Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-521/16 (D. L.)

Odluka donesena 10. 04. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Penzija
  • Upravni postupak
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-521/16

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP 521/16, rješavajući apelaciju Dragoljuba Lukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Dragoljuba Lukića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku utvrđivanja novog iznosa starosne penzije, koji se trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Republike Srpske u postupku po zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 020663 17 U od 24. oktobra 2017. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragoljuba Lukića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 020663 17 U od 24. oktobra 2017. godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dragoljub Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške podnio je 1. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja novog iznosa starosne penzije. Apelant je 4. marta i 6. decembra 2016. godine, te 14. juna, 26. oktobra i 4. decembra 2017. godine dopunio apelaciju i, između ostalog, osporio Presudu Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 020663 17 U od 24. oktobra 2017. godine protiv koje je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske-Filijala Banjaluka (u daljnjem tekstu: Fond) zatraženo je 5. aprila 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud i Okružni sud su 7. i 12. aprila 2017. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Fond nije dostavio traženi odgovor.

4. Također, Ustavni sud je 19. marta 2018. godine telefonskim putem od Vrhovnog suda pribavio informacije za predmetni postupak.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

6. Rješenjem SIZ-a PIO Bosne i Hercegovine - Stručna služba - Filijala Banjaluka broj 1028103716 od 2. oktobra 1990. godine apelantu je priznato pravo na administrativnu starosnu penziju počevši od 30. juna 1990. godine.

7. Postupajući po apelantovom zahtjevu od 20. septembra 1995. godine za određivanje novog iznosa starosne penzije, odnosno prevođenje ranije ostvarene penzije zbog stupanja na snagu novog Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske, Fond je donio Rješenje broj 1028103716 od 13. marta 1996. godine kojim je apelantu utvrdio novi iznos penzije počevši od 1. januara 1995. godine.

8. Apelant je izjavio žalbu protiv navedenog rješenja od 13. marta 1996. godine, navodeći da je to rješenje primio tek 18. jula 2005. godine, te da nikada nije podnio zahtjev za prevođenje penzije, ali je njegova žalba odbijena Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 1028103716 od 19. septembra 2005. godine.

9. Presudom Okružnog suda broj U-814/05 od 25. maja 2006. godine usvojena je apelantova tužba podnesena protiv Rješenja Odjeljenja broj 1028103716 od 19. septembra 2005. godine i osporeni akt je poništen uz upute drugostepenom organu da u ponovnom postupku utvrdi činjenicu da li je apelant uopće podnio sporni zahtjev za prevođenje penzije.

10. U nastavku postupka apelant je, nezadovoljan odlukama Fonda i Odjeljenja donesenim u predmetnom postupku, u tri navrata podnosio tužbe koje su presudama Okružnog suda uvažavane, poništavani su osporeni akti i predmet je vraćan na ponovni postupak.

11. S obzirom na to da u dužem vremenskom periodu nije donesena konačna odluka u predmetnom postupku, apelant je 14. jula 2010. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, koja je registrovana pod brojem AP 3016/10. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 3016/10 od 17. septembra 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ) kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku utvrđivanja novog iznosa starosne penzije, te naložio Fondu da hitno okonča postupak u predmetu broj 1028103716. U navedenoj odluci Ustavni sud nije odredio apelantu naknadu nematerijalne štete za utvrđeno kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Osporeni postupak

12. U nastavku postupka apelant je 1. jula 2013. godine tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Odjeljenja od 14. juna 2013. godine (kojim je uvažena apelantova žalba, te je poništeno prvostepeno rješenje i predmet vraćen Fondu na ponovni postupak), dok je naknadno podnio tužbu i protiv rješenja Fonda od 27. augusta 2013. godine (donesenog u ponovnom postupku).

13. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 U 012204 13 U od 1. novembra 2013. godine odbačene su apelantove tužbe (kao preuranjena, odnosno zbog toga što je podnesena protiv prvostepenog upravnog akta). Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je 4. decembra 2013. godine protiv rješenja podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje koji je dopunio 25. januara 2016. godine.

14. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje Vrhovni sud je donio Presudu broj 11 0 U 012204 14 Uvp od 9. novembra 2016. godine kojom je uvažio zahtjev, ukinuo osporeno rješenje i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje.

15. Okružni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 11 0 U 012204 16 U 2 od 20. februara 2017. godine kojom je uvažio tužbu u dijelu kojim se pobija rješenje Odjeljenja od 14. juna 2013. godine i poništio navedeni akt, dok je odbacio tužbu u dijelu kojim se pobijaju rješenjā Fonda od 28. februara i 27. augusta 2013. godine.

16. Direktor Fonda je u postupku izvršenja Presude Okružnog suda broj 11 0 U 012204 16 U 2 od 20. februara 2017. godine donio Rješenje broj 1028103716 od 31. marta 2017. godine kojim je poništio rješenjā Fonda od 28. februara i 27. augusta 2013. godine, kao i rješenje od 13. marta 1996. godine, te je apelantu utvrdio novi iznos penzije počevši od 1. januara 1995. godine.

17. U međuvremenu Okružni sud je Rješenjem broj 11 0 U 020338/17 U od 18. augusta 2017. godine odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu (koja je podnesena 16. marta, a uređena 5. aprila 2017. godine) podnesenu zbog „ćutanja administracije“, odnosno nepostupanja po presudi Okružnog suda od 24. oktobra 2011. godine, dok je rješenjem od 27. septembra 2017. godine odbačen apelantov zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Srpske (zbog nezakonite radnje službenih lica u Fondu).

18. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 020663 17 U od 24. oktobra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja direktora Fonda od 31. marta 2017. godine.

19. Apelant je 23. novembra 2017. godine putem Okružnog suda podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 24. oktobra 2017. godine. Prema stanju u spisu, postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što predmetni postupak utvrđivanja novog iznosa ranije stečene penzije, odnosno prevođenja penzije, za koji apelant tvrdi da je pokrenut bez njegovog zahtjeva, bespotrebno dugo traje. Također, apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo i do proizvoljne primjene materijalnog prava.

b) Odgovori na apelaciju

21. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok predmetnog postupka pred tim sudom, izložen u činjeničnom dijelu odluke, istaknuvši da je odluke donosio u kratkim vremenskim periodima, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

22. Vrhovni sud je u svom odgovoru kratko naveo da je 9. novembra 2016. godine donio odluku po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje koji je primio 11. marta 2014. godine. V.Relevantni propisi

23. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 – ispravka i 50/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6. stav 1.

Pri vođenju postupka i rješavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica, niti u suprotnosti sa javnim interesom.

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

24. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost apelacije protiv Presude Okružnog suda broj 11 0 U 020663 17 U od 24. oktobra 2017. godine

27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

28. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

30. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

31. U vezi s apelantovim navodima iz apelacije o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud zapaža da postupak po ovom pitanju nije okončan, odnosno da se predmet nalazi pred Vrhovnim sudom u postupku po podnesenom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 24. oktobra 2017. godine, iz čega slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena. Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka

32. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

33. Imajući u vidu činjenično stanje navedenog predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

35. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelantovih navoda nedopušten zbog preuranjenosti apelacije, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima se ističe da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

37. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

38. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

39. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred organima uprave pokrenut 20. septembra 1995. godine (međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje od navedenog datuma, već od 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu). Budući da postupak u predmetnoj pravnoj stvari još nije okončan, proizlazi da postupak u konkretnom slučaju traje duže od 22 godine. Međutim, imajući u vidu Odluku broj AP 3016/10 od 17. septembra 2013. godine, te podržavajući praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta - ocjene trajanja postupka nakon odluke Ustavnog suda - pokretali identična pravna pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, stav 43, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ) , Ustavni sud će razmotriti apelantove navode vezane za eventualnu povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u periodu od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 3016/10 od 17. septembra 2013. godine do donošenja ove odluke Ustavnog suda, a to je period od četiri godine i šest mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

40. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku. Također, Ustavni sud ne nalazi elemente na osnovu kojih bi mogao zaključiti da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelanta s obzirom na to da u konkretnom slučaju ne odlučuje o apelantovom pravu na penziju, već se radi o određivanju novog iznosa starosne penzije, odnosno prevođenju ranije ostvarene penzije zbog stupanja na snagu novog Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske.

41. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud zapaža da je apelant u odlučujućoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka, jer je tokom postupka u posmatranom periodu podnosio žalbe u upravnom postupku i tužbama pokretao upravne sporove zbog utvrđenja činjenice da nije podnio, niti potpisao zahtjev za prevođenje penzije od 20. septembra 1995. godine, te protiv prvostepenih rješenja organa uprave a da nije podnosio žalbe protiv njih, što je objektivno doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka. Osim toga, apelant je koristio raspoložive pravne lijekove koji se tiču „ćutanja uprave“, te zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Srpske, što je apelantovo procesno pravo i usmjereno je na ubrzanje postupka, ali je, s druge strane, također objektivno doprinijelo dužini trajanja postupka, jer je Okružni sud morao da odlučuje i o tim zahtjevima.

42. Ocjenjujući ponašanje organa uprave i redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su u posmatranom periodu od četiri godine i šest mjeseci nadležni organi i redovni sudovi u razumnim rokovima donosili svoje odluke. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud prvobitno donio odluku (nakon četiri mjeseca) kojom je odbacio apelantove tužbe, nakon čega je Vrhovni sud svojom odlukom, povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje (donesenom nakon nešto duže od dvije godine i šest mjeseci), uvažio apelantov zahtjev i vratio predmet Okružnom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Okružni sud i drugostepeni organ uprave su u kratkom roku postupili u skladu sa presudom Vrhovnog suda (u roku od nekoliko mjeseci), dok je Okružni sud, u međuvremenu (također u roku od nekoliko mjeseci) odlučio po apelantovoj tužbi zbog „ćutanja administracije“ i po apelantovom zahtjevu za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Srpske, te donio još odluku po apelantovoj tužbi (nakon pet mjeseci). Iz svega navedenog proizlazi da su nadležni organi i redovni sudovi u predmetnom postupku u relativno kratkim rokovima donosili svoje odluke, odnosno da su postupali po apelantovim žalbama, tužbama i zahtjevima.

43. Uzimajući u obzir cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u posmatranom periodu proizlazi da je apelant u periodu od četiri godine i šest mjeseci došao do šest sudskih odluka (pet meritornih i jedne procesne), te jedne odluke organa uprave, gdje su naročito Okružni sud i organ uprave radnje preduzimali s većom efikasnošću, dok period donošenja odluke Vrhovnog suda (nešto duže od dvije godine i šest mjeseci) nije odlučujuće utjecao na samu dužinu postupka, zbog čega Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

44. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku, koji je trajao četiri godine i šest mjeseci, u kom periodu je apelant došao do šest sudskih odluka i jedne odluke organa uprave, još uvijek nije došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» kada je dužini predmeta, koji traje četiri godine i šest mjeseci, u odlučujućoj mjeri doprinio sam apelant, dok su organi uprave i redovni sudovi svoje odluke donosili u razumnim rokovima.

46. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka l) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-521/16 (D. L.) | Sudska praksa | Aktio