrijeme zasnovan bez javnog konkursa, pravilna je odluka prvostepenog suda kojom je usvojio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja, obzirom da je zasnivanje tog radnog odnosa bilo u suprotnosti sa odredbama člana 119. Zakona o lokalnoj samoupravi. Okružni sud je ukazao da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi da je njegov radni odnos nezakonito prestao jer nisu bili ispunjeni razlozi za prestanak radnog odnosa službenika propisani odredbama člana 147. Zakona o lokalnoj samoupravi, te da nije bilo moguće vršiti administrativni nadzor zakonitosti akta o zasnivanju radnog odnosa, pošto je do inspekcijske kontrole protekao rok od 90 dana propisan odredbama člana 84. navedenog zakona. Naime, Okružni sud je istakao da nije zakonit radni odnos koji je zasnovan bez javnog konkursa, kada je zakonom propisan način zasnivanja radnog odnosa službenika u jedinicama lokalne samouprave u Republici Srpskoj. Okružni sud je ukazao da takvo zasnivanje radnog odnosa nije posljedica isključivog propusta tužiteljice, već je i apelantu bilo poznato da izbjegava po zakonu obaveznu javnu konkurenciju drugih zainteresovanih lica za rad na istom radnom mjestu.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da je istekao rok od 90 dana za vršenje nadzora zakonitosti rada propisan odredbama člana 84. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su Okružni sud, kao i Osnovni sud u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne i jasne razloge kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o lokalnoj samoupravi, a u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman