Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5119/17 (Z. L. i D. L.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Upravni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5119/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-5119/17, rješavajući apelaciju Zorana Lajšića i Danuške Lajšić, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka
a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine–Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su ponijeli Zoran Lajšić i Danuška Lajšić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 020138 17 U od 6. oktobra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Lajšić i Danuška Lajšić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kostajnice, podnijeli su 6. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 020138 17 U od 6. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata podnesena protiv rješenja tužene (Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka), kojim je odbijena žalba apelanata podnesena protiv prvostepenog upravnog akta. Prvostepenim upravnim aktom dozvoljen je, na osnovu rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu od 29. juna 2012. godine, upis prava svojine u Knjigu uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova u List uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova na dvosobnom stanu (bliže označen u obrazloženju osporene odluke), dosadašnje pravo apelanata sa po ½ dijela u korist Hypo Alpe Adria Bank a.d. Banjaluka sa 1/1 dijela.
2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je, između ostalog, naveo da iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u Novom Gradu dostavio po službenoj dužnosti PJ Kostajnica prijavu za provođenje promjena, odnosno upisa prava vlasništva na dvosobnom stanu, na temelju pravosnažnog rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu od 29. juna 2012. godine, koje je doneseno u izvršnom postupku tražioca izvršenja Hypo Alpe Adria Bank a.d. Banjaluka protiv apelanata kao izvršenika, radi naplate duga. Okružni sud je naveo da je rješenjem o dosudi Osnovnog suda u Novom Gradu od 29. juna 2012. godine predmetni stan, koji je vlasništvo apelanta sa dijelom od ½, dosuđen Hypo Alpe Adria Bank a.d. Banjaluka kao najpovoljinjem ponuđaču za iznos od 13.373,00 KM, te naloženo PJ Kostajnica da predmetnu nepokretnost upiše u odgovarajuće evidencije kao vlasništvo tražioca izvršenja. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je prvostepeni organ (PJ Kostajnica), postupajući u ponovnom postupku (nakon što je ranija odluka tog organa poništena), oslanjajući se na Pravilnik o vođenju Knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova, a analognom primjenom Zakona o zemljišnim knjigama i to sve u skladu sa odredbom člana 189. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske, dozvolio upis prava svojine u Knjigu uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova (kako je precizirano u prvostepenom rješenju od 31. avgusta 2016. godine). S tim u vezi, Okružni sud je ukazao da se u konkretnom slučaju radi o pravosnažnom rješenju suda i da su podaci iz istog identični sa stanjem u javnom registru, kao što je činjenica da apelanti nisu izmirili preuzete obaveze pa je zainteresovanom licu, odnosno u vrijeme odlučivanja pravnom sljedniku dosuđena nekretnina.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da je došlo do prekomjernog oštećenja u odnosu na vrijednost stana i vrijednost duga za koji stan je izvršena prodaja.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se pozvali apelanti u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelata ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman