Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1325/18 (A. S. i T. S. iz Beograda)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1325/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-1325/18, rješavajući apelaciju Aleksandra Skočajića i Tatjane Skočajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Skočajića i Tatjane Skočajić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 P 121124 17 Rev od 7. decembra 2017.
godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 121124 16 Gž od 21. februara 2017. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 121124 12 P od 19. februara 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Aleksandar Skočajić i Tatjana Skočajić iz Beograda (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 28. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 121124 17 Rev od 7. decembra 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 121124 16 Gž od 21. februara 2017. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 121124 12 P od 19. februara 2015. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 121124 12 P od 19. februara 2015. godine, utvrđeno je da je Skočajić Zorka umrla, a iza nje su ostali zakonski nasljednici, bratić Skočajić Aleksandar i bratična Skočajić Tatjana udata Bijelić. Utvrđeno je da je tužitelj Skočajić Dragan po osnovu nasljeđa i dosjelosti postao vlasnik sa dijelom 1/1 na nekretninama (pobliže označenim u izreci presude) što su kao zakonski nasljednici iza umrle sestre Marte Skočajić, Skočajić Aleksandar i Skočajić Tatjana, dužni priznati i trpjeti da se tužitelj na osnovu ove presude uknjiži kao vlasnik sa dijelom 1/1 na njihovim suvlasničkim dijelovima pri zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Mostaru. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 121124 16 Gž od 21. februara 2017. godine, žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u odnosu na ove tužene potvrđena. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnsoi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Kako se u ovom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora, koju je tužitelj kao suprotna strana označio (čl.53. st. 2. tač. 5 i čl. 316. st. 1 u vezi sa članom 321. st. 2. ZPP-a). Tužitelj je u tužbi označio vrijednost spora u iznosu od 9.000,00 KM. Naznačeni iznos ne prelazi propisani iznos od 30.000,00 KM, koji je uslov za ostvarivanje prava na izjavljivanje revizije, pa je ona na osnovu izloženog, primjenom odredbe člana 247. ZPP-a, odbačena kao nedopuštena.
3. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudksih prava i osnovnih sloboda.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je tužitelj kao suprotna strana protiv osporene presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 121124 16 Gž od 21. februara 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 096870 17 Rev od 23. novembra 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije tuženog, koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 121124 16 Gž od 21. februara 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je o zahtjevu za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 096870 17 Rev od 23. novembra 2017. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 121124 16 Gž od 21. februara 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepenog rješenja, jer se podrazumijeva da su apelanti drugostepeno rješenje primili prije datuma kad je donesena odluka o zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. februara 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 121124 16 Gž od 21. februara 2017. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman